“TI ĆEŠ BITI DOBRA MAMA”

 

Nikad nisam ni sanjala da ću ikad zavoljet djecu ali i to se dogodilo, kad je moja sestrična ostala trudna, gledajući nju kako drži svoje srce u rukama, samo mi je prošlo kroz glavu “želim biti mama”. tada mi je sve to izgledalo “piece of cake” i da je cijeli posao samo nahranit bebu i promijeniti pelenu. No malo je taj “piece of cake” pao u vodu.

Kad sam ostala trudna drugi put nije bilo sretnije osobe od mene, uživala sam u svih 9 mjeseci trudnoće. Od odlazaka doktoru, prvog ultrazvuka i slušanja bebinog srca, prvog ritanja do saznavanja spola. Kad je doktor rekao “Nosite dečka” suze su krenule same od sebe i samo sam rekla “Bože hvala ti”. S trudnoćom je naravno sve bilo u redu, ali opet se javljao taj strah koji sam proživjela u prvoj trudnoći koja je prekinuta u 22 tjednu radi bakterije. Ja sam osoba koja vjeruje u Boga i koja nije nikad prestala vjerovat da će se moj sin meni vratiti. I vratio se. Nema goreg gubitka nego kad majka izgubi najljepši dio sebe, svoje dijete. Ali naučila sam na najgori način da nikad ne treba gubit vjeru u Boga, i da za sve što vam se dogodi u životu Bog ima razlog zašto je to tako moralo biti!

Došao je i taj dan (11.07.) kad sam za svega sat vremena primila svog sina prvi put u ruke, nije bilo suza, nije bilo plakanja.. Bilo je samo izjednačenog kucanja srca, mog i sinovog. Bila sam potpuno smirena i napokon ispunjena znajući da sam postala mama predivnom dečkiću plave kose i plavih očiju.Gledajući sina kako iz dana u dan sve više napreduje samo od dojenja zahvalna sam Bogu što imam mlijeka i što je zdrav. Ali brate mili šta grčevi rade od njega a i od mene, nema šta sve nisam kupila, čaj od komorača, kapi jedne, druge, treće, pa koštice od trešanja-sve mogu bacit u smeće ne pomaže ništa, tj lažem pomaže-PUNO LJUBAVI, NOŠENJA I MASAŽE, oš’ po danu oš’ po noći. Kad vidim kako ga boli dođe mi da plačem skupa sa njim (nisam jednom plakala!). Već od jada nisam znala šta bi pa sam išla na hitnu, pa kad su mi rekli da moram pazit kaj jedem još sam više pala u tugu znajući da su mu ti grčevi od mene 😦 ali i kad sam pazila kaj jedem i dalje se grčilo dijete (tko tu koga??) Dijete grčeve mora proći, jeli vi sve ili pazili kaj jedete, neće vas grčevi izbjeći. Samo što su kod nekoga jači kod nekoga slabiji.

Zaista uživam u majčinstvu. I ne dopuštam nikome da mi se miješa sa svojim savjetima.Svaka majka zna šta je najbolje za njeno dijete pa tako i ja. U majčinstvu je najbolje slušati svoje srce i instinkte i sve će biti u redu. Nikad nisam ni pomislila da ti dijete može promijeniti pogled na život, ali s prvim ritanjem shvatila sam da nikad više neću biti sama u životu, uvijek će me pratit moje srce koje sam nosila 9 mjeseci ispod grudi. To malo srce koje je puno ljubavi i života, toliko nevino da bi ga najradije stavila u stakleno zvono samo da ga ovaj okrutni svijet nikad ne dotakne svojim  prljavim rukama. Znam da sam tek na početku majčinstva i da nemam pojma koji me strah čeka ali dat ću svaki dio sebe da ga zaštitim.Biti samohrana majka je najteži posao svake majke, podignuti dijete da izraste u dobrog, odgovornog, čovjeka. Samohrana majka mora biti i majka i otac. Znam da je težak put pred mnom  i da ću još mnogo suza liti ali ih moje dijete neće imati kad vidjeti jer ću pred njim biti mama koja je snažna, puna ljubavi jer će odrasti uz smijeh, igru, priče za laku noć, poljupce, maženje. Najvažnije je da dijete ne pati i ne osjeća vašu tugu i ne vidi vaše suze. Ne sramim se što sam samohrana majka  naprotiv ponosim se time jer znam da ću biti dobra majka svome sinu koji je to i zaslužio!PicsArt_07-30-11.56.28

