“MUŠKARAC IZ BAJKE”

U ovoj temi ću pisati o mom  muškarcu iz mašte…Dvije riječi: NICK CARTER! (Za one koji ne znaju tko je on ukucajte samo Backstreet Boys! ) Da veliki sam njihov fan ali to je sad manje bitno..

Ono na što vam želim skrenut pažnju je to da se pitate dali smo mi zaista toliko bizarne i zastrašujuće kad su u pitanju muškarci? Zar smo zaista zamislile svog muškarca u glavi i takvoga tražimo u stvarnom svijetu? Definitivno patimo do klasičnog kompleksa Pepeljuge!! Zašto se mučimo u “staklenoj cipelici” umjesto da ih zamijenimo cipelicama koje bi i mogle obući?

Svi dobro znate knjigu i film “Romeo i Julija” e sad zamislite ovu verziju: Julija popije otrov jer joj se Romeo nije svidio i kad ga Romeo popije, Julija se probudi i ponaša se kao da nije ubila Romea koji ju je zaista volio, ali njoj to ništa ne znači kad se njoj Romeo nije sviđao i nikad ga nije ni voljela!!! Jeli shvaćate poantu?? Jeli vidite tko je tu hladnokrvan i nema osjećaja za ljubav? ŽENA! Šta mi zaista očekujemo od muškaraca? Šta mora imat jedan muškarac da mu ne tražimo mane? Da ga ne skeniramo od glave do pete već na prvoj kavi? Skeniramo, proučavamo, kalkuliramo, ne shvaćajući da si same skraćujemo sreću na duge staze!! I tako idemo od muškarca do muškarca i baš na svakom nalazimo mane!! Nevjerovatno! Zar smo zaista toliko razočarane u same sebe, zar zaista mislimo da možemo imati boljeg muškarca od prethodnog? Najžalosnije je to što živimo u svijetu u kojem mislimo ” Ovu ribu bacit ću natrag i pronaći drugu”. Ne shvaćajući da ta riba možda nikad neće ugrist baš vaš štap! I ostat ćeš sama i usamljena sa 40 tragajući za nekim a nitko te više neće primijetit! Jer prošla baba s kolačima.

Možda mi ne bi bile toliko izbirljive da s nama ne upravlja EGO! Koliko smo zaista spremne ići daleko u procjenjivanje muškarca? Ako u bajci možemo “uzeti sve” šta to znači “uzeti sve” u stvarnom životu? Muškarac nije dionica u koju ti trebaš ulagati.  U ljubavi nema mjesta Egu i zato toliko procjenjujemo muškarce! Čim prije shvatimo da je pravi muškarac samo ILUZIJA iz naše mašte, prije ćemo početi  prihvaćati muškarce onakvima kakvi oni zaista jesu!Dali uopće postoji “Gospodin Dovoljno Dobri” za nas? Postoji, ali samo u bajci, na našu žalost.. stoga sto se prije spustimo na zemlju i zatvorimo vrata egu, možda nam i dođe taj naš muškarac iz snova a mi moramo proraditi na tome da ga odmah ne skeniramo u bacimo u isti koš sa onima koje smo otpisali radi njihovih mana jer možda su baš njegove mane ono što trebamo, da ga zavolimo sretno se udamo i imamo djecu. Jer kako nekome možete biti istinski partner ako sami niste u potpunosti ostvareni kako osoba? Neće nikada ni biti ostvareni kao osoba sve dok tražite dlaku u jajetu!

Nedavno sam gledala operu u kojoj se radi o jednoj princezi koja je mogla imati sve samo da je znala šutjeti. Jer to smo mi žene. Možda bi stvarno imale sve samo da ponekad zatvorimo usta i prepustimo se onome što slijedi! Jer nikad ne znaš iza kojeg oblaka će zasjati sunce 🙂 Eto toliko od mene ..do idućeg texta … :* FB STRANICA bacite like ako vam se svidio ovaj text:)

image

 

 

 

“TKO NAM JE KRIV?”

Mi žene smo nepopravljivo glupe. Kratko i jasno. Toliko smo glupe da nije ni čudo što nam muškarci rade to što rade. Živimo u svijetu koji je napisan u stranicama nekog magazina i ono što piše u magazinu mi se po tome ravnamo. Koja od nas nije čitala časopise i išla za savjetima o ljubavi kad smo još bile u osnovnoj školi? Kao klinke pratimo savjete od žene 30ih godina. I onda se odvažimo te savjete isprobavat na dečkima. Počnemo se izazovno oblačit, gledamo ih u oči dok prolazimo pored njih, bacimo osmijeh i onda se brže bolje okrenemo da vidimo da li se okrenuo za nama (ne nismo uopće glupe). Same sebe omalovažavamo. Onda dođe vrijeme za Internet i prvo šta napravimo je profil na sajtu za upoznavanje, napišemo kakvog dečka želimo, i šta očekujemo od njega. I tako krenu slatka dopisivanja, ako kliknemo nakon par tjedana dopisivanja padne i kava. Ali isto tako nam teško padne ta kava kad vidimo da dečko nije onakav kakvim se predstavljao i onda shvatimo da muškarci lažu isto kao i mi žene. Oni lažu za svoje dobro a mi im naivno vjerujemo. Jer tko nam je kriv što se zaljubimo pa budemo povrijeđene kad shvatimo da su muškarci “idioti, manijaci, pedofili, kreteni”. Oni su sve najgore. A mi smo najčišća bića koja su ikada hodala zemljom.

