“SIGURNOST JE U TEBI”

Prije svega da vam za želim sve najljepše u novoj 2020-oj godini u kojoj vam želim puno sreće, zdravlja, ljubavi, uspjeha, smijeha, ispunjenih želja.

Ova godina nam donosi čak 366 stranica!

Da vas pitam; kako ste krenuli u 2020-u?

Da li ste ponijeli prošlost sa sobom ili ste je ostavili tamo gdje joj je i mjesto?

Šta ste obećali sami sebi kad je kucnula ponoć?

  • Da ćete početi vježbati?
  • Početi štedjeti?
  • Dopustiti sebi da se zaljubite?
  • Naći bolji posao?

Od svega što je na vašem popisu, u šta ste najviše sigurni?

A jeste si obećali da ćete ove godine biti više SIGURNIJI U SEBE?

Koliko ste sigurni u sebe da ćete bar pola ciljeva ostvariti s popisa?

Da vas malo ohrabrim, ne postoji osoba koja je 100% sigurna u sebe!

E sada dolazi ono famozno pitanje,

KAKO POSTATI SIGURAN U SEBE ? ŠTA JE ZA VAS SIGURNOST?

Sigurnost je jedan dio nas koji nas često zna prevariti i za koji mislimo da je nismo dostojni.

Ali zato moramo naći ono što volimo i tu ljubav pretvoriti u sigurnost!

Moramo imati nekakav cilj u životu što želimo i tog cilja se držati sve dok ne ostvarimo taj cilj, iako ćemo do tog cilja doći padajući pa ponovo se dižući i tako neprestano, ali ne smijemo posustati.

Ako niste sigurni u sebe i dopuštate drugima da ruše vašu sigurnost nikad nećete doći do željenog rezultata.

Evo dat ću vam svoj vlastiti primjer,

ja sam bila osoba koja je od malih nogu bila ne sigurna u sebe ali je imala ciljeve, a oni su bili: pjevanje i pisanje.

Pjevanje je moja prva ljubav a pisanje druga.

U osnovnoj sam išla na zbor i nastupala gdje god je trebalo, kad sam krenula u srednju prijavila sam se na show “Hrvatska traži zvijezdu”.

Sve je bilo dobro dok nisam stala pred žiri,20 kamera, svijetla od kojih ne vidiš ništa. I šta se dogodilo: NESIGURNOST! Nisam mogla riječ zucnuti. Znate zašto? Jer sam u glavi imala riječi od ljudi koji su me uvjerili da nemam glas za pjevanje, da neću proći ni prvi krug…

I tako je i bilo, njihove riječi su pobijedile moju nesigurnost!

Danas još uvijek nemam sigurnost da stanem pred kameru ali zato doma pjevam za sebe i svoju dušu jer pjevanje mi čisti negativne misli i digne mi raspoloženje. Možda jednom i snimim video 😉

Moj drugi cilj je pisanje.

Pisanje mi je pročistilo dušu, naučilo me je opraštati ljudima koji su me povrijedili. Pišem oko 5 godina, imam svoj blog i jako sam sretna na sebe jer sam sama sebi dokazala da ipak vrijedim.

Pisanje sam otkrila u srednjoj školi i tu me profesorica jako hvalila,prvo što sam počela pisat su bile pjesme. Imam ih i danas na USB-u.

Onda je krenulo s blogom.

Sve to što ja volim je moja SIGURNOST i kada mi netko kaže da ja u tome nisam dobra ili da neki moj tekst je glupost, meni je klimava sigurnost.

Ali sam naučila se boriti a takvim ljudima, dovoljno je samo da budem još bolja u onome što me ispunjava, čini sretnom i mirnijom.

ZAŠTO TRAŽIMO SIGURNOST U DRUGIMA?

Zato jer tražimo nesvjesno nečije odobrenje za ono što volimo.

Jer nismo sigurni u sebe i mislimo da će nam taj netko pomoći i na kraju se ispostavi da nam je samo uništio snove.

Što smo više nesigurni u sebe to više ti ljudi pobjeđuju u našim ciljevima.

Oni su pobjednici naših poraza, oni su naše noćne more kojih se moramo riješiti da bi mogli ponovo disati i krenuti u stvaranje naše SIGURNOSTI, stoga nemojte zaboraviti da je pred vama 366 dana novih stranica čiste SIGURNOSTI!

One iste sigurnosti koju ste izgubili ali ona nije izgubila Vas, samo joj morate ponovo otvoriti vrata!

Ako Vam se svidio ovaj tekst slobodno bacite like na moju fb stranicu 

Do idućeg pisanja, voli vas Kriss 🙂wireless-safety

NE DOZVOLI SI DA BUDEŠ NA ČEKANJU!

Jeste se kada zapitali “Šta ja imam od čekanja?”

Kad malo vrtite to pitanje po glavi shvatite koliko toga ste propustili u životu radi čekanja.