 

P.S. Ako vam se svidio ovaj tekst, slobodno ostavite komentar ili posjetite moju FB stranicu “KRISS ČIKOR” i stisnite LIKE 😉

 

 

 
Oglasi

“ON JE BIO NETKO,A SAD SAM SPALA NA NEŠTO”

“NETKO”

Koliko ste se puta vratili unazad shvativši da ste prošli sito i rešeto u vezama ali samo jedna veza je na vas ostavila dubok ožiljak? A ta veza je bila s nekim tko vam je bio netko i shvaćate da se te veze vrijedi sjećati i pamtit trenutke s tom osobom. Jer takve osobe i veze se događaju samo jednom u životu. U što sam se uvjerila i sama jer sam bila imala tog nekog tko me držao kao kap vode na dlanu, taj netko koji je ispunjavao svaku moju želju i potrebu. Uz tog nekog se uozbiljite i gledate na život drugim očima. Uz tog nekog se poželite skrasit u vaše malo ljubavno gnijezdo i u njemu stvarati vašu zajedničku budućnost. Zbog tog nekog ne želite odustati od ljubavi. Sa tim nekim svaki dan vam ima smisao. Nema dana da vas ne iznenadi poklonom ili da se svaki dan budite s ružom na jastuku ili da vam donosi doručak u krevet. Taj netko se brine o vama kada ste bolesni. Osjećate se kao princeza i zahvalni ste Bogu što ste napokon sretni i što ste našli onog “pravog”. Ali sve to traje par mjeseci, pola godine. Onda taj netko skine svoju masku i požalite dan kad ste postali slijepi i niste vidjeli njegovo pravo lice. Lice kojem nikad niste bili na prvom mjestu, lice koje je sve to dobro debelo odglumilo samo da bi si malo vrijeme skratio, lice koje diže ruku na vas jer ste mu postali dosadni i jer vas se zasitio. A vi? Skrivate masnice s naočalama i puderom, noću ne spavate jer vam se hiljadu pitanja vrti po glavi: “šta mu je sad došlo, da li sam stvarno toliko loša da sam zaslužila šamare, šta se dogodilo, šta ga je promijenilo?” ONA, ona ga je promijenila, ona koja je bolja od tebe, ona koja ga ne poznaje, ona koja će isto pasti na darove, lijepe riječi, putovanja. Ali ona će isto tako proći kao i ti, i kao što je isto tako prošla ona prije mene, tebe. A taj netko će ići kroz život bez kazne i ostavljat žene s ožiljcima, žene koje će se bojat svakog muškarca i koje će mrzit svakog muškarca zbog tog NEKOG kome su vjerovale i kome su dale najintimniji dio sebe!

“NEŠTO”

