“RADI NA SEBI BEZ OBZIRA NA DRUGE”

Postoje ti neki ljudi i uvijek će postojati koji te žele vidjeti na dnu,stoga ne dozvoli drugima da kroje tvoj život,dan,osmijeh,osjećaje.U životu treba velika snaga,mir,oprost da se pritisne gumb “restart”da bi započeli novo poglavlje života

Prije par mjeseci me jedna prijateljica pitala ” da li živiš ono što pišeš?” Nije bit živjeti,bit je naučiti biti SLOBODA! Jer kad postanemo slobodni tada ćemo shvatiti da više nismo zarobljeni u sebi samima.Prolazeći kroz život i njegove testove osjećati ćemo da se samo dviju stvari ne trebamo plašiti u životu: SMRTI I LJUDI! Jako je bitno čim prije shvatit da nismo SAMO osobe učahurene u kožu,već da smo dio svemira,kojeg krojimo po svojim osjećajima,ljubavi prema sebi samima.Ne dopuštajte nebitnim ljudima da vaš život učine istim takvim-NEBITNIM. Jer vi ste sve samo niste nebitni. U životu treba jako puno sazrijevanja,u tome i je cijela čarolija,dok sazrijevamo shvatit ćemo koliko smo bili zeleni,a mislili smo da toliko toga znamo!Ako svoj život živite iskreno vaše samopouzdanje će rasti s vama, ali ako živite među ljudima koji ne žive u skladu s vama nećete daleko dogurati,možete samo potonuti. Oni ljudi koji se boje slobode jesu oni koji nam ne vjeruju i ne dopuštaju nam da živimo bolje od njih.Mi smo vladari svojih emocija i sebi samima moramo jamčiti sreću. Kada budemo spremni potražiti svijetlo unutar sebe tada kreće avantura istraživanja netaknutog dijela života. Sve što radimo kroz život, polako slažemo djelove slagalice u sliku kakvi trebamo postati. Neka vam uvijek bude prošlost pri ruci da vas podsjeti koliko ste sazrijeli,jer vaša osobnost stvara sliku vaše stvarnosti.

Ako vam neke osobe postanu s vremenom iritantne,onda je to znak da se udaljite od istih za dobrobit sebe.Jer misliti na sebe nije znak sebičnosti,već je to dobar put da promjenite ljude u svom životu,makar pod cjenu samoće.Vjerujte,doći će oni dani kada ćete u toj samoći sjesti i početi se smijati samima sebi jer ćete spoznati koliko ste bili blesavi trošeći svoje dragocjeno vrijeme na ljude koji nisu bili vrijedni vašeg postojanja. Mi smo kreatori svoje svrhe,vaša svrha i vaš stav otkriva prava lica ljudi koji vas okružuju. Pronađite put do sebe,dovedite red u svoj život,ponekad loše stvari u životu donose dobre početke. S vremenom ćemo postati svjesni koliko smo bili nesvjesni nas samih. Podignite svoju razinu zahvalnosti. Početak zahvalnosti je proces iscjeljivanja vaših negativnih misli i osjećaja,imate pravo živjeti punim plućima,napunite svoju energiju za nove početke.Ne dozvolite da vas tuđa očekivanja uništavaju.Očekivanja imajte samo prema sebi,jer sve što vam se ne sviđa na vama samima-popravite. Ulaganje u sebe je najbolja investicija.Popravite svaki gram svoje duše,dopustite joj da ponovno prodiše. S vremenom ćete steći sposobnost da ne odustanete od sebe zbog mira u sebi,zbog onog zrna ponosa sobom jer ste uspjeli. Kako više ulažete u sebe tako više rastete. Prestanite da živite u tuđem bullshitu.Vaša jedina dužnost je čuvati sebe,a čuvati možete tako što ulažete u sebe i gradite svoj život krenuvši s malim promjenama.Ne dozvolite da izgorite radi tuđe negativnosti,tuđih problema.Otvorite širom srce i udaljite se od onih ljudi čija vas energija truje.Prestanite svoje vrijeme poklanjati ljudima koji ga ne zaslužuju. Ne dozvolite da upletu emocije svoje prste,a si jako dobro znamo koliko su emocije zeznuta stvar.