Čekamo bolji posao,

čekamo da odrastemo,

čekamo nečije isprike,

čekamo da dođemo pameti,

čekamo nekog drugog da dođe pameti,

čekamo da prestane kiša,

čekamo ljeto,

čekamo novu ljubav,

čekamo novu priliku,

Čekamo…čekamo…čekamo (tik tak, tik tak) dok sat otkucava mi ne shvaćamo da gubimo sebe, vrijeme, dostojanstvo.. Jer smo pre zaokupljeni čekanjem!

Čekajući nešto ili nekoga u nama se stvara bijes koji loše utječe na nas i onda stradavamo mi sami ili ljudi oko nas. Nismo rođeni da čekamo, rođeni smo da reagiramo odmah i sad. Ili jesi ili nisi ! Neki dok su tako čekali nisu ništa dočekali osim svoje smrti!

Već duže vrijeme stavljam ovaj text na čekanje jer mi ne zvuči na papiru kako mi zvuči u glavi. Zar nije smiješno, jedan običan text stavljam na čekanje?? Koliko sam onda toga u životu stavila na čekanje ?!?!? Iskreno, ne želim ni znati!

Da bi prestali čekati nešto u životu, najprije moramo naučiti sami sebe cijeniti. A kako to postignuti? Tako da počnemo učiti na svojim vlastitim greškama! Tako da iskoristimo danu priliku istog momenta, bez razmišljanja o strahu, neuspjehu i dokažemo sami sebi da vrijedimo više od čekanja! Kada naučimo cijeniti sebe i svoje vrijeme, onda ćemo imati veće šanse za postignućem i pozitivnim rezultatom!

Jer prilike se ne događaju vama, već se vi događate prilici!

A šta je s osobama koje nas stavljaju na čekanje?

Vjerujem da ste se svi susreli s tom osobom u svom životu kojoj ste “rezervni plan” svako od nas ima bar 1 osobu koja nas ima za svog malog pijuna u svojoj igrici i barata s nama kako hoće! Tu smo krivi opet mi! Jer to dozvoljavamo, jer vjerujemo u “dobrotu” u ljudima! Tu opet pokazujemo sami sebi da ne vrijedimo, da naše vrijeme, mišljenje nije važno. Važnija je ta osoba koja nas je stavila na čekanje radi “važnijih” stvari. Koja stvar može biti važnija od ljudskih osjećaja?

cekanje

Osobe koje koriste druge za rezervu su manipulatori,  osobe bez osjećaja za druge, hladne ubojice…

U životu moramo imati svoj stav, jer ako nemamo svoj vlastiti, netko drugi će odrediti naš stav! Samo se pitaj jedno pitanje, koliko sama sebe cijenim, toliko ću nekome dopustit da me stavi na čekanje!

 

Nadam se da vam se svidio ovaj text i slobodno ostavite svoje mišljenje 🙂

Moj FB PAGE

 

 

 

SVAKI ČOVJEK OSTAVLJA TRAG NA OVOM SVIJETU!

Pitam se dali je zaista moguće biti sretan?
Sve probleme pretvoriti u sreću ?
Tko je izmislio probleme ? Mi ili život ?
Koliko puta vam se dogodilo da vam je sreća pobjegla za dlaku?
Koliko imamo hrabrosti pustit sve konce u životu i reći “neka ide do kad ide? I zaista uživat u životu ? Jesmo li spremni toliko riskirat? Šta uopće riskiramo?

Prije par mjeseci sam počela pratiti Anu Bučević ( motivacijski govornik) slušajući je samo mi je došla misao u glavu “Ovo je boljelo”. Znate šta me to boljelo? Rekla mi je ono što si ja ne mogu već dugo reći ,a to je ISTINA!
Istina da sam JA ta koja sama sebi radi probleme i čini život nesretnim! Istina da sam ja ta koja uvijek krivi druge za sve a ja se radim nevinom. Istina je ta da sam prema samoj sebi ne iskrena i da se zbog  toga ne mogu budit sretna i da ne mogu gledat svoj odraz u ogledalo a da ne vidim u sebi ljutnju, bijes, ogorčenost, frustriranost koji se talože već godinama u meni.

Kad život nekoga previše puta spusti na zemlju a on je pomislio da je naučio letjeti onda dobiješ osobu poput mene! Ali ne brinite nisam još odustala, bar dok ne vidim svijetlo na kraju tunela.. 😉
Slušajući Anu sam se zapitala “da li mogu promijeniti pogled na život i svoju glavu?” Jer sve što  nam se događa u životu bilo ono sretno ili tužno, sve što smo stvorili u glavi, to nam je život i ostvario. Ali Ponekad i životu treba pokazat pravi prst!
Možemo li više biti skeptični u životu nego što to trenutno jesmo?
Skeptični smo prema ljubavi, prijateljstvu, poslu, ljudima koji nas okružuju, a najviše smo skeptični prema nama samima. I zato svaki put sve više padamo i tonemo sve dok ne dođemo do dna i onda tražimo ono malo zrno nade.