Sigurno ste bili u vezi koja nije vodila nigdje, niste imali ni početak ni kraj jer ste u sredini i ne vidite nikakvog pomaka u vezi. Koliko god se vi trudili oko osobe do koje vam je stalo ta osoba uopće ne cijeni ono što činite za nju, vama je važan svaki mjesec a njemu je to najobičniji dan, ako vam kupi ružu a da ga vi ne morate podsjećati koji je datum, mislite da mu je stalo do vas ali nije, on je kupio tu ružu tek toliko da ne mora slušat vaše gunđanje kako je “zaboravio” vaš dan . I tako iz dana u dan vi i dalje čekate nekakav pomak u vezi ali nema ga. Uporno hoćete podići vezu na veći nivo pričajući o zarukama, svadbi, djeci ali njega ne dotiču te teme jer “zašto se žuriti”, ” zašto si navalila”, jer njega šta god pitali on ne želi razgovarat o vašoj vezi jer njemu je sve u redu u vašoj vezi. Onda vi ispadate ti koji stvarate “probleme” jer vam ništa ne valja a on ne vidi šta ne valja u vezi. Nije romantičan, ne vodi vas u izlaske, u kino, jer njemu je to sve glupo.. NE!  Nije njemu to glupo nego ne želi trošit novac na vas. Onda se jednog dana dogodi  trudnoća, vi sretni do neba i mislite si da će sad ići sve na bolje, jedva čekate mu reći radosnu vijest, a kad ono opet ste popušili. Vi sretni, a on kao da ste mu dali ručak, ni trunka osjećaja, sreće. Sad se već zabrinjavate s kakvim ste to čovjekom ušli u vezu? S bezosjećajnim gadom koji gleda samo sebe i koji gleda kako će njemu biti dobro. I tako prolaze mjeseci vaše trudnoće, vi mu kažete da imate pregled kod doktora, on kaže da  ne može ići s vama jer ima VAŽNIJIH stvari za obavljat!?!?!? I tu počnete polako pucati pod šavovima, u vezu počinje ulaziti nervoza, šutnja, svađa. I opet sve svaljuje na vas, a vi ste se povukli i samo šutite,mislite na sebe i bebu da sve bude u redu.Polako otvarate oči i vidite da ste od samog početka veze sami u svemu i da od njega nemate nikakve pomoći. I polako se počnete udaljavat od njega i smatrat ga potpunim strancem koji nije vrijedan ni da pljunete na njega..E takve veze bole više od veze u kojoj vas netko tuče ili maltretira. Zato je bolje što prije izaći iz takve veze jer samo sebi škodite. Bolje da ste sami cijeli život ako treba nego da se mučite s budalom koja vas nije vrijedna..

P.S. Ako vam se svidio ovaj tekst,slobodno ostavite komentar ili stisnite like na mojoj FB stranici “KRISS ČIKOR”….Do idučeg pisanja.. :*

 

U SVAKOJ DJEVOJCI KRIJE SE PARIŽANKA!

Ovaj post će biti posvećen knjizi “KAKO BITI PARIŽANKA” koja je dugo stajala na mom popisu za čitanje i moram priznat progutala sam je u jednom danu. Čim se radi o Parizu znala sam da me neće razočarat i nije. Još sam više shvatila zašto toliko volim Pariz i njegov francuski jezik. Iz knjige sam izvukla crtice koje mene čine Parižankom, nadam se da čete uživat i odlučiti pročitati knjigu. 🙂

 

  • NETKO JOJ PRIČA ALI ONA NEĆE ZAPAMTITI NIŠTA OD ONOGA ŠTO JOJ SE PRIČA.

Moram priznati da sam ovo totalno ja, jer sam oduvijek u nekom svom svijetu i uopće ne slušam druge kad mi pričaju, vrtim neki svoj film u glavi iako sam prisutna tijelom ali duhom nisam.

  • NE ŽELI RAZGOVARATI NI S KIME I ZATVARA SE U SOBU DOK NE PADNE NOĆ.

Ja sam odavno samački tip osobe i ne volim baš razgovore, bolje mi je uz knjigu ili smišljati nove teme za blog, jednostavno volim mir i samoću koju mi noć pruža.

  • SHVAČATI SE PREVIŠE OZBILJNO.

-Općenito sam ozbiljna osoba i sve oko sebe shvaćam ozbiljno jer mi se ne da imati lažan osmijeh. Valjda to dođe s godinama i naučenim stvarima u životu.

  • SVIMA KAŽE DOBAR DAN,ALI NI S KIME NE ŽELI RAZGOVARATI.

-Naučena sam da moram pozdravljat ali ako nemamo zajedničkih tema nećeš od mene izvući ni riječ, budi sretan ako dobiješ i pozdrav.

  • SVIJESNA JE SVOJIH MANA KOJE JOJ UPROPAŠTAVAJU ŽIVOT.

Moje mane su moje prijateljice i s godinama postala sam ponosna na svoje mane jer me čine drugačijom ali isto tako zbog njih i puno toga me koštalo u životu, a one su dobrota i iskrenost. Al ja se držim one “u svakom zlu neko dobro” tako da ih ni  ne smatram manama nego vrlinama.