“ U SVAKOM NOVOM DANU IMAŠ PRILIKU VIDJETI NOVOG SEBE. NE PROPUSTI JE.”

“ŽIVOT SE SVODI NA PAR STVARI “

 

Prije svega da vam čestitam Novu 2021. godinu. I unaprijed se ispričavam što me nije bilo dugo vremena, prošla 2020.godina je bila sve samo ne godina dobrog (bar meni). Ali ova godina nosi novih 365 dana tako da idemo ući u nju sa novim textom i početi je ispisivati sa dobrim i pozitivnim stvarima. 

U ovom textu vam želim reći ono što sam osobno naučila i što mi je očitalo dobru lekciju,a to je da UVIJEK MOŽE GORE! 

Dopustite životu da se okreće oko vas ali si ne dozvolite da se vi okrećete s životom. Ne dozvolite si životarenje,neka život živi za vas a ne vi za njega! Naučite iz svakog pada stvoriti uspon,neka vam ljubav bude dovoljna nagrada za život,neka to bude ljubav prema sebi samima,ljudima koji vas okružuju,glazbi,knjigama,putovanju. Udahnite svaki dašak svog života jer zapamtite bitni ste VI a ne ono što je oko vas! Nećete upoznati radost života,sve dok bude mržnje prema istome. Nemojte živjeti da biste mogli naučili voljeti,volite da biste mogli naučiti živjeti!

                       “KAKVA JE VAŠA SVIJEST TAKAV JE VAŠ ŽIVOT”!

Naučite NE ŽURITI  kroz život,jer vrijeme su samo brojevi,a vaše zdravlje i tijelo će vam jednog dana isporučiti račun. Tokom života moramo shvatiti da smo mi cjelina a drugi oko nas okolina! Mi smo ta cjelina koja ce se raspasti a nitko od okoline nam neće pružiti ruku. Prestani živjeti u uvjerenju da se moraš svidjeti svima oko sebe. Kroz život moramo naučiti odlučiti kako ćemo reagirati na situacije oko nas,da li ćemo se sakriti ispod kamena ili ćemo pokazati srednji prst. Budite sami sebi autoritet jer tako ćete izgraditi samopouzdanje! Uvijek moramo krenut od nas samih. 

“DA BI POSTAO PAMETAN, NE TREBAŠ FAKULTET-TREBAŠ ŽIVOT”!

Prestanite biti ono što vam drugi nameću,sebe pretvori u nekoga tko ti ne smeta,pruži si šansu jer je zaslužuješ. Zaslužuješ priliku za životom.Ne zatvarajte se u 4 zida zbog straha,osuđivanja.Uklonite okove koji vas guše,oslobodite se i poletite prema svome cilju. Jer cilj je samo jedan,ŽIVJETI PUNIM PLUĆIMA. 

Ako Vam se svidio ovaj text slobodno komentirajte i podržite me na mojoj  stranici : FB

DO IDUĆEG PISANJA,VOLI VAS KRISS :*

“SIGURNOST JE U TEBI”

Prije svega da vam za želim sve najljepše u novoj 2020-oj godini u kojoj vam želim puno sreće, zdravlja, ljubavi, uspjeha, smijeha, ispunjenih želja.

Ova godina nam donosi čak 366 stranica!

Da vas pitam; kako ste krenuli u 2020-u?

Da li ste ponijeli prošlost sa sobom ili ste je ostavili tamo gdje joj je i mjesto?

Šta ste obećali sami sebi kad je kucnula ponoć?

• Da ćete početi vježbati?
• Početi štedjeti?
• Dopustiti sebi da se zaljubite?
• Naći bolji posao?

Od svega što je na vašem popisu, u šta ste najviše sigurni?

A jeste si obećali da ćete ove godine biti više SIGURNIJI U SEBE?

Koliko ste sigurni u sebe da ćete bar pola ciljeva ostvariti s popisa?

Da vas malo ohrabrim, ne postoji osoba koja je 100% sigurna u sebe!

E sada dolazi ono famozno pitanje,

KAKO POSTATI SIGURAN U SEBE ? ŠTA JE ZA VAS SIGURNOST?