Ne, nisu muškarci idioti, manijaci, kreteni, pedofili. Mi smo te koje smo to napravile od njih, mi smo ih same navele da nas smatraju lakim plijenom svojim oblačenjem, koketiranjem. Nismo najčišća bića niti ćemo to ikada biti. Mi žene smo pre naivne i lako vjerujemo muškarcu, ako oni ne trče za nama mi trčimo za njima, same sebe ponižavamo da nismo toga ni svjesne. Znate kada postanemo zaista svjesne? Kada nas muškarac ostavi ili prevari. E tada shvatimo da smo glupe i naivne. Jer jesmo. Tražimo u muškarcu nešto da ni same ne znamo što tražimo. Ali bitno da je on tu, da se imamo s kim pokazat svijetu. Jer se bojimo da ćemo ostati same. Bez djece i muža. Tko nam je kriv što maštamo o princu na bijelom konju kad same izabiremo konja. Tko nam je kriv što živimo na zadnjoj stranici bajke ” živjeli su sretno do kraja života” Tko nam je kriv što se zatvorimo u  stan na mjesec dana i tugujemo za nekime s kime smo isplanirale cijelu budućnost bez njegovog pitanja. Nisu nam krive bajke ni muškarci, krive smo si same. Same sebe ne poštujemo radi muškaraca koji nas nisu vrijedni. Moramo naučiti igrati po njihovim pravilima, biti pametnije od njih, oni se moraju bojati nas a ne mi njih.

Koliko puta ste igrale na kartu “hladne kučke”? Kad postaneš hladna kučka lakše ideš kroz život. Ja sam bila hladna kučka 5 godina, radi koga nego radi muškarca! Nisam imala nikoga, nisam ih ni fermala 5%, jednostavno sam svim muškarcima zatvorila vrata pred nosom. U tih 5 godina pisala sam popis kakvog muškarca želim za sebe, a da vam ne pričam da sam odmorila svoje živce, od poziva, poruka i ono najvažnije posvetila sam se sebi! Naučila sam sebi biti na 1.mjestu,naučila sam slušat svoje srce. Nakon 5 godina samoće teško je bilo opet nekome otvorit srce i dat sebe. Najgore je bilo to što sam izgubila osjećaj za ljubav. Ljubav je za mene bila nepoznata riječ. Ali kad sam opet bila povrijeđena brzo mi se vratio film “ljubav” u glavi. I tad sam naučila da ljubav jednostavno nema pravila i da igra uvijek po istom scenariju,zaljubiš se,budeš sretna, i sreća te posere. Ali tko mi je kriv? Sama sam si kriva! Jer nisam naučila igrat po pravilima. Muškarci se drže tih pravila i zato tak dobro prolaze u ljubavi.. 1-0 ZA MUŠKARCE! Zavedi i odjebi! Jebeno pravilo. Pravilo koje  svaka žena mora naučiti prije nego se upusti u ljubav. Jer ljubav je začarani krug. Ljubav je 9 krug pakla!

b9b023e25becc8796fbf5cf613b83d81

P.S. Ako ti se svidio ovaj text, komentiraj, podjeli ili stisni “like” na mojoj FB stranici: KRISS ČIKOR.. :*

 

 

 

 

 

 

“TI ĆEŠ BITI DOBRA MAMA”

 

Nikad nisam ni sanjala da ću ikad zavoljet djecu ali i to se dogodilo, kad je moja sestrična ostala trudna, gledajući nju kako drži svoje srce u rukama, samo mi je prošlo kroz glavu “želim biti mama”. tada mi je sve to izgledalo “piece of cake” i da je cijeli posao samo nahranit bebu i promijeniti pelenu. No malo je taj “piece of cake” pao u vodu.

Kad sam ostala trudna drugi put nije bilo sretnije osobe od mene, uživala sam u svih 9 mjeseci trudnoće. Od odlazaka doktoru, prvog ultrazvuka i slušanja bebinog srca, prvog ritanja do saznavanja spola. Kad je doktor rekao “Nosite dečka” suze su krenule same od sebe i samo sam rekla “Bože hvala ti”. S trudnoćom je naravno sve bilo u redu, ali opet se javljao taj strah koji sam proživjela u prvoj trudnoći koja je prekinuta u 22 tjednu radi bakterije. Ja sam osoba koja vjeruje u Boga i koja nije nikad prestala vjerovat da će se moj sin meni vratiti. I vratio se. Nema goreg gubitka nego kad majka izgubi najljepši dio sebe, svoje dijete. Ali naučila sam na najgori način da nikad ne treba gubit vjeru u Boga, i da za sve što vam se dogodi u životu Bog ima razlog zašto je to tako moralo biti!