Ali zar onda nije kasno?
Čovjek nikad ne smije otići toliko daleko da se ne može vratit!
Uvijek postoji put za povratak, samo ga je teže naći nakon nereda koji smo napravili tokom života.
Glavno pitanje je dali smo i kada smo spremni za promjenu u životu? Kada smo spremni pustit sreću u život? Kada smo spremni na promjenu koju ćemo pokušavati “održavati” na životu? Da li smo spremni pustit ono što nas je godinama gušilo, ono što nas je činilo “sigurnim” a u stvari nam je štetilo?
Ja se iskreno bojim bilo kakve promjene u svome životu jer sam previše zaglibila i sad kad bi mi netko pružio slamku spasa ja mu ne bi vjerovala da mi pruža slamku spasa jer ne vjerujem sebi a najmanje tom nekome tko mi želi dobro!
To je moja glava, moje misli… I taj klik želim promijeniti, taj klik želim promijeniti u pozitivno. Dosta mi je negativnih misli, ljudi, negativnog gledanja kroz život! Jer bit ću snažnija ako kažem NE !

take-time-to-make-your-soul-happy2

Znam da promjena ne može doći preko noći, da je pred mnom težak put i puno testova ali spremna sam krenut živjet kako sam zaslužila a to je SRETNO! Svi smo mi zaslužili živjeti sretno i napokon smoći snagu reći negativnim mislima STOP! Samo ako vi tako želite, jer sve kreće od nas samih! Jer DOBAR ŽIVOT JE NA SVAKOJ STRANICI DOBAR! To je od danas moj moto! 🙂

Nadam se da vam se svidio ovaj text i da ćete podijelitisvoje mišljenje sa mnom..Do idučeg pisaanja..ljubi vas vaša Kriss :*

Moja FB stranica:KrissČikor

 

 

 

 

 

PROMOCIJA KNJIGE “SAMO SVOJA”

samo_svoja_cijela3-640x926Nisam mogla propustiti  “Noć knjige” i promociju u knjižnici Prečko jedne predivne žene koju već dugo vremena pratim i čitam. Ona je urednica portala femina.hr , Zora Bjelousov. 🙂 FB_IMG_1524571436480

Tko je Zora Bjelousov?

Zora je dugogodišnja novinarka, kolumnistica te blogerica koja je izdala svoju prvu knjigu,zbirku kolumni pod nazivom “Samo svoja”. Zora je samo svoja već 10 godina i vrlo uspješno pliva u ovim vodama. Diplomirala je  na FPZG-u, a kasnije se oblikovala kroz ženske Lifestyle medije poput magazina Elle, Gala style, Cosmopolitan. Zora isto tako piše za magazin ljepotaizdravlje.hr

FB_IMG_1524571443407Ako ste čitali knjigu ili pratite njene kolumne vidjet ćete da je Zora jedno od lica modernog feminizma. Zora je pravi primjer kako žena MOŽE BITI SVE ONO ŠTO ŽELI. Bila mi je velika čast doći na njenu promociju knjige i zagrlit ŽENU čiji primjer bi sve trebale pratiti, jer Zora je dokazala da ŽENE mogu sve! Imamo tu “moć” slobode odlučivanja o svome životu. Možemo biti uspješne, majke ,domaćice a uz sve to imati i karijeru. A Zora je  to uspjela. Uspjela je napisati i izdati knjigu i imati iza sebe ljude koji je u svemu podržavaju. Zoru ne zanima što drugi misle, govore ili očekuju, jer da je zanima sigurno danas ne bi bila tu gdje je. FB_IMG_1524571446757

Cijelu promociju Zorine knjige su popratili kutjevo.com,sa prefinim rose vinom, kolače su spremili slatkisvijet.com,a  za poklone se pobrinuo avon.hrFB_IMG_1524571490868Zora je za mene SUPERŽENA koja mi je otvorila oči svojom knjigom i neizmjerno sam zahvalna na sinoćnjoj promociji gdje se osjetila energija zvana “Samo svoja”. Draga moja Zora,od srca ti hvala na predivnoj večeri i želim ti još puno tako uspješnih promocija tvoje prve “bebe”. Ostani uvijek takva- jednostavna, nasmijana, nježna, snažna, i vesela. Volim te neizmjerno !davA svima koji nisu pročitali knjigu “Samo svoja” Zore Bjelousov toplo preporučam da je naručite i pročitate, jer vjerujte nećete požaliti 🙂 Knjigu možete naručiti preko maila: knjiga@femina.hr po cjeni od 60 kn! bty

Ako vam se svidio ovaj text ,

Moja FB stranica:KristinaČikor

 

 

“ŠTO ŽELIM U 2018OJ”?

Dok većina slavi Novu godinu ja sam 2018. dočekala u pidžami pišući ovaj tekst. Gledam kroz prozor vatromet, dok mi u mislima jedno pitanje “što želim u 2018oj? Ne želim ništa za sebe, želim za ovaj svijet.. Više ljubavi i smijeha, više radosti i zagrljaja. Želim da se svakome noćas u ponoć ostvari želja koju želite.  Ne ulazite u 2018u sa tugom, suzama, bijesom, pohlepom, mržnjom. To sve ostavite u 2017oj. Bacite u ponoć osmijeh poljubite vama dragu osobu, podijelite radost sa svima oko vas.  Pred vama je nova prazna knjiga sa 365 listova koji čekaju vaše nove snove, želje, uspjehe, prijatelje, poslove, ljubavi. Otvarajte sva vrata koja se nađu pred vama i postanite bolji nego što se bili u 2017oj. U ponoć oprostite drugima ali oprostite i sebi. Otvorite svoja srca i pustite ga da zaigra. Probudite dijete u sebi. Igrajte se s kartama života koje vam se otvore, budite pametniji od njega. Čitajte, ulažite u sebe, vjerujte u sebe. Opustite se, pustite neka vas  Onaj gore  vodi u ovoj 2018oj. Neka vam On unese mir i ljubav u ovu godinu.