Sigurnost je jedan dio nas koji nas često zna prevariti i za koji mislimo da je nismo dostojni.

Ali zato moramo naći ono što volimo i tu ljubav pretvoriti u sigurnost!

Moramo imati nekakav cilj u životu što želimo i tog cilja se držati sve dok ne ostvarimo taj cilj, iako ćemo do tog cilja doći padajući pa ponovo se dižući i tako neprestano, ali ne smijemo posustati.

Ako niste sigurni u sebe i dopuštate drugima da ruše vašu sigurnost nikad nećete doći do željenog rezultata.

Evo dat ću vam svoj vlastiti primjer,

ja sam bila osoba koja je od malih nogu bila ne sigurna u sebe ali je imala ciljeve, a oni su bili: pjevanje i pisanje.

Pjevanje je moja prva ljubav a pisanje druga.

U osnovnoj sam išla na zbor i nastupala gdje god je trebalo, kad sam krenula u srednju prijavila sam se na show “Hrvatska traži zvijezdu”.

Sve je bilo dobro dok nisam stala pred žiri,20 kamera, svijetla od kojih ne vidiš ništa. I šta se dogodilo: NESIGURNOST! Nisam mogla riječ zucnuti. Znate zašto? Jer sam u glavi imala riječi od ljudi koji su me uvjerili da nemam glas za pjevanje, da neću proći ni prvi krug…

I tako je i bilo, njihove riječi su pobijedile moju nesigurnost!

Danas još uvijek nemam sigurnost da stanem pred kameru ali zato doma pjevam za sebe i svoju dušu jer pjevanje mi čisti negativne misli i digne mi raspoloženje. Možda jednom i snimim video 😉

Moj drugi cilj je pisanje.

Pisanje mi je pročistilo dušu, naučilo me je opraštati ljudima koji su me povrijedili. Pišem oko 5 godina, imam svoj blog i jako sam sretna na sebe jer sam sama sebi dokazala da ipak vrijedim.

Pisanje sam otkrila u srednjoj školi i tu me profesorica jako hvalila,prvo što sam počela pisat su bile pjesme. Imam ih i danas na USB-u.

Onda je krenulo s blogom.

Sve to što ja volim je moja SIGURNOST i kada mi netko kaže da ja u tome nisam dobra ili da neki moj tekst je glupost, meni je klimava sigurnost.

Ali sam naučila se boriti a takvim ljudima, dovoljno je samo da budem još bolja u onome što me ispunjava, čini sretnom i mirnijom.

ZAŠTO TRAŽIMO SIGURNOST U DRUGIMA?

Zato jer tražimo nesvjesno nečije odobrenje za ono što volimo.

Jer nismo sigurni u sebe i mislimo da će nam taj netko pomoći i na kraju se ispostavi da nam je samo uništio snove.

Što smo više nesigurni u sebe to više ti ljudi pobjeđuju u našim ciljevima.

Oni su pobjednici naših poraza, oni su naše noćne more kojih se moramo riješiti da bi mogli ponovo disati i krenuti u stvaranje naše SIGURNOSTI, stoga nemojte zaboraviti da je pred vama 366 dana novih stranica čiste SIGURNOSTI!

One iste sigurnosti koju ste izgubili ali ona nije izgubila Vas, samo joj morate ponovo otvoriti vrata!

Ako Vam se svidio ovaj tekst slobodno bacite like na moju fb stranicu 

Do idućeg pisanja, voli vas Kriss 🙂

NE DOZVOLI SI DA BUDEŠ NA ČEKANJU!

Jeste se kada zapitali “Šta ja imam od čekanja?”

Kad malo vrtite to pitanje po glavi shvatite koliko toga ste propustili u životu radi čekanja.

Čekamo bolji posao,

čekamo da odrastemo,

čekamo nečije isprike,

čekamo da dođemo pameti,

čekamo nekog drugog da dođe pameti,

čekamo da prestane kiša,

čekamo ljeto,

čekamo novu ljubav,

čekamo novu priliku,

Čekamo…čekamo…čekamo (tik tak, tik tak) dok sat otkucava mi ne shvaćamo da gubimo sebe, vrijeme, dostojanstvo.. Jer smo pre zaokupljeni čekanjem!