  • ČESTO SE ŽIVCIRA NA LJUDE NA BICIKLIMA.

Jao, nema mi ništa gore od ljudi na biciklima, kad idem gradom pa odjednom samo projuri pored mene, najgore je što sam općenito plašljiva pa si možete zamislit kad počnem vrištat kad tak netko projuri pored mene. Ili kad se ja moram njima micat a imaju svoju stranu ceste. Uffff…

  • MNOGO JE KNJIGA NA POLICI JEDNE PARIŽANKE.

-Znači OVISNA sam o knjigama preko 2 tisuće knjiga sam do sada pročitala a da ne pričam koliko sam novaca potrošila na knjige. Volim razne tematike knjiga, od ljubavnih, paranormalnih, horor, pa sve do raznih priručnika. Volim knjige koje me kada ih pročitam ponovo privlače da ih pročitam. Vjerujem da će i moje dijete zavoljet knjige.

  • PARIŽANKA KOJA U SLUČAJU SVAĐE RJEŠAVA SVE U KREVETU UMJESTO RAZGOVOROM.

Kao što sam rekla u početku ne volim razgovarat jer razgovor  može stvoriti samo još goru svađu i otvoriti još više pitanja. Zašto komplicirat kad se može sve lako riješiti.  😉

  • ZAUSTAVLJENO VRIJEME.

Volim kad mi dan prođe mirno, pustim mozak na pašu i uživam u knjizi ili blogovima, dok me opija miris Irisha, mobitel je u drugoj prostoriji a u pozadini svira glazba. Volim to zaustavljeno vrijeme samo za sebe u kadi punoj pjene sa mirisnim svijećama koje me podsjeća koliko je dobro to što sam žena.

  • OPTIMISTIČAN POGLED NA LJUBAV.

-Ljubav je ta za koju živim, ali doslovno, koliko god me netko povrijedio(a bilo ih je) ne odustajem od sretnog završetka. Ljubav me je naučila da nije potrebno imati nekoga da bi bila sretna. Ljubav te nauči da voliš, ali sebe.

  • ZALJUBLJENA U LJUBAV.

Volim taj osjećaj ljubavi koji imam za nekoga, volim kada mi prorade leptirići u trbuhu pa počnem svoje osjećaje pisati na papiru, ljubav prema nekome za mene znači vjernost. Ljubav je onaj osmijeh koji mi se pojavi u kutu usana kad pomislim na osobu koja ima moju drugu polovicu srca.

  • SAVJETI MAJKE.

-Za svaku moju situaciju moja majka je bila u pravu, uvijek je došlo na njeno i onda slušam “jesam ti rekla”. Nema bolje utjehe od majke i njenih zagrljaja punih ljubavi. Jedna je majka i njeni savjeti prate nas kroz čitav život.

  • TRUDNOĆA.

Uživam u trudnoći i još malo me dijeli do dana kada ću ugledati svog sinčića. Nema ljepšeg osjećaja kod žene nego kad je trudna i kad shvati da će donijet plod ljubavi na svijet. Jedino bogatstvo na ovom svijetu su naša djeca.

  • ROMANTIČNA DUŠA.

Volim romantiku isto tako volim kad mi je romantika uzvraćena. Ljubav nije samo seks, ljubav je puno više od toga. Ne mora biti Valentinovo da se dokaže ljubav osobi koju voliš. Romantika je ta koja budi ljubav.

  • ONAJ KOJI JE POBJEGAO.

Svaka od nas je jednom imala takvog muškarca, u isto vrijeme je lijep, zločest, ženskar. Godi ti kad druge žene uzdišu za njim, ali on samo vidi tebe, obasipa te riječima, poklonima. Pričate o zajedničkom životu, djeci, kučići, ali ono nešto nedostaje, ono što te plaši a to je što te ne voli. Dobit ćeš njegov prsten ali te nikad neće oženiti. Ti si mu samo lutka dok te se ne zasiti. I onda kada ga prokužiš onda nestane bez riječi. A ti patiš za njim i kriviš sebe ne shvaćajući da nije greška u tebi nego u njemu, jer mu je to u krvi!