Došao je i taj dan (11.07.) kad sam za svega sat vremena primila svog sina prvi put u ruke, nije bilo suza, nije bilo plakanja.. Bilo je samo izjednačenog kucanja srca, mog i sinovog. Bila sam potpuno smirena i napokon ispunjena znajući da sam postala mama predivnom dečkiću plave kose i plavih očiju.Gledajući sina kako iz dana u dan sve više napreduje samo od dojenja zahvalna sam Bogu što imam mlijeka i što je zdrav. Ali brate mili šta grčevi rade od njega a i od mene, nema šta sve nisam kupila, čaj od komorača, kapi jedne, druge, treće, pa koštice od trešanja-sve mogu bacit u smeće ne pomaže ništa, tj lažem pomaže-PUNO LJUBAVI, NOŠENJA I MASAŽE, oš’ po danu oš’ po noći. Kad vidim kako ga boli dođe mi da plačem skupa sa njim (nisam jednom plakala!). Već od jada nisam znala šta bi pa sam išla na hitnu, pa kad su mi rekli da moram pazit kaj jedem još sam više pala u tugu znajući da su mu ti grčevi od mene 😦 ali i kad sam pazila kaj jedem i dalje se grčilo dijete (tko tu koga??) Dijete grčeve mora proći, jeli vi sve ili pazili kaj jedete, neće vas grčevi izbjeći. Samo što su kod nekoga jači kod nekoga slabiji.

Zaista uživam u majčinstvu. I ne dopuštam nikome da mi se miješa sa svojim savjetima.Svaka majka zna šta je najbolje za njeno dijete pa tako i ja. U majčinstvu je najbolje slušati svoje srce i instinkte i sve će biti u redu. Nikad nisam ni pomislila da ti dijete može promijeniti pogled na život, ali s prvim ritanjem shvatila sam da nikad više neću biti sama u životu, uvijek će me pratit moje srce koje sam nosila 9 mjeseci ispod grudi. To malo srce koje je puno ljubavi i života, toliko nevino da bi ga najradije stavila u stakleno zvono samo da ga ovaj okrutni svijet nikad ne dotakne svojim  prljavim rukama. Znam da sam tek na početku majčinstva i da nemam pojma koji me strah čeka ali dat ću svaki dio sebe da ga zaštitim.Biti samohrana majka je najteži posao svake majke, podignuti dijete da izraste u dobrog, odgovornog, čovjeka. Samohrana majka mora biti i majka i otac. Znam da je težak put pred mnom  i da ću još mnogo suza liti ali ih moje dijete neće imati kad vidjeti jer ću pred njim biti mama koja je snažna, puna ljubavi jer će odrasti uz smijeh, igru, priče za laku noć, poljupce, maženje. Najvažnije je da dijete ne pati i ne osjeća vašu tugu i ne vidi vaše suze. Ne sramim se što sam samohrana majka  naprotiv ponosim se time jer znam da ću biti dobra majka svome sinu koji je to i zaslužio!PicsArt_07-30-11.56.28

 

P.S. Ako vam se svidio ovaj tekst, slobodno ostavite komentar ili posjetite moju FB stranicu “KRISS ČIKOR” i stisnite LIKE 😉

 

 

“ON JE BIO NETKO,A SAD SAM SPALA NA NEŠTO”

“NETKO”

Koliko ste se puta vratili unazad shvativši da ste prošli sito i rešeto u vezama ali samo jedna veza je na vas ostavila dubok ožiljak? A ta veza je bila s nekim tko vam je bio netko i shvaćate da se te veze vrijedi sjećati i pamtit trenutke s tom osobom. Jer takve osobe i veze se događaju samo jednom u životu. U što sam se uvjerila i sama jer sam bila imala tog nekog tko me držao kao kap vode na dlanu, taj netko koji je ispunjavao svaku moju želju i potrebu. Uz tog nekog se uozbiljite i gledate na život drugim očima. Uz tog nekog se poželite skrasit u vaše malo ljubavno gnijezdo i u njemu stvarati vašu zajedničku budućnost. Zbog tog nekog ne želite odustati od ljubavi. Sa tim nekim svaki dan vam ima smisao. Nema dana da vas ne iznenadi poklonom ili da se svaki dan budite s ružom na jastuku ili da vam donosi doručak u krevet. Taj netko se brine o vama kada ste bolesni. Osjećate se kao princeza i zahvalni ste Bogu što ste napokon sretni i što ste našli onog “pravog”. Ali sve to traje par mjeseci, pola godine. Onda taj netko skine svoju masku i požalite dan kad ste postali slijepi i niste vidjeli njegovo pravo lice. Lice kojem nikad niste bili na prvom mjestu, lice koje je sve to dobro debelo odglumilo samo da bi si malo vrijeme skratio, lice koje diže ruku na vas jer ste mu postali dosadni i jer vas se zasitio. A vi? Skrivate masnice s naočalama i puderom, noću ne spavate jer vam se hiljadu pitanja vrti po glavi: “šta mu je sad došlo, da li sam stvarno toliko loša da sam zaslužila šamare, šta se dogodilo, šta ga je promijenilo?” ONA, ona ga je promijenila, ona koja je bolja od tebe, ona koja ga ne poznaje, ona koja će isto pasti na darove, lijepe riječi, putovanja. Ali ona će isto tako proći kao i ti, i kao što je isto tako prošla ona prije mene, tebe. A taj netko će ići kroz život bez kazne i ostavljat žene s ožiljcima, žene koje će se bojat svakog muškarca i koje će mrzit svakog muškarca zbog tog NEKOG kome su vjerovale i kome su dale najintimniji dio sebe!