Čekajući nešto ili nekoga u nama se stvara bijes koji loše utječe na nas i onda stradavamo mi sami ili ljudi oko nas. Nismo rođeni da čekamo, rođeni smo da reagiramo odmah i sad. Ili jesi ili nisi ! Neki dok su tako čekali nisu ništa dočekali osim svoje smrti!

Već duže vrijeme stavljam ovaj text na čekanje jer mi ne zvuči na papiru kako mi zvuči u glavi. Zar nije smiješno, jedan običan text stavljam na čekanje?? Koliko sam onda toga u životu stavila na čekanje ?!?!? Iskreno, ne želim ni znati!

Da bi prestali čekati nešto u životu, najprije moramo naučiti sami sebe cijeniti. A kako to postignuti? Tako da počnemo učiti na svojim vlastitim greškama! Tako da iskoristimo danu priliku istog momenta, bez razmišljanja o strahu, neuspjehu i dokažemo sami sebi da vrijedimo više od čekanja! Kada naučimo cijeniti sebe i svoje vrijeme, onda ćemo imati veće šanse za postignućem i pozitivnim rezultatom!

Jer prilike se ne događaju vama, već se vi događate prilici!

A šta je s osobama koje nas stavljaju na čekanje?

Vjerujem da ste se svi susreli s tom osobom u svom životu kojoj ste “rezervni plan” svako od nas ima bar 1 osobu koja nas ima za svog malog pijuna u svojoj igrici i barata s nama kako hoće! Tu smo krivi opet mi! Jer to dozvoljavamo, jer vjerujemo u “dobrotu” u ljudima! Tu opet pokazujemo sami sebi da ne vrijedimo, da naše vrijeme, mišljenje nije važno. Važnija je ta osoba koja nas je stavila na čekanje radi “važnijih” stvari. Koja stvar može biti važnija od ljudskih osjećaja?

Osobe koje koriste druge za rezervu su manipulatori,  osobe bez osjećaja za druge, hladne ubojice…

U životu moramo imati svoj stav, jer ako nemamo svoj vlastiti, netko drugi će odrediti naš stav! Samo se pitaj jedno pitanje, koliko sama sebe cijenim, toliko ću nekome dopustit da me stavi na čekanje!

 

Nadam se da vam se svidio ovaj text i slobodno ostavite svoje mišljenje 🙂

Moj FB PAGE

 

 

 

“ŠTO ŽELIM U 2018OJ”?

Dok većina slavi Novu godinu ja sam 2018. dočekala u pidžami pišući ovaj tekst. Gledam kroz prozor vatromet, dok mi u mislima jedno pitanje “što želim u 2018oj? Ne želim ništa za sebe, želim za ovaj svijet.. Više ljubavi i smijeha, više radosti i zagrljaja. Želim da se svakome noćas u ponoć ostvari želja koju želite.  Ne ulazite u 2018u sa tugom, suzama, bijesom, pohlepom, mržnjom. To sve ostavite u 2017oj. Bacite u ponoć osmijeh poljubite vama dragu osobu, podijelite radost sa svima oko vas.  Pred vama je nova prazna knjiga sa 365 listova koji čekaju vaše nove snove, želje, uspjehe, prijatelje, poslove, ljubavi. Otvarajte sva vrata koja se nađu pred vama i postanite bolji nego što se bili u 2017oj. U ponoć oprostite drugima ali oprostite i sebi. Otvorite svoja srca i pustite ga da zaigra. Probudite dijete u sebi. Igrajte se s kartama života koje vam se otvore, budite pametniji od njega. Čitajte, ulažite u sebe, vjerujte u sebe. Opustite se, pustite neka vas  Onaj gore  vodi u ovoj 2018oj. Neka vam On unese mir i ljubav u ovu godinu.

A što se tiče mojih želja, nemam ih jer sve što sam htjela sam poljubila u ponoć i na tome se najviše zahvaljujem 2017oj!

Evo je..

Samo što nije…

5,4,3,2,1 SRETNA NOVA GODINA !