A što se tiče mojih želja, nemam ih jer sve što sam htjela sam poljubila u ponoć i na tome se najviše zahvaljujem 2017oj!

Evo je..

Samo što nije…

5,4,3,2,1 SRETNA NOVA GODINA !

Uživajte 🙂

Ako vam se svidio ovaj tekst,idite na moju FB stranicu maxresdefault

 

PRESTANI SE OBJAŠNJAVATI.

Koliko puta ste se uhvatili da ste se objašnjavali nekome tko vam je nitko i ništa? Ali ono prokletstvo u vama ne dozvoljava ostat dužno nikome. Jer kad bi nekome prešutjeli u vama bi šaputao onaj glas “kaj mu/joj nisi poklopio gubec”,” kaj mu/joj nisi pokazao gdje mu je mjesto”

Kako sam rodila, postala sam jako osjetljiva na ljude koji mi se miješaju u roditeljstvo. Tako sam jednom išla sinu kupiti body i samo kaj sam ušla u dućan napao me gazda “da on mene vidi svaki dan s bebom u šetnji i da zašto moje dijete nema kapicu” (bio je 8 mj). Prvo sam duboko udahnula i u sebi snimala scenarije koje ću napravit a oni su bili: a) okreni se i više nikad se ne vraćaj u taj dućan, b) jebi mu sve po spisku i baci mu body u glavu, c) samo se nasmij, uzmi body i izađi iz dućana. Ja sam izabrala c).

Putujući doma si razmišljam šta si sve ljudi dozvoljavaju. Miješaju se u tuđi život bez pardona, još se usude biti drsko “pametni”. Odavno sam shvatila da se ne vrijedi spuštati na nečiji toliko niski nivo. Ako tebe nisu naučili odgoju kao dijete a sad si već bik, onda nemam više o čemu pisati. S godinama sam  naučila biti pametnija od takvih, ima poslovica koja sve govori ” šutnja je zlato”. Jer ulazak u rasprave s “pametnjakovićima” ti može uništiti predivan dan, radi koga? Zar je netko tko te ne poznaje vrijedan tvojih živaca, i da se upustiš u rasprave samo bi premetali iz šupljeg u prazno.

Da bismo se prestali objašnjavati drugima, moramo se prvo prestati objašnjavati sebi samima. Jer sve kreće od naših misli i brzog jezika.  Ako već drugi nemaju poštovanja prema sebi i drugima, onda ga bar ti imaj prema sebi samom. Uvijek će postojati ljudi koji će prije vidjeti smeće pred tuđim vratima nego pred svojima. Jer im je to u krvi, misle da su bez greške, mane. A takvi ljudi rade najveće mane i greške svakim korakom.  Takve ljude zaobilazim na veliko. Ne kažem sad da sam ja sad savršena i bez grešaka ali ako i napravim grešku pokušavam je ispraviti. Ljudi smo, svatko od nas je rođen da griješi ali nije rođen da zadire u tuđi život. Jedino kome se moramo objašnjavati je Bog,on nas je stvorio i njemu smo dužni svoja objašnjenja.

U tebi su tri čovjeka: Jedan, kakav bi želio biti. Drugi, kakav misliš da jesi. I treći, kakav si zaista.”

images

 

P.S. Ako vam se svidio ovaj text idite na moju: FB stranicu

 

“TKO NAM JE KRIV?”

Mi žene smo nepopravljivo glupe. Kratko i jasno. Toliko smo glupe da nije ni čudo što nam muškarci rade to što rade. Živimo u svijetu koji je napisan u stranicama nekog magazina i ono što piše u magazinu mi se po tome ravnamo. Koja od nas nije čitala časopise i išla za savjetima o ljubavi kad smo još bile u osnovnoj školi? Kao klinke pratimo savjete od žene 30ih godina. I onda se odvažimo te savjete isprobavat na dečkima. Počnemo se izazovno oblačit, gledamo ih u oči dok prolazimo pored njih, bacimo osmijeh i onda se brže bolje okrenemo da vidimo da li se okrenuo za nama (ne nismo uopće glupe). Same sebe omalovažavamo. Onda dođe vrijeme za Internet i prvo šta napravimo je profil na sajtu za upoznavanje, napišemo kakvog dečka želimo, i šta očekujemo od njega. I tako krenu slatka dopisivanja, ako kliknemo nakon par tjedana dopisivanja padne i kava. Ali isto tako nam teško padne ta kava kad vidimo da dečko nije onakav kakvim se predstavljao i onda shvatimo da muškarci lažu isto kao i mi žene. Oni lažu za svoje dobro a mi im naivno vjerujemo. Jer tko nam je kriv što se zaljubimo pa budemo povrijeđene kad shvatimo da su muškarci “idioti, manijaci, pedofili, kreteni”. Oni su sve najgore. A mi smo najčišća bića koja su ikada hodala zemljom.