  • SVAŠTARIJA.

Svaka od nas ima taj jedan kutak u kojem je totalni nered, nered koji nam budi uspomene, sjećanja, nered koji krase raznorazni citati, slike, karte sa koncerata. Kutak koji samo mi razumijemo, kutak koji govori da smo prava Parižanka 🙂

Eto, nadam se da ste uživali u ovom postu.. Do idučeg čitanja, vaša Kriss 🙂kako-biti-parizanka-naslovnica-521x790-1

LUĐAČKA KOŠULJA

Volim svoj život i sve u njemu, sve ono što me čini sretnom i smirenom. Ali kad vidim ljude oko sebe ili na društvenim mrežama shvatim koliko smo otišli u k****! Vjerujem da svatko od Vas ima onaj moment kada pukne, kada pusti “zvijer” na slobodu pa se neko vrijeme osjeća bolje. Ja sam osoba koja ne voli negativne ljude i mržnju ,ali kad sam vidjela koliko ljudi mogu biti ZLI i uživati u TUĐOJ PATNJI poželim da stvarno dođe smak svijeta. Jer ljudi su si malo previše dopustili.Pitate se u čemu? U to da se miješaju u tuđe živote! Sami smo si krivi što se “hranimo” negativnim vijestima, ljudima. I tako će ostati dok se ne naučimo držat nos unutar svog života! Čekala sam se malo smire strasti oko djevojčice koja je snimila video o tome kako ju je dečko ostavio i to podijelila sa cijelim svijetom, da napišem par rečenica ljudima koju su joj pisali da se ubije i ostale komentare, samo ću vas pitati jedno: VAS DEČKO ILI DJEVOJKA NIKAD NIJE OSTAVILA? NIKAD NISTE IMALI 12 GODINA I BILI ZALJUBLJENI? NIKAD NISTE NAPISALI STATUS NA FB O PREKIDU I ČEKALI DA VAS SE NEKO JAVI DA MU SE IZJADATE? KAKO VAS NIJE SRAMOTA NEKOME REĆI DA SI ODUZME ŽIVOT JER SE ZALJUBIO I BIO OSTAVLJEN?? KAKO SE MOŽETE POGLEDATI U OGLEDALO NE IMAJUĆI NA UMU DA SI TA DJEVOJČICA OD SAMO 12 GODINA ZAISTA MOŽE ODUZET ŽIVOT JER JE VAMA BILO DOSADNO,JER GLUMITE BAJU PREKO TIPKOVNICE???  ZAŠTO TOLIKO ŽELITE SMRT NEKOME KOGA UOPĆE NE POZNAJETE?? ZAŠTO SE VI NISTE UBILI KADA VAS JE DEČKO ILI DJEVOJKA OSTAVILA?

Internet je ZLO! I samim time mi postajemo zli ni ne sluteći to! Danas je lakše napisati status na društvenoj mreži i izjadati se ljudima koji nas ne poznaju nego nekome koga poznajemo!! I baš zato što ne poznajemo ljude očekujemo neku mrvu ohrabrenja ili savjet, ne sluteći da možemo naići na ovo što se dogodilo djevojčici! Ponekad ni ne znamo koliko možemo kontrolirat svijet samo sa svojim mislima, ono sve što izgovorite na društvenim mrežama nekome to šteti vama samima. Dali se pitate tko Vas je naučio tako misliti? Vaši roditelji sigurno nisu, nego INTERNET! Svi koji se loše odnose prema drugima i sami su bili zlostavljani u djetinjstvu! Internet nas je napravio luđacima koji se više ne znaju kontrolirati.. Bolje bi Vam bilo da si nađete neku zanimaciju od koje ćete imati koristi nego čekati nečiji krivi korak!

I zapamtite jedno: VAŠA USTA SU ULAZNA VRATA NEČIJE NESREĆE!a2089ca0a814d64d0c4f7ac7af66ce1c

 

APEL ZA POMOĆ! PRIČA O RADOJCI GRGIĆ!