Uživajte 🙂

Ako vam se svidio ovaj tekst,idite na moju FB stranicu

 

“TI ĆEŠ BITI DOBRA MAMA”

 

Nikad nisam ni sanjala da ću ikad zavoljet djecu ali i to se dogodilo, kad je moja sestrična ostala trudna, gledajući nju kako drži svoje srce u rukama, samo mi je prošlo kroz glavu “želim biti mama”. tada mi je sve to izgledalo “piece of cake” i da je cijeli posao samo nahranit bebu i promijeniti pelenu. No malo je taj “piece of cake” pao u vodu.

Kad sam ostala trudna drugi put nije bilo sretnije osobe od mene, uživala sam u svih 9 mjeseci trudnoće. Od odlazaka doktoru, prvog ultrazvuka i slušanja bebinog srca, prvog ritanja do saznavanja spola. Kad je doktor rekao “Nosite dečka” suze su krenule same od sebe i samo sam rekla “Bože hvala ti”. S trudnoćom je naravno sve bilo u redu, ali opet se javljao taj strah koji sam proživjela u prvoj trudnoći koja je prekinuta u 22 tjednu radi bakterije. Ja sam osoba koja vjeruje u Boga i koja nije nikad prestala vjerovat da će se moj sin meni vratiti. I vratio se. Nema goreg gubitka nego kad majka izgubi najljepši dio sebe, svoje dijete. Ali naučila sam na najgori način da nikad ne treba gubit vjeru u Boga, i da za sve što vam se dogodi u životu Bog ima razlog zašto je to tako moralo biti!

Došao je i taj dan (11.07.) kad sam za svega sat vremena primila svog sina prvi put u ruke, nije bilo suza, nije bilo plakanja.. Bilo je samo izjednačenog kucanja srca, mog i sinovog. Bila sam potpuno smirena i napokon ispunjena znajući da sam postala mama predivnom dečkiću plave kose i plavih očiju.Gledajući sina kako iz dana u dan sve više napreduje samo od dojenja zahvalna sam Bogu što imam mlijeka i što je zdrav. Ali brate mili šta grčevi rade od njega a i od mene, nema šta sve nisam kupila, čaj od komorača, kapi jedne, druge, treće, pa koštice od trešanja-sve mogu bacit u smeće ne pomaže ništa, tj lažem pomaže-PUNO LJUBAVI, NOŠENJA I MASAŽE, oš’ po danu oš’ po noći. Kad vidim kako ga boli dođe mi da plačem skupa sa njim (nisam jednom plakala!). Već od jada nisam znala šta bi pa sam išla na hitnu, pa kad su mi rekli da moram pazit kaj jedem još sam više pala u tugu znajući da su mu ti grčevi od mene 😦 ali i kad sam pazila kaj jedem i dalje se grčilo dijete (tko tu koga??) Dijete grčeve mora proći, jeli vi sve ili pazili kaj jedete, neće vas grčevi izbjeći. Samo što su kod nekoga jači kod nekoga slabiji.

Zaista uživam u majčinstvu. I ne dopuštam nikome da mi se miješa sa svojim savjetima.Svaka majka zna šta je najbolje za njeno dijete pa tako i ja. U majčinstvu je najbolje slušati svoje srce i instinkte i sve će biti u redu. Nikad nisam ni pomislila da ti dijete može promijeniti pogled na život, ali s prvim ritanjem shvatila sam da nikad više neću biti sama u životu, uvijek će me pratit moje srce koje sam nosila 9 mjeseci ispod grudi. To malo srce koje je puno ljubavi i života, toliko nevino da bi ga najradije stavila u stakleno zvono samo da ga ovaj okrutni svijet nikad ne dotakne svojim  prljavim rukama. Znam da sam tek na početku majčinstva i da nemam pojma koji me strah čeka ali dat ću svaki dio sebe da ga zaštitim.Biti samohrana majka je najteži posao svake majke, podignuti dijete da izraste u dobrog, odgovornog, čovjeka. Samohrana majka mora biti i majka i otac. Znam da je težak put pred mnom  i da ću još mnogo suza liti ali ih moje dijete neće imati kad vidjeti jer ću pred njim biti mama koja je snažna, puna ljubavi jer će odrasti uz smijeh, igru, priče za laku noć, poljupce, maženje. Najvažnije je da dijete ne pati i ne osjeća vašu tugu i ne vidi vaše suze. Ne sramim se što sam samohrana majka  naprotiv ponosim se time jer znam da ću biti dobra majka svome sinu koji je to i zaslužio!