Ne, nisu muškarci idioti, manijaci, kreteni, pedofili. Mi smo te koje smo to napravile od njih, mi smo ih same navele da nas smatraju lakim plijenom svojim oblačenjem, koketiranjem. Nismo najčišća bića niti ćemo to ikada biti. Mi žene smo pre naivne i lako vjerujemo muškarcu, ako oni ne trče za nama mi trčimo za njima, same sebe ponižavamo da nismo toga ni svjesne. Znate kada postanemo zaista svjesne? Kada nas muškarac ostavi ili prevari. E tada shvatimo da smo glupe i naivne. Jer jesmo. Tražimo u muškarcu nešto da ni same ne znamo što tražimo. Ali bitno da je on tu, da se imamo s kim pokazat svijetu. Jer se bojimo da ćemo ostati same. Bez djece i muža. Tko nam je kriv što maštamo o princu na bijelom konju kad same izabiremo konja. Tko nam je kriv što živimo na zadnjoj stranici bajke ” živjeli su sretno do kraja života” Tko nam je kriv što se zatvorimo u  stan na mjesec dana i tugujemo za nekime s kime smo isplanirale cijelu budućnost bez njegovog pitanja. Nisu nam krive bajke ni muškarci, krive smo si same. Same sebe ne poštujemo radi muškaraca koji nas nisu vrijedni. Moramo naučiti igrati po njihovim pravilima, biti pametnije od njih, oni se moraju bojati nas a ne mi njih.

Koliko puta ste igrale na kartu “hladne kučke”? Kad postaneš hladna kučka lakše ideš kroz život. Ja sam bila hladna kučka 5 godina, radi koga nego radi muškarca! Nisam imala nikoga, nisam ih ni fermala 5%, jednostavno sam svim muškarcima zatvorila vrata pred nosom. U tih 5 godina pisala sam popis kakvog muškarca želim za sebe, a da vam ne pričam da sam odmorila svoje živce, od poziva, poruka i ono najvažnije posvetila sam se sebi! Naučila sam sebi biti na 1.mjestu,naučila sam slušat svoje srce. Nakon 5 godina samoće teško je bilo opet nekome otvorit srce i dat sebe. Najgore je bilo to što sam izgubila osjećaj za ljubav. Ljubav je za mene bila nepoznata riječ. Ali kad sam opet bila povrijeđena brzo mi se vratio film “ljubav” u glavi. I tad sam naučila da ljubav jednostavno nema pravila i da igra uvijek po istom scenariju,zaljubiš se,budeš sretna, i sreća te posere. Ali tko mi je kriv? Sama sam si kriva! Jer nisam naučila igrat po pravilima. Muškarci se drže tih pravila i zato tak dobro prolaze u ljubavi.. 1-0 ZA MUŠKARCE! Zavedi i odjebi! Jebeno pravilo. Pravilo koje  svaka žena mora naučiti prije nego se upusti u ljubav. Jer ljubav je začarani krug. Ljubav je 9 krug pakla!

b9b023e25becc8796fbf5cf613b83d81

P.S. Ako ti se svidio ovaj text, komentiraj, podjeli ili stisni “like” na mojoj FB stranici: KRISS ČIKOR.. :*

 

 

 

 

 

 

“TI ĆEŠ BITI DOBRA MAMA”

 

Nikad nisam ni sanjala da ću ikad zavoljet djecu ali i to se dogodilo, kad je moja sestrična ostala trudna, gledajući nju kako drži svoje srce u rukama, samo mi je prošlo kroz glavu “želim biti mama”. tada mi je sve to izgledalo “piece of cake” i da je cijeli posao samo nahranit bebu i promijeniti pelenu. No malo je taj “piece of cake” pao u vodu.

Kad sam ostala trudna drugi put nije bilo sretnije osobe od mene, uživala sam u svih 9 mjeseci trudnoće. Od odlazaka doktoru, prvog ultrazvuka i slušanja bebinog srca, prvog ritanja do saznavanja spola. Kad je doktor rekao “Nosite dečka” suze su krenule same od sebe i samo sam rekla “Bože hvala ti”. S trudnoćom je naravno sve bilo u redu, ali opet se javljao taj strah koji sam proživjela u prvoj trudnoći koja je prekinuta u 22 tjednu radi bakterije. Ja sam osoba koja vjeruje u Boga i koja nije nikad prestala vjerovat da će se moj sin meni vratiti. I vratio se. Nema goreg gubitka nego kad majka izgubi najljepši dio sebe, svoje dijete. Ali naučila sam na najgori način da nikad ne treba gubit vjeru u Boga, i da za sve što vam se dogodi u životu Bog ima razlog zašto je to tako moralo biti!