“NEŠTO”

Sigurno ste bili u vezi koja nije vodila nigdje, niste imali ni početak ni kraj jer ste u sredini i ne vidite nikakvog pomaka u vezi. Koliko god se vi trudili oko osobe do koje vam je stalo ta osoba uopće ne cijeni ono što činite za nju, vama je važan svaki mjesec a njemu je to najobičniji dan, ako vam kupi ružu a da ga vi ne morate podsjećati koji je datum, mislite da mu je stalo do vas ali nije, on je kupio tu ružu tek toliko da ne mora slušat vaše gunđanje kako je “zaboravio” vaš dan . I tako iz dana u dan vi i dalje čekate nekakav pomak u vezi ali nema ga. Uporno hoćete podići vezu na veći nivo pričajući o zarukama, svadbi, djeci ali njega ne dotiču te teme jer “zašto se žuriti”, ” zašto si navalila”, jer njega šta god pitali on ne želi razgovarat o vašoj vezi jer njemu je sve u redu u vašoj vezi. Onda vi ispadate ti koji stvarate “probleme” jer vam ništa ne valja a on ne vidi šta ne valja u vezi. Nije romantičan, ne vodi vas u izlaske, u kino, jer njemu je to sve glupo.. NE!  Nije njemu to glupo nego ne želi trošit novac na vas. Onda se jednog dana dogodi  trudnoća, vi sretni do neba i mislite si da će sad ići sve na bolje, jedva čekate mu reći radosnu vijest, a kad ono opet ste popušili. Vi sretni, a on kao da ste mu dali ručak, ni trunka osjećaja, sreće. Sad se već zabrinjavate s kakvim ste to čovjekom ušli u vezu? S bezosjećajnim gadom koji gleda samo sebe i koji gleda kako će njemu biti dobro. I tako prolaze mjeseci vaše trudnoće, vi mu kažete da imate pregled kod doktora, on kaže da  ne može ići s vama jer ima VAŽNIJIH stvari za obavljat!?!?!? I tu počnete polako pucati pod šavovima, u vezu počinje ulaziti nervoza, šutnja, svađa. I opet sve svaljuje na vas, a vi ste se povukli i samo šutite,mislite na sebe i bebu da sve bude u redu.Polako otvarate oči i vidite da ste od samog početka veze sami u svemu i da od njega nemate nikakve pomoći. I polako se počnete udaljavat od njega i smatrat ga potpunim strancem koji nije vrijedan ni da pljunete na njega..E takve veze bole više od veze u kojoj vas netko tuče ili maltretira. Zato je bolje što prije izaći iz takve veze jer samo sebi škodite. Bolje da ste sami cijeli život ako treba nego da se mučite s budalom koja vas nije vrijedna..

P.S. Ako vam se svidio ovaj tekst,slobodno ostavite komentar ili stisnite like na mojoj FB stranici “KRISS ČIKOR”….Do idučeg pisanja.. :*

 

“DAN ŽENA-8.MART”

Bilo je to na Valentinovo 2015. godine kada sam odlučila otvorit svoj blog. Dan kada sam očekivala njegovu čestitku,poziv,poklon kao izvinjenje koje ni dan danas nisam dobila. Izvinjenje koje očito nikad neću dobiti,ali dobila sam nešto mnogo vrijednije. Dobila sam sebe. Sebe koja je sama sebi lupila šamar i rekla ” dosta je bilo,pokreni se”. I tako sam uzela laptop i riječi su počele same od sebe teći. Nisam čak ni razmišljala o čemu da pišem. Samo sam pisala, a kako sam pisala osjećala sam se sve više slobodnijom i svojom. Kada sam pisala svoj prvi text uopće mi nije bilo bitno da li će se kome svidjeti moje pisanje,moj pogled na ljubav,život.Bitno mi je bilo da sam zavoljela pisanje radi slobode koja mi je bila i preko potrebna. Eto moj blog postoji već 2 godine jako sam ponosna na svoje textove,jer sam dala sebe u svakom textu,i svaki taj text je dio onoga što sam osobno prošla. Eto danas je Dan žena,pa da najprije čestitam svim ženama njihov dan.Danas je dan kada trebate biti najsretnije,najljepše,bez obzira jel imate muškarca ili nemate. Danas zaboravite muškarce i budite ono što vi želite biti,radite ono što vi želite..Budite ono što najbolje znate biti,budite ŽENA,MAJKA,KRALJICA!