 

P.S. Ako vam se svidio ovaj tekst, slobodno ostavite komentar ili posjetite moju FB stranicu “KRISS ČIKOR” i stisnite LIKE 😉

 

 

“ON JE BIO NETKO,A SAD SAM SPALA NA NEŠTO”

“NETKO”

Koliko ste se puta vratili unazad shvativši da ste prošli sito i rešeto u vezama ali samo jedna veza je na vas ostavila dubok ožiljak? A ta veza je bila s nekim tko vam je bio netko i shvaćate da se te veze vrijedi sjećati i pamtit trenutke s tom osobom. Jer takve osobe i veze se događaju samo jednom u životu. U što sam se uvjerila i sama jer sam bila imala tog nekog tko me držao kao kap vode na dlanu, taj netko koji je ispunjavao svaku moju želju i potrebu. Uz tog nekog se uozbiljite i gledate na život drugim očima. Uz tog nekog se poželite skrasit u vaše malo ljubavno gnijezdo i u njemu stvarati vašu zajedničku budućnost. Zbog tog nekog ne želite odustati od ljubavi. Sa tim nekim svaki dan vam ima smisao. Nema dana da vas ne iznenadi poklonom ili da se svaki dan budite s ružom na jastuku ili da vam donosi doručak u krevet. Taj netko se brine o vama kada ste bolesni. Osjećate se kao princeza i zahvalni ste Bogu što ste napokon sretni i što ste našli onog “pravog”. Ali sve to traje par mjeseci, pola godine. Onda taj netko skine svoju masku i požalite dan kad ste postali slijepi i niste vidjeli njegovo pravo lice. Lice kojem nikad niste bili na prvom mjestu, lice koje je sve to dobro debelo odglumilo samo da bi si malo vrijeme skratio, lice koje diže ruku na vas jer ste mu postali dosadni i jer vas se zasitio. A vi? Skrivate masnice s naočalama i puderom, noću ne spavate jer vam se hiljadu pitanja vrti po glavi: “šta mu je sad došlo, da li sam stvarno toliko loša da sam zaslužila šamare, šta se dogodilo, šta ga je promijenilo?” ONA, ona ga je promijenila, ona koja je bolja od tebe, ona koja ga ne poznaje, ona koja će isto pasti na darove, lijepe riječi, putovanja. Ali ona će isto tako proći kao i ti, i kao što je isto tako prošla ona prije mene, tebe. A taj netko će ići kroz život bez kazne i ostavljat žene s ožiljcima, žene koje će se bojat svakog muškarca i koje će mrzit svakog muškarca zbog tog NEKOG kome su vjerovale i kome su dale najintimniji dio sebe!

“NEŠTO”