Jučer sam dobila jednu jako tužnu priču od djevojke iz Livna u inbox koju mi je teško napisat a da ne ispustim suzu,jer ako išta ne volim onda definitivno ne volim ovako tužne priče. 

“Ovako, zovem Radojka Grgić imam 25 godina rođena sam 28.09.1991. Sa dvije i pol godine sam imala rak na oku, u svojih 25 godina sam išla na 19 operacija i kemoterapija, problem nisu doktori već to što ja tražim posao kojeg za mene nema jer sam invalid i ovdje u Livnu gdje živim “invalidi” nemaju prvo ni na što, jer nas smatraju nesposobnima za rad. Gdje god sam otišla na razgovor za posao odgovor je bio uvijek isti: “Da nisam sposobna za taj posao” čak sam par puta išla gradonačelniku i nije me htio primiti. I mi invalidi imamo pravo na svoj zarađeni novac, jer ja od posla ne bježim,točnije ja bježim za poslom. U mom gradu ja sam jedina osoba koja ima rak na oku i cijeli svoj život sam ismijavana i ponižavana,nikome ne želim takvo grozno iskustvo. Završila sam redovnu školu za kuhara i polagala za frizerku i imam želju si položit za medicinu. U slobodno vrijeme volontiram u jednoj udruzi koja se bavi djecom sa smetnjama u razvoju,isto tako se bavim izradom anđela i srca koje bi prodavala po 7 kn ili u markama marku i pol. Od tog novca bi si pokušala uplatit radni staž jer mi trebaju samo 2 godine da bi mogla dobit mirovinu. Trenutno u mojoj obitelji radi samo moja majka i braća kada ih netko zovne za posao koji isto vole raditi kao i ja. Moj otac je teško bolestan, imao je moždani i srčani pa njegovu mirovinu dajemo za njegove lijekove. Svi u obitelji smo radišni i volimo raditi i voljela bih kada bi dobila posao bilo kakav jer mi je prijeko potreban. Pisala sam ti jer ŽELIM da se moja priča čuje i da se nas invalide prestane diskriminirati.Stoga HVALA TI što si me saslušala i što ćeš napisati priču o meni.FB_IMG_1493898044564[1]

 Kada sam pročitala njenu priču sama sebi sam rekla “wow,djevojka je zmaj!” Pišući njenu priču sama sebe sam se posramila.I zato bih voljela da se njena priča čuje i da se djevojci nađe posao bilo kakav samo da djevojka može dobit mirovinu! JER JU JE ZASLUŽILA! Isto tako bih voljela njenom pričom potaknuti vas da razmislite o sebi i da ne kukate nad sobom i svojim životom jer ne znate kakav je nečiji život sve dok ne pročitate ovakvu priču ! Nikad neću prestati vjerovati da negdje postoje dobri ljudi koji će pomoći ovoj djevojci iz koje isijava takva toplina i ljubav i želja za životom.Ona je za mene HEROJ! Volim taj osjećaj da nekome mogu pomoći i da netko u meni vidi utjehu! To je ono što mi daje nadu za gledanjem u bolje sutra! Stoga pomozimo djevojci i javite joj se na FB:  RADOJKA GRGIĆ 20170504_140030[1].jpg

Ako vam se svidjela ova priča navratite do moje FB stranice : KRISS ČIKOR gdje vas čeka još više textova! Do idučeg pisanja 😉

TKO JE KRISS ČIKOR?

Još malo i sat će otkucati ponoć a meni neće san na oči pa rekoh idem malo rasteretiti misli prije spavanja.U današnjem postu ću vam govorit o sebi,da me bolje upoznate i da znate tko stoji iza textova koje čitate! Pa krenimo..

  • Zovem se Kristina Čikor,rođena 07.02.1991 u Zagrebu.
  • Završila sam Ugostiteljsko turističko učilište,smjer slastičar.
  • Vodenjak sam po horoskopu što znači da sam veliki sanjar.      
  • Obožavam životinje,glazbu,knjige,šetnje,pisanje.
  • Vjerujem u horoskop,snove, ljubav.   