Moj najljepši dar danas za Dan žena je bilo ritanje mog sina u jutarnjim satima..Trudna sam već 4 i pol mj i ne mogu opisat koliko uživam u trudnoći.Uživam na svakom ultrazvuku kada vidim svoje malo biće kako se igra u mom trbuhu,dok ga doktorica lovi po ekranu jer se skriva, Moj mali anđeo.Moj Gabriel! Jedva čekam trenutak kada ću ga primit u ruke,kako ću ga gledati kako odrasta,kako će me zvati mama.Jednostavno nema ljepšeg osjećaja.Moram priznat da me zato nije ni bilo na blogu 2 mj, a i nisam imala inspiracije. 

Dok nisam imala inspiracije razmišljala sam o promjeni bloga,izgledu,nazivu,novim temama.I eto baš sam danas napravila i novi blog,stavila stare textove,odmah napisala i novi text,ovaj koji upravo čitate.Što se tiče mog viđenja 8 marta ili ti Dana žena,moram priznat meni je to bezveze.Zašto? Zato jer muškarac mora ženi 365 dana pokazivat da je voli,misliti na nju,a ne samo taj jedan dan. Ipak je žena ta koja svaki dan i kuha,pere,pegla,brine o djeci,drži 3 ćoška u kući.Lijepo je dobiti poklon od svog muškarca ali zar se žena treba osjećati posebno samo jedan dan u godini ? Naravno da NE! Ljubav se mora pokazivati svaki dan,svaku sekundu.To isto vrijedi i za žene.Ako s jedne strane ima ljubavi a s druge nema,onda da me izvinete jebeš takvu ljubav.Ljubav je za dvoje a ne za jedno.Eto,za 5 minuta će kucnuti ponoć, i sutra se vračamo starim navikama.Dosta smo slavile,dobivale poklone,bile najbolje i najljepše djevojke,žene,majke,Do idućeg 8.marta.

pretty roses 9, long thin plain flowers 5, plain paper wrap triangular:

“DA LI SAMOĆA BOLI?”

Ima nešto u sitnicama koje čovjeka tjeraju na razmišljanje u pola noći dok cjeli svijet spava,kada svijet utihne i osoba ostane sama sa svojim mislima između 4 hladna zida koja postaju svakim danom sve tijesnija i hladnija. Ima nešto u toj tišini koja boli više od hladnih suza koje nas probude iz sna,nešto ima u tim suzama što ih potakne da krenu same od sebe.
Kažu ljudi da je dobro izbaciti sve iz sebe, bilo to preko suza ili preko bijesa. Ali šta ako to ne uspijemo izbaciti preko suza i bijesa? Ako nam je to nešto toliko drago da ne želimo izbaciti iz sebe jer se bojimo da će pasti u zaborav. Teško je živjeti bez osobe koja je još jučer bila vaš cijeli svijet a sada se sav svijet srušio u samo jednom potezu,od samo jedne riječi. Teško je legnuti u krevet u kojem nema onog tijela koje vas je noću grlilo i svako jutro budilo,teška je svaka sekunda razmišljajući o toj osobi : da li joj je bolje bez vas,da li je sretnija sad,da li sad ima sve što s vama nije imala. Al opet si složite u glavi rečenicu “ako je on sretan/sretna i ja sam radi njega/nje. Ali opet lažete sami sebe da ste sretni. Ne treba glumiti niti sreću niti tugu. Treba biti onakav kako se osjećate u tom trenu. Ako vam se plače,plačite. Ako vam se pjeva,pjevajte na sav glas. Bitno je da sve izbacite iz sebe,sve ono što vas koči.