Sigurno ste bili u vezi koja nije vodila nigdje, niste imali ni početak ni kraj jer ste u sredini i ne vidite nikakvog pomaka u vezi. Koliko god se vi trudili oko osobe do koje vam je stalo ta osoba uopće ne cijeni ono što činite za nju, vama je važan svaki mjesec a njemu je to najobičniji dan, ako vam kupi ružu a da ga vi ne morate podsjećati koji je datum, mislite da mu je stalo do vas ali nije, on je kupio tu ružu tek toliko da ne mora slušat vaše gunđanje kako je “zaboravio” vaš dan . I tako iz dana u dan vi i dalje čekate nekakav pomak u vezi ali nema ga. Uporno hoćete podići vezu na veći nivo pričajući o zarukama, svadbi, djeci ali njega ne dotiču te teme jer “zašto se žuriti”, ” zašto si navalila”, jer njega šta god pitali on ne želi razgovarat o vašoj vezi jer njemu je sve u redu u vašoj vezi. Onda vi ispadate ti koji stvarate “probleme” jer vam ništa ne valja a on ne vidi šta ne valja u vezi. Nije romantičan, ne vodi vas u izlaske, u kino, jer njemu je to sve glupo.. NE!  Nije njemu to glupo nego ne želi trošit novac na vas. Onda se jednog dana dogodi  trudnoća, vi sretni do neba i mislite si da će sad ići sve na bolje, jedva čekate mu reći radosnu vijest, a kad ono opet ste popušili. Vi sretni, a on kao da ste mu dali ručak, ni trunka osjećaja, sreće. Sad se već zabrinjavate s kakvim ste to čovjekom ušli u vezu? S bezosjećajnim gadom koji gleda samo sebe i koji gleda kako će njemu biti dobro. I tako prolaze mjeseci vaše trudnoće, vi mu kažete da imate pregled kod doktora, on kaže da  ne može ići s vama jer ima VAŽNIJIH stvari za obavljat!?!?!? I tu počnete polako pucati pod šavovima, u vezu počinje ulaziti nervoza, šutnja, svađa. I opet sve svaljuje na vas, a vi ste se povukli i samo šutite,mislite na sebe i bebu da sve bude u redu.Polako otvarate oči i vidite da ste od samog početka veze sami u svemu i da od njega nemate nikakve pomoći. I polako se počnete udaljavat od njega i smatrat ga potpunim strancem koji nije vrijedan ni da pljunete na njega..E takve veze bole više od veze u kojoj vas netko tuče ili maltretira. Zato je bolje što prije izaći iz takve veze jer samo sebi škodite. Bolje da ste sami cijeli život ako treba nego da se mučite s budalom koja vas nije vrijedna..

P.S. Ako vam se svidio ovaj tekst,slobodno ostavite komentar ili stisnite like na mojoj FB stranici “KRISS ČIKOR”….Do idučeg pisanja.. :*

 

U SVAKOJ DJEVOJCI KRIJE SE PARIŽANKA!

Ovaj post će biti posvećen knjizi “KAKO BITI PARIŽANKA” koja je dugo stajala na mom popisu za čitanje i moram priznat progutala sam je u jednom danu. Čim se radi o Parizu znala sam da me neće razočarat i nije. Još sam više shvatila zašto toliko volim Pariz i njegov francuski jezik. Iz knjige sam izvukla crtice koje mene čine Parižankom, nadam se da čete uživat i odlučiti pročitati knjigu. 🙂

 

• NETKO JOJ PRIČA ALI ONA NEĆE ZAPAMTITI NIŠTA OD ONOGA ŠTO JOJ SE PRIČA.

–Moram priznati da sam ovo totalno ja, jer sam oduvijek u nekom svom svijetu i uopće ne slušam druge kad mi pričaju, vrtim neki svoj film u glavi iako sam prisutna tijelom ali duhom nisam.

• NE ŽELI RAZGOVARATI NI S KIME I ZATVARA SE U SOBU DOK NE PADNE NOĆ.

–Ja sam odavno samački tip osobe i ne volim baš razgovore, bolje mi je uz knjigu ili smišljati nove teme za blog, jednostavno volim mir i samoću koju mi noć pruža.

• SHVAČATI SE PREVIŠE OZBILJNO.

-Općenito sam ozbiljna osoba i sve oko sebe shvaćam ozbiljno jer mi se ne da imati lažan osmijeh. Valjda to dođe s godinama i naučenim stvarima u životu.

• SVIMA KAŽE DOBAR DAN,ALI NI S KIME NE ŽELI RAZGOVARATI.

-Naučena sam da moram pozdravljat ali ako nemamo zajedničkih tema nećeš od mene izvući ni riječ, budi sretan ako dobiješ i pozdrav.

• SVIJESNA JE SVOJIH MANA KOJE JOJ UPROPAŠTAVAJU ŽIVOT.

–Moje mane su moje prijateljice i s godinama postala sam ponosna na svoje mane jer me čine drugačijom ali isto tako zbog njih i puno toga me koštalo u životu, a one su dobrota i iskrenost. Al ja se držim one “u svakom zlu neko dobro” tako da ih ni  ne smatram manama nego vrlinama.

• ČESTO SE ŽIVCIRA NA LJUDE NA BICIKLIMA.

–Jao, nema mi ništa gore od ljudi na biciklima, kad idem gradom pa odjednom samo projuri pored mene, najgore je što sam općenito plašljiva pa si možete zamislit kad počnem vrištat kad tak netko projuri pored mene. Ili kad se ja moram njima micat a imaju svoju stranu ceste. Uffff…

• MNOGO JE KNJIGA NA POLICI JEDNE PARIŽANKE.