Kada sam imala 6 godina odselila sam se iz jednog kvarta na drugi  gdje sam i odrasla, upisala se u osnovnu školu.U školu sam krenula sam 7 godina jer sam bila velika tatina maza. Moji osnovnoškolski dani prolaze sa psima lutalicama koje sam dovodila doma i brinula se o njima(samo da se ne moram primit knjige). Zamislite moju mamu kada me vidjela okruženom sa 10 pasa lutalica a ja u sredini. Tu se već spoznaje moja ljubav prema životinjama. Kako smo se odselili mama nije htjela psa u stanu ali opet je popustila i nabavili mi psa. Do sada sam imala 3 psa i jednu posavsku kobilu Brenu.IMG_20170316_190942

Sa 5 godina sam se zaljubila u grupu Backstreet Boys i postala njihov najveći fan,sjećam se kad mi je mama kupila za rođendan majicu sa njihovom slikom i njihovu kazetu “Black & Blue”,od tada sam sanjala da će doći u Zagreb sa svojim autobusom i vjerovala sam u njega sve dok  se taj san nije ostvario 2009. Dan danas imam sve njihove članke,intervjue,postere,sličice,cde-e. Koncert je prošao u suzama i plakanjem za Nickom i gubitkom glasa.Bilo je PREDIVNO! FB_IMG_1489138393517

U osnovnoj školi sam se upisala u zbor i išla do kraja školovanja.Obožavam pjevati od malih nogu,san mi je bio da postanem pjevačica.U osnovnoj školi sam počela slušati cajke,kada sam dobila internet počela sam skidati glazbu koje je preraslo u ne spavanje i 48satno skidanje glazbe dok mi mama nije poludjela i ugasila internet.Kada je ugasila internet ja sam našla novu zanimaciju-pisanje pjesama,imam oko 100injak pjesama od ljubavnih do underground. Onda me je prošla i za time brzo volja i kad sam krenula u srednju školu primila me želja da budem fotomodel.Već onda sam imala oko 1000 svojih slika i svi su mi govorili da bi trebala se baviti fotomodelingom ali nisam još bila spremna za takav korak.Pa sam se vratila pjevanju,prijavila sam se u show ” Hrvatska trazi zvijezdu” ali nisam prošla dalje jer me trema ubila.Pa sam pjevanje ostavila po strani i pjevala među svoja 4 zida. Kada sam počela raditi našla sam fotografa da napravimo par fotki.I išlo mi je uspješno i sviđalo mi se.Sa svakim završenim snimanje sam imala nove ideje za iduće snimanje.Tko voli takvo nešto lijepo je iskustvo.No i meni je i to dosadilo,pa sam odustala.IMG_20170317_155627[1]

Velika sam ljubiteljica knjiga i časopisa “Cosmopolitan” u kojem sam dva puta izabrana za pismo mjeseca “Moja mala čestitka” i “Božićni Cosmo”.Od knjiga volim sve čitati ali najviše sam privržena ljubavnim i paranormalnim knjigama.Do sada sam pročitala više od 300 knjiga a za čitanje čeka jedno 50 knjiga.Kada sam počela čitati knjige nešto me potaknulo da i sama počnem pisat i tako sam se odlučila za pisanje bloga koji postoji već 2 godine.

20170316_165351

Svoj prvi blog sam otvorila pod nazivom “crvenokosa blogerica” ali mi je brzo dosadio i odlučila sam promjeniti naziv i izgled. Svi textovi su prebačeni na ovaj blog “KrissCikor”. Volim pisanje i pratit druge blogove.Sigurno se pitate od kuda baš naziv ” Krisscikor”,taj nadimak mi je dao jedan pop pjevač iz Srbije čije ime krasi moje lijevo rame.Ako ne znate tko je on, ukucajte na youtube “Arindy”.On me zvao Kriss i ostala sam Kriss. Velika sam ljubiteljica tetovaža i u planu mi je napravit bar još 10 tetovaža.20170316_190117[1]

Velika sam obožavateljica Bobana Rajovića i općenito te vrste glazbe.Ekipa me zove “hodajući jukebox” jer znam svaku moguću pjesmu.Od stranih do cajki. Da ,glazba mi je najdraža droga. Isto tako sam se slikala sa mnogim poznatim pjevačima. Od Bobana do Ivana Zaka,Deana Pelića( autor knjige “Njegova strana priče”),Olje Karleuše,Sejo Kalačem,Amirom Kazičem Leom,u čijem spotu smo završili ja i moj sadašnji dečko za pjesmu “U dobrim rukama”,Domagojem Vidom (hrvatski nogometaš),Sašom Kovačevićem.