Da li samoća boli? Da,boli, i to nije najobičnija bol,to je ona bol koje svi bojimo da je ne osjetimo u životu. Ponekad nismo ni svjesni na prvu te boli jer je ta bol podmukla lisica. To je ona bol koja ubija psihički,koja ubija svaki dan po malo,radi rez po rez u našem srcu.Samoća je vražja bolest. Teško je biti sam ,buditi se sam,ići u krevet sam. Rođeni smo da imamo osobu u životu na koju se možemo osloniti,koju možemo noću zagrliti u snu i osjetiti njegove/njezine otkucaje srca pod našom rukom. Ja sam ostala bez dvije najvažnije osobe u svom životu. Jedna za drugom su otišle. I kad vam se nešto takvo dogodi nije vam svejedno. U tom trenu vam život gubi svaki smisao,sve ono što ste planirali pada u vodu a to je najteže,kad morate ponovo sve gradit ali ovaj puta sami. Kad gledam nisam sama,imam roditelje,brata,prijatelje i nisam sama. Ali u srcu sam sama jer nemam svog sina i svog zaručnika. Oni su bili moj cijeli svijet za koji sam živjela i disala i sa njima mi je život imao smisla.
A sada sam tu sa vama i djelim svoju samoću sa vama,ljudima koje ni ne poznajem ,niti vi poznajete mene,nadajući se da nisam jedina koju samoća boli.

2015-12-13 17.24.33.png

 

“LJEPOTICA I ZVIJER”

” ŽIVOT JE SVAKOME DAO DA BIRA SVOJ PUT. JA SAM SVOJ PUT PRONAŠLA, A ONO SE ZOVE LJUBAV “

Barem sam tako mislila dok nisam u njegovim očima vidjela gladnu zvijer,željnu za udarcima,krvlju i riječima koje nisam ni sanjala da bi mogle izaći iz ustiju čovjeka kojeg volim.Ali nikad nije kasno da se čovjek razočara, zar ne ?

Ljubav je jedna jako zajebana stvar s kojom nikad ne znaš kakve će ti karte otvorit,možda ne istog trena ali kad tad vidimo značenje tih karata. A do tada, tko živ tko mrtav. Ljubav u stvarnome svijetu nije kao iz bajke koju su nam roditelji čitali prije spavanja.  U ovome našem svijetu rijetko koja ljubav doživi sretan kraj.
Koliko puta Vam se znalo dogodit da Vas prijateljica upozorava na čovjeka u kojeg ste zaljubljene , koliko puta ste u sebi pomislili da je ljubomorna na Vas i da se njoj svidja Vaš muškarac? U tom trenu smo spremni prije izgubiti prijateljicu nego dečka. Nije to licemjerje nego obrana svog teritorija. Nevjerojatno na šta nas je ljubav sve spremna nagovorit. Ali,što kada se prijateljičine riječi obistine? Šta učiniti kada vidite da ste vi pogriješili i da Vam je prijateljica bila u pravu i da je htjela sve najbolje za Vas?

Koliko ima žena na svijetu koje trpe nasilje od svog muškarca radi kojeg stavljamo ruku u vatru ne znajući da ćemo se opeći?Jedna od njih sam i ja.Ali samo jedno pitanje mi je prolazilo kroz glavu u tim trenucima, čime žena zasluži da muškarac digne ruku na nju? Da li može biti izlika to što smo slabiji spol,nježniji,željne ljubavi,da li može biti izlika to što tražimo malo pažnje nakon napornog dana? Dok je muškima uvijek ista izlika “kurva si”. Žena i da je kurva i najgora osoba na svijetu nijedan muškarac NE SMIJE DIGNUT RUKU NA ŽENU. Ne postoji izlika za dizanje ruke na ženu..Oduvijek se je bilo lakše potući sa slabijim od sebe.. Ali kad tad i slab čovjek postane jak. Dok ovo pišem prisjećam se tog dana kada sam vidjela drugo lice svog zaručnika,ono lice koje nikad nisam mislila da krije…Lice zvijeri  kojeg se i dan danas plašim. Ali čudne smo mi žene,ma koliko god da nas muškarac povrijedi opet mu se vratimo,malo bolesno zar ne? Znam sad ćete reći “tako ti treba kad si glupa”. U tom trenu zaboravimo sve lijepo i prisjećamo se prijateljičinih riječi “nije on za tebe,zaboravi ga”. Bila si u pravu i oprosti što te nisam poslušala kada sam trebala. Svaki put kad se pogledam u ogledalo vidim svoje unakaženo lice puno masnica i zabijenih usnica..Krvi sto mi šiklja iz usta. Nema te noći koja me ne probudi iz te noćne more moleći se da to više nikad ne doživim…

 

“PRSTEN LJUBAVI”

Vjerujem da svaka od vas je od malih nogu sanjala o muškarcu koji će biti vrijedan vaše ruke? Koliko puta ste ležali i maštali o svojem princu? Maštali o vašem velikom danu,onom danu kada ćete obući najljepšu vjenčanicu iz snova i stati sa svojim princem pred oltar i pred Boga i izreći sudbonosno DA? Vjerujem da nema te djevojke,žene koja o tom danu ne mašta.