Došao je i taj dan (11.07.) kad sam za svega sat vremena primila svog sina prvi put u ruke, nije bilo suza, nije bilo plakanja.. Bilo je samo izjednačenog kucanja srca, mog i sinovog. Bila sam potpuno smirena i napokon ispunjena znajući da sam postala mama predivnom dečkiću plave kose i plavih očiju.Gledajući sina kako iz dana u dan sve više napreduje samo od dojenja zahvalna sam Bogu što imam mlijeka i što je zdrav. Ali brate mili šta grčevi rade od njega a i od mene, nema šta sve nisam kupila, čaj od komorača, kapi jedne, druge, treće, pa koštice od trešanja-sve mogu bacit u smeće ne pomaže ništa, tj lažem pomaže-PUNO LJUBAVI, NOŠENJA I MASAŽE, oš’ po danu oš’ po noći. Kad vidim kako ga boli dođe mi da plačem skupa sa njim (nisam jednom plakala!). Već od jada nisam znala šta bi pa sam išla na hitnu, pa kad su mi rekli da moram pazit kaj jedem još sam više pala u tugu znajući da su mu ti grčevi od mene 😦 ali i kad sam pazila kaj jedem i dalje se grčilo dijete (tko tu koga??) Dijete grčeve mora proći, jeli vi sve ili pazili kaj jedete, neće vas grčevi izbjeći. Samo što su kod nekoga jači kod nekoga slabiji.

Zaista uživam u majčinstvu. I ne dopuštam nikome da mi se miješa sa svojim savjetima.Svaka majka zna šta je najbolje za njeno dijete pa tako i ja. U majčinstvu je najbolje slušati svoje srce i instinkte i sve će biti u redu. Nikad nisam ni pomislila da ti dijete može promijeniti pogled na život, ali s prvim ritanjem shvatila sam da nikad više neću biti sama u životu, uvijek će me pratit moje srce koje sam nosila 9 mjeseci ispod grudi. To malo srce koje je puno ljubavi i života, toliko nevino da bi ga najradije stavila u stakleno zvono samo da ga ovaj okrutni svijet nikad ne dotakne svojim  prljavim rukama. Znam da sam tek na početku majčinstva i da nemam pojma koji me strah čeka ali dat ću svaki dio sebe da ga zaštitim.Biti samohrana majka je najteži posao svake majke, podignuti dijete da izraste u dobrog, odgovornog, čovjeka. Samohrana majka mora biti i majka i otac. Znam da je težak put pred mnom  i da ću još mnogo suza liti ali ih moje dijete neće imati kad vidjeti jer ću pred njim biti mama koja je snažna, puna ljubavi jer će odrasti uz smijeh, igru, priče za laku noć, poljupce, maženje. Najvažnije je da dijete ne pati i ne osjeća vašu tugu i ne vidi vaše suze. Ne sramim se što sam samohrana majka  naprotiv ponosim se time jer znam da ću biti dobra majka svome sinu koji je to i zaslužio!PicsArt_07-30-11.56.28

 

P.S. Ako vam se svidio ovaj tekst, slobodno ostavite komentar ili posjetite moju FB stranicu “KRISS ČIKOR” i stisnite LIKE 😉

 

 

“ON JE BIO NETKO,A SAD SAM SPALA NA NEŠTO”

“NETKO”

Koliko ste se puta vratili unazad shvativši da ste prošli sito i rešeto u vezama ali samo jedna veza je na vas ostavila dubok ožiljak? A ta veza je bila s nekim tko vam je bio netko i shvaćate da se te veze vrijedi sjećati i pamtit trenutke s tom osobom. Jer takve osobe i veze se događaju samo jednom u životu. U što sam se uvjerila i sama jer sam bila imala tog nekog tko me držao kao kap vode na dlanu, taj netko koji je ispunjavao svaku moju želju i potrebu. Uz tog nekog se uozbiljite i gledate na život drugim očima. Uz tog nekog se poželite skrasit u vaše malo ljubavno gnijezdo i u njemu stvarati vašu zajedničku budućnost. Zbog tog nekog ne želite odustati od ljubavi. Sa tim nekim svaki dan vam ima smisao. Nema dana da vas ne iznenadi poklonom ili da se svaki dan budite s ružom na jastuku ili da vam donosi doručak u krevet. Taj netko se brine o vama kada ste bolesni. Osjećate se kao princeza i zahvalni ste Bogu što ste napokon sretni i što ste našli onog “pravog”. Ali sve to traje par mjeseci, pola godine. Onda taj netko skine svoju masku i požalite dan kad ste postali slijepi i niste vidjeli njegovo pravo lice. Lice kojem nikad niste bili na prvom mjestu, lice koje je sve to dobro debelo odglumilo samo da bi si malo vrijeme skratio, lice koje diže ruku na vas jer ste mu postali dosadni i jer vas se zasitio. A vi? Skrivate masnice s naočalama i puderom, noću ne spavate jer vam se hiljadu pitanja vrti po glavi: “šta mu je sad došlo, da li sam stvarno toliko loša da sam zaslužila šamare, šta se dogodilo, šta ga je promijenilo?” ONA, ona ga je promijenila, ona koja je bolja od tebe, ona koja ga ne poznaje, ona koja će isto pasti na darove, lijepe riječi, putovanja. Ali ona će isto tako proći kao i ti, i kao što je isto tako prošla ona prije mene, tebe. A taj netko će ići kroz život bez kazne i ostavljat žene s ožiljcima, žene koje će se bojat svakog muškarca i koje će mrzit svakog muškarca zbog tog NEKOG kome su vjerovale i kome su dale najintimniji dio sebe!