Eto mislim da smo došli do kraja posta. Nadam se da ste uživali i da ste naučili nešto iz ovog posta,a to je da NIKAD NE ODUSTAJETE OD SVOJIH SNOVA,JER SE ONI OSTVARUJU!

P.S. Ako vam se sviđao ovaj text ili neki od prethodnih, idite na moju FB stranicu “KrissČikor” i bacite lajk,komentar i budite u toku… Vaša KRISS :*

 

“NE VJERUJ LJUDIMA,VEĆ ČUDIMA”

“Ljudi su danas prolazni.Dođu i odu.Ostave onaj neizbrisivi trag da su nekada bili tu. Ali sve što nam ostave je oblak prašine.Bilo da izgubimo voljenu osobu,prijatelja,svaki gubitak isto boli.Ljudi su postali sebični,nije ih briga za tuđe osjećaje.Znam po sebi i ja sam nekada bila takva i to dugo godina,baš zato jer sam osjetila gubitak.Trebale su godine i godine da se vratim u svoje “staro tijelo”. Ali primjetila sam da je gubitak taj koji nas čini jakima.Toliko jakima da u početku nismo ni svjesni svoje snage.Postajemo poput fenixa,dižemo se iz pepela i nastavljamo tamo gdje smo stali.Kao da ništa nije bilo.Kao da te osobe koje smo izgubili nikada nisu postojale,bolje da kažem osobe koje su nas izgubile.Jer mi nismo zapravo ništa izgubili. Izgubili smo lažnu sliku o ljudima koji su bili u našim životima. Sliku koja je izgubila svoje značenje,svoju čaroliju. U takvim situacijama bitno je da nađete sebe,da shvatite da život nije stao ako ste izgubili nekoga,jer život vas čeka,da se probudite,da skinete taj povez s očiju i ponovo se rodite.

Ako vas ljudi ne vole,život vas voli.Život vas treba da ga udišete,da mu se osmjehnete da s njim krenete ruku pod ruku,jer život je čudo, a to čudo ste vi! Ne dopustite sebi da gledate kako vam život prolazi pred očima,prolazite i vi s njim.Udahnite novi dan,dopustite suncu da vam umije lice,dopustite sebi da opet volite. Istražujte ono što vam život pruža, osluhnite čuda oko vas. Na vama je samo da vjerujete. Vjerujte u sebe.Sami sebi postanite centar svijeta.

Jednom sam napisala “Ljude je lako procitati ako prvo pročitate sebe” i potpuno stojim iza te rečenice.U životu uvijek treba krenuti od sebe a tek onda od drugih. Zašto vi ne biste bili ti koji će  sami sebi otvoriti oči i uputili  se na pravi put? Zašto zatvarati vrata životu kad vam je stalno pred očima? Zašto biste sami sebe ubijali pitanjima na koja nikada nećete dobiti odgovor,ne zato jer niste zaslužili odgovor nego ti odgovori nisu vas dostojni. Sami napišite sretan kraj u svojoj bajci.Živite kao u bajci.Budite ona princeza koja je tražila jedan dan slobodno i živite čudo od života.Dopustite da vas ruka života vodi,dopustite da vam otvori sva vrata čuda koje postoje. Dopustite sebi samima da postojite.Neka ostane upečatljiv trag iza vas. Ne dopustite sebi da se smatrate manje važnima.Budite najbolja verzija života koji je pred vama!  Naučite živjeti u sadašnjosti,naučite cijeniti naučene lekcije,budite sppremni za svaki idući korak,slušajte svoj unutarnji glas i dopustite čudu da se dogodi.

                                                             S ljubavlju,Kriss :*

 

eead5428406d3e2f1cef65eecf9ddfde