Nama ženama je ulazak u brak sa voljenim muškarcem svetinja i kada se odlučimo na taj veliki korak spremne smo se odreći mnogo toga. Brak je nešto u što se ne ulazi preko noći,brak je dokaz ljubavi koja je spremna izdržati svaku oluju i svaku nedaću koja se u njemu nađe. Kada stavimo prsten na ruku do kraja života smo vezani za svoju bolju polovicu i tek tada shvaćamo značenje ljubavi. Brak nije mala stvar,ono traži razumijevanje,slušanje,odricanje. Ali kada uđemo u bračne vode vidimo da to nije toliko jednostavno kao u vezi. Brak je zajednica ,stoga više nema moje-tvoje,nego naše. Zajedno smo u ovome braku i jedno drugome pružamo ruku kada padnemo i skupa ustajemo.

Iz braka se rađaju djeca,ona su plod naše ljubavi. Djeca su smisao braka. Ako nemamo djecu brak nije ono što bi trebao biti,brak. Kada gledam svoje roditelje ponekad se pitam hoću li ja imati tako skladan,složen brak, pun smijeha i ljubavi i nakon 25 godina kao moji roditelji? Kada se sjetim kako su se trudili i mučili za mene i brata da nas izvedu na pravi put,da nam pokažu da život nije lagan i jednostavan. Ali oni,moji heroji su uspijeli u svojem braku i zato sam im zahvalna od srca što su me naučili da ljubav i brak mogu biti jednostavni kada imaš razumjevanja i pravu osobu u svom životu,koja će te ne samo voditi u životu nego ti otvarati vrata iza kojih se nalazi samo ljubav i sreća i smijeh. Ona vrata iza kojih je sve moguće kada je ljubav iskrena. Ljubav je životni test koji moramo proći prije nego uđemo u brak.

Koliko ste se puta pohvalile prijateljicama svojim prstenom,koliko puta su vam se divile sjaju vašeg prstena,a ni ne slute da je taj sjaj odavno izgasnuo,taj sjaj kojeg vi više ne vidite…

Jeste li se zapitali kada zašto je vaš prsten izgubio svoj sjaj,zašto imate osjećaj dok ga gledate na svojoj ruci da je to običan prsten..Zato jer brak je sve samo nije jednostavan. U braku najčešće dolazi do svađa između parova. Bilo da se radi o novcima,o odricanju,o ne slušanju, o umoru od istog ritma svaki dan. I tu se parovi najčešće razilaze u braku,svatko gleda samo sebe a ne i svog partnera. Brak se treba svaki dan zalijevati i ulagati u njega.Ali sva ona ljubav i sreća jednostavno nestaje iz dana u dan. Više niste sretni u braku i počinju svađe i sumnje jedno u drugo. Koliko puta ste se pitali da li je taj okrugli predmet na vašoj ruci vrijedan tolikih suza,vrijeđanja,udaranja,varanja? Koliko ste se puta zapitali da li ste dobra majka/otac,supruga/suprug,partnerica/partner,prijateljica/prijatelj radi jedne svađe ili radi jednog šamara ? Zašto ljudi pristaju na brak i kasnije im bude dosadno u braku i počinju varati svog partnera i traže razvod? Zašto ste započeli nešto što vam nije toliko sveto kao vašem partneru ili partnerici. Brak nije maltretiranje vašeg partnera,brak nije varanje jer ste se zasitili iste osobe,brak nije uništavanje života vaše djece koja to sve moraju proživljavat. U braku se ne gleda samog sebe nego i partnera i svih ljudi koji vas okružuju. Niste sami u tom braku,mada se ponekad može činiti tako ali nije. Brak nije da vaš/vaša partner/ica mora trpit nasilje i varanje. Ako ste stavili prsten na ruku svojoj boljoj polovici, to ne znaći da je on/ona vaš rob i da od nje/njega možete raditi šta hoćete i da on/ona mora plesati kako vi svirate. Brak nije maltretiranje.BRAK JE LJUBAV I SVETINJA. I zapamtite u sjaju prstena je sva tajna…


 

“VUK DLAKU MIJENJA,ALI ĆUD NIKADA”

Dok kiša na mome prozoru stvara predivnu melodiju ja sam u toplome krevetu sa laptopom, suncem i oblacima u svojoj glavi. Moglo bi se reći da sam na “7 nebu” bar dok pišem ovaj text.
Neki dan sam čula poslovicu koja mi je dala ideju za ovaj text,o čemu se radi saznat ćete ako nastavite čitati.