“NEŠTO”

Sigurno ste bili u vezi koja nije vodila nigdje, niste imali ni početak ni kraj jer ste u sredini i ne vidite nikakvog pomaka u vezi. Koliko god se vi trudili oko osobe do koje vam je stalo ta osoba uopće ne cijeni ono što činite za nju, vama je važan svaki mjesec a njemu je to najobičniji dan, ako vam kupi ružu a da ga vi ne morate podsjećati koji je datum, mislite da mu je stalo do vas ali nije, on je kupio tu ružu tek toliko da ne mora slušat vaše gunđanje kako je “zaboravio” vaš dan . I tako iz dana u dan vi i dalje čekate nekakav pomak u vezi ali nema ga. Uporno hoćete podići vezu na veći nivo pričajući o zarukama, svadbi, djeci ali njega ne dotiču te teme jer “zašto se žuriti”, ” zašto si navalila”, jer njega šta god pitali on ne želi razgovarat o vašoj vezi jer njemu je sve u redu u vašoj vezi. Onda vi ispadate ti koji stvarate “probleme” jer vam ništa ne valja a on ne vidi šta ne valja u vezi. Nije romantičan, ne vodi vas u izlaske, u kino, jer njemu je to sve glupo.. NE!  Nije njemu to glupo nego ne želi trošit novac na vas. Onda se jednog dana dogodi  trudnoća, vi sretni do neba i mislite si da će sad ići sve na bolje, jedva čekate mu reći radosnu vijest, a kad ono opet ste popušili. Vi sretni, a on kao da ste mu dali ručak, ni trunka osjećaja, sreće. Sad se već zabrinjavate s kakvim ste to čovjekom ušli u vezu? S bezosjećajnim gadom koji gleda samo sebe i koji gleda kako će njemu biti dobro. I tako prolaze mjeseci vaše trudnoće, vi mu kažete da imate pregled kod doktora, on kaže da  ne može ići s vama jer ima VAŽNIJIH stvari za obavljat!?!?!? I tu počnete polako pucati pod šavovima, u vezu počinje ulaziti nervoza, šutnja, svađa. I opet sve svaljuje na vas, a vi ste se povukli i samo šutite,mislite na sebe i bebu da sve bude u redu.Polako otvarate oči i vidite da ste od samog početka veze sami u svemu i da od njega nemate nikakve pomoći. I polako se počnete udaljavat od njega i smatrat ga potpunim strancem koji nije vrijedan ni da pljunete na njega..E takve veze bole više od veze u kojoj vas netko tuče ili maltretira. Zato je bolje što prije izaći iz takve veze jer samo sebi škodite. Bolje da ste sami cijeli život ako treba nego da se mučite s budalom koja vas nije vrijedna..

P.S. Ako vam se svidio ovaj tekst,slobodno ostavite komentar ili stisnite like na mojoj FB stranici “KRISS ČIKOR”….Do idučeg pisanja.. :*

 

U SVAKOJ DJEVOJCI KRIJE SE PARIŽANKA!

Ovaj post će biti posvećen knjizi “KAKO BITI PARIŽANKA” koja je dugo stajala na mom popisu za čitanje i moram priznat progutala sam je u jednom danu. Čim se radi o Parizu znala sam da me neće razočarat i nije. Još sam više shvatila zašto toliko volim Pariz i njegov francuski jezik. Iz knjige sam izvukla crtice koje mene čine Parižankom, nadam se da čete uživat i odlučiti pročitati knjigu. 🙂

 

  • NETKO JOJ PRIČA ALI ONA NEĆE ZAPAMTITI NIŠTA OD ONOGA ŠTO JOJ SE PRIČA.

Moram priznati da sam ovo totalno ja, jer sam oduvijek u nekom svom svijetu i uopće ne slušam druge kad mi pričaju, vrtim neki svoj film u glavi iako sam prisutna tijelom ali duhom nisam.

  • NE ŽELI RAZGOVARATI NI S KIME I ZATVARA SE U SOBU DOK NE PADNE NOĆ.

Ja sam odavno samački tip osobe i ne volim baš razgovore, bolje mi je uz knjigu ili smišljati nove teme za blog, jednostavno volim mir i samoću koju mi noć pruža.

  • SHVAČATI SE PREVIŠE OZBILJNO.

-Općenito sam ozbiljna osoba i sve oko sebe shvaćam ozbiljno jer mi se ne da imati lažan osmijeh. Valjda to dođe s godinama i naučenim stvarima u životu.

  • SVIMA KAŽE DOBAR DAN,ALI NI S KIME NE ŽELI RAZGOVARATI.