-Znači OVISNA sam o knjigama preko 2 tisuće knjiga sam do sada pročitala a da ne pričam koliko sam novaca potrošila na knjige. Volim razne tematike knjiga, od ljubavnih, paranormalnih, horor, pa sve do raznih priručnika. Volim knjige koje me kada ih pročitam ponovo privlače da ih pročitam. Vjerujem da će i moje dijete zavoljet knjige.

• PARIŽANKA KOJA U SLUČAJU SVAĐE RJEŠAVA SVE U KREVETU UMJESTO RAZGOVOROM.

–Kao što sam rekla u početku ne volim razgovarat jer razgovor  može stvoriti samo još goru svađu i otvoriti još više pitanja. Zašto komplicirat kad se može sve lako riješiti.  😉

• ZAUSTAVLJENO VRIJEME.

–Volim kad mi dan prođe mirno, pustim mozak na pašu i uživam u knjizi ili blogovima, dok me opija miris Irisha, mobitel je u drugoj prostoriji a u pozadini svira glazba. Volim to zaustavljeno vrijeme samo za sebe u kadi punoj pjene sa mirisnim svijećama koje me podsjeća koliko je dobro to što sam žena.

• OPTIMISTIČAN POGLED NA LJUBAV.

-Ljubav je ta za koju živim, ali doslovno, koliko god me netko povrijedio(a bilo ih je) ne odustajem od sretnog završetka. Ljubav me je naučila da nije potrebno imati nekoga da bi bila sretna. Ljubav te nauči da voliš, ali sebe.

• ZALJUBLJENA U LJUBAV.

–Volim taj osjećaj ljubavi koji imam za nekoga, volim kada mi prorade leptirići u trbuhu pa počnem svoje osjećaje pisati na papiru, ljubav prema nekome za mene znači vjernost. Ljubav je onaj osmijeh koji mi se pojavi u kutu usana kad pomislim na osobu koja ima moju drugu polovicu srca.

• SAVJETI MAJKE.

-Za svaku moju situaciju moja majka je bila u pravu, uvijek je došlo na njeno i onda slušam “jesam ti rekla”. Nema bolje utjehe od majke i njenih zagrljaja punih ljubavi. Jedna je majka i njeni savjeti prate nas kroz čitav život.

• TRUDNOĆA.

–Uživam u trudnoći i još malo me dijeli do dana kada ću ugledati svog sinčića. Nema ljepšeg osjećaja kod žene nego kad je trudna i kad shvati da će donijet plod ljubavi na svijet. Jedino bogatstvo na ovom svijetu su naša djeca.

• ROMANTIČNA DUŠA.

–Volim romantiku isto tako volim kad mi je romantika uzvraćena. Ljubav nije samo seks, ljubav je puno više od toga. Ne mora biti Valentinovo da se dokaže ljubav osobi koju voliš. Romantika je ta koja budi ljubav.

• ONAJ KOJI JE POBJEGAO.

–Svaka od nas je jednom imala takvog muškarca, u isto vrijeme je lijep, zločest, ženskar. Godi ti kad druge žene uzdišu za njim, ali on samo vidi tebe, obasipa te riječima, poklonima. Pričate o zajedničkom životu, djeci, kučići, ali ono nešto nedostaje, ono što te plaši a to je što te ne voli. Dobit ćeš njegov prsten ali te nikad neće oženiti. Ti si mu samo lutka dok te se ne zasiti. I onda kada ga prokužiš onda nestane bez riječi. A ti patiš za njim i kriviš sebe ne shvaćajući da nije greška u tebi nego u njemu, jer mu je to u krvi!

• SVAŠTARIJA.

–Svaka od nas ima taj jedan kutak u kojem je totalni nered, nered koji nam budi uspomene, sjećanja, nered koji krase raznorazni citati, slike, karte sa koncerata. Kutak koji samo mi razumijemo, kutak koji govori da smo prava Parižanka 🙂

Eto, nadam se da ste uživali u ovom postu.. Do idučeg čitanja, vaša Kriss 🙂