Dakle vjerujem da nema osobe na ovom svijetu koja nije doživjela prevaru u vezi,braku.Ma koliko god mi glumili sreću i savršenstvo pred drugima uvijek kada ostanemo sami u četiri zida postajemo svjesni naše boli i istine u ljubavi. Meni nema ništa goreg od muškarca koji sjedi na dvije stolice. I moram priznat nisam jednom bila prevarena,ali isto tako sam znala unaprijed prekinut vezu kada sam vidjela na muškarcu da sam sebe jede jer zna šta je učinio i umjesto da mi prizna ja sam njemu priznala njegovu istinu i ostavila ga.Mislim da ga je to manje boljelo nego da mi se ispričavao i govorio gluposti tipa “nisam htio al dogodilo se.” Samo jedno pitanje me cijelo vrijeme mučilo u tim vezama “ZAŠTO TO MUŠKARCI ČINE?”  Očito iz dosade koju steknu u toj vezi i žele okusit novo meso, osjetiti novi ženski miris. Ali vjerujem da u tom trenutku prevare muškarci nisu svijesni da sami sebi čine zlo ne nama ženama. U toj prevari traže žene koje varaju,svoje supruge ili djevojke koje ih vjerno čekaju doma spremaju kuću,završavaju ručak ili večeru samo da bi “GOSPODIN DOBRI” bio sretan i da nebi gunđao kad dođe doma ali pospremili mi kuću ili ne oni će opet gunđat jer su shvatili da više nisu sa ljubavnicom i počne mobitel stavljat na vibraciju,odlazi u drugu sobu pričat ili odg na porukice svoje ljubavnice,odjednom postaju jako nervozni u vašoj blizini. Shvatila sam da muškarci se boje biti povrijeđeni od nas žena pa im je lakše imat ljubavnice i nas žene povrijediti,ili su toliko puta bili povrijeđeni pa misle da je svaka žena ista njegova bivša pa nam radi sve ono što je ona njemu radila.Muškarci varaju bila veza dobra ili ne, kako mi volimo reći više razmišljaju glavom među nogama nego glavom na ramenima. Od nas muškarci očekuju da budemo njihove sluškinje i da ih dvorimo i da smo im uvijek na raspolaganju kad im trebamo ali što se tiče naših ženskih potreba i osjećaja oni će sve učinit sve će vam kupit samo da ga ni slučajno ne pitate “ljubavi dali me varaš ili dali me voliš” jer pri samom tom pitanju sumnjaju da vi nešto znate i zato će vas iznenada odvest u shopping samo da zaboravite tu temu “ljubavnica”.

Ali u toj cijeloj priči smo mi žene najzanimljivije. U vezi najbolje upoznaš svoju bolju polovicu i svaku njegovu vrlinu i manu. Kada vidimo da se u našu vezu ušuljala ta “zmija otrovnica”  same sebe jedemo i same sebe živciramo i počnemo svaki njegov pokret,poziv, poruku pratit ko trn u oku, mi žene ćemo najprije dobro ispitat teren i pogledati u svaku rupu prije nego počnemo sa svađom. Ali nećemo prekinut vezu ako same sebe ne uvjerimo da smo bile u pravu. Gurat ćemo taj svoj dobro isplanirani plan do kraja pa makar bilo krvi ali kad tad će doći na naše.Kad dođe svađa na red i počnemo svom muškarcu iznosit istinu koja će ga više boljet nego nas same jer smo ga prokužili u njegovoj “tajnoj avaturici” tada muškarac okreće priču i svu svoju avaturicu svaljuje na nas sa optužbama da mi njega varamo i i da ga lažemo jer se muškarci tako brane kada su krivi. Muškarci su rađe spremni prekinut vezu u kojoj ga je djevojka otkrila nego da prizna istinu,ah taj muški ego.

Ali šta kada i prekinu vezu? Prođe nekoliko dana, izađu van sa društvom i drugi dan se probude u stvarnosti i tada shvate da su bili u krivu i odjebu svoju “voljenu ljubavnicu” radi vas i počnu one poruke tipa “oprosti ljubavi,bio sam glup,nisam znao šta sam imao pored sebe”,dok mi žene smo dalje ljute, isplakat ćemo se jedan-dva dana i ko da ništa nije bilo ali nećemo krenut dalje jer znamo da će nas kad tad moliti da mu se vratimo. Mada kada mu i vratimo ga tada stavljamo pod povećalo kojeg on nije svjestan. Mi žene kada nas jednom muškarac prevari promjenimo svoje osjećaje koji postanu više hladniji jer smo više opreznije.
Jednim krivim potezom muškarci gube sve kod djevojke,njeno srce,njen osmijeh,njen sjaj u očima,nju samu. Ali mi djevojke nećemo biti takve kuje i vratit mu istom mjerom jer oni nisu toga vrijedni,nisu vrijedni našeg truda da nađemo boljeg od njega što ga i nebi toliko boljelo i zato bolje nam je biti sa njim i biti prava kuja prema njemu što će ga više boljet jer će shvatit da su to oni sami učinili od nas. E pa dušo sta si skuhao to ćeš i jesti.Dobar ti tek,no vjeruj da neče nimalo biti dobar okus.

“LJUBAV JE KAO ŠAHOVSKA PLOČA NA KOJOJ JEDNIM POTEZOM GUBIŠ SVE!”
ljepotica.si_3.png

 

“AH TA (NE)SLATKA LJUBAV”

Koliko puta ste od sebe napravili budalu radi voljene osobe,radi ljubavi prema njemu?
Koliko puta ste