-Naučena sam da moram pozdravljat ali ako nemamo zajedničkih tema nećeš od mene izvući ni riječ, budi sretan ako dobiješ i pozdrav.

  • SVIJESNA JE SVOJIH MANA KOJE JOJ UPROPAŠTAVAJU ŽIVOT.

Moje mane su moje prijateljice i s godinama postala sam ponosna na svoje mane jer me čine drugačijom ali isto tako zbog njih i puno toga me koštalo u životu, a one su dobrota i iskrenost. Al ja se držim one “u svakom zlu neko dobro” tako da ih ni  ne smatram manama nego vrlinama.

  • ČESTO SE ŽIVCIRA NA LJUDE NA BICIKLIMA.

Jao, nema mi ništa gore od ljudi na biciklima, kad idem gradom pa odjednom samo projuri pored mene, najgore je što sam općenito plašljiva pa si možete zamislit kad počnem vrištat kad tak netko projuri pored mene. Ili kad se ja moram njima micat a imaju svoju stranu ceste. Uffff…

  • MNOGO JE KNJIGA NA POLICI JEDNE PARIŽANKE.

-Znači OVISNA sam o knjigama preko 2 tisuće knjiga sam do sada pročitala a da ne pričam koliko sam novaca potrošila na knjige. Volim razne tematike knjiga, od ljubavnih, paranormalnih, horor, pa sve do raznih priručnika. Volim knjige koje me kada ih pročitam ponovo privlače da ih pročitam. Vjerujem da će i moje dijete zavoljet knjige.

  • PARIŽANKA KOJA U SLUČAJU SVAĐE RJEŠAVA SVE U KREVETU UMJESTO RAZGOVOROM.

Kao što sam rekla u početku ne volim razgovarat jer razgovor  može stvoriti samo još goru svađu i otvoriti još više pitanja. Zašto komplicirat kad se može sve lako riješiti.  😉

  • ZAUSTAVLJENO VRIJEME.

Volim kad mi dan prođe mirno, pustim mozak na pašu i uživam u knjizi ili blogovima, dok me opija miris Irisha, mobitel je u drugoj prostoriji a u pozadini svira glazba. Volim to zaustavljeno vrijeme samo za sebe u kadi punoj pjene sa mirisnim svijećama koje me podsjeća koliko je dobro to što sam žena.

  • OPTIMISTIČAN POGLED NA LJUBAV.

-Ljubav je ta za koju živim, ali doslovno, koliko god me netko povrijedio(a bilo ih je) ne odustajem od sretnog završetka. Ljubav me je naučila da nije potrebno imati nekoga da bi bila sretna. Ljubav te nauči da voliš, ali sebe.

  • ZALJUBLJENA U LJUBAV.

Volim taj osjećaj ljubavi koji imam za nekoga, volim kada mi prorade leptirići u trbuhu pa počnem svoje osjećaje pisati na papiru, ljubav prema nekome za mene znači vjernost. Ljubav je onaj osmijeh koji mi se pojavi u kutu usana kad pomislim na osobu koja ima moju drugu polovicu srca.

  • SAVJETI MAJKE.

-Za svaku moju situaciju moja majka je bila u pravu, uvijek je došlo na njeno i onda slušam “jesam ti rekla”. Nema bolje utjehe od majke i njenih zagrljaja punih ljubavi. Jedna je majka i njeni savjeti prate nas kroz čitav život.

  • TRUDNOĆA.

Uživam u trudnoći i još malo me dijeli do dana kada ću ugledati svog sinčića. Nema ljepšeg osjećaja kod žene nego kad je trudna i kad shvati da će donijet plod ljubavi na svijet. Jedino bogatstvo na ovom svijetu su naša djeca.

  • ROMANTIČNA DUŠA.

Volim romantiku isto tako volim kad mi je romantika uzvraćena. Ljubav nije samo seks, ljubav je puno više od toga. Ne mora biti Valentinovo da se dokaže ljubav osobi koju voliš. Romantika je ta koja budi ljubav.

  • ONAJ KOJI JE POBJEGAO.

Svaka od nas je jednom imala takvog muškarca, u isto vrijeme je lijep, zločest, ženskar. Godi ti kad druge žene uzdišu za njim, ali on samo vidi tebe, obasipa te riječima, poklonima. Pričate o zajedničkom životu, djeci, kučići, ali ono nešto nedostaje, ono što te plaši a to je što te ne voli. Dobit ćeš njegov prsten ali te nikad neće oženiti. Ti si mu samo lutka dok te se ne zasiti. I onda kada ga prokužiš onda nestane bez riječi. A ti patiš za njim i kriviš sebe ne shvaćajući da nije greška u tebi nego u njemu, jer mu je to u krvi!

  • SVAŠTARIJA.

Svaka od nas ima taj jedan kutak u kojem je totalni nered, nered koji nam budi uspomene, sjećanja, nered koji krase raznorazni citati, slike, karte sa koncerata. Kutak koji samo mi razumijemo, kutak koji govori da smo prava Parižanka 🙂

Eto, nadam se da ste uživali u ovom postu.. Do idučeg čitanja, vaša Kriss 🙂kako-biti-parizanka-naslovnica-521x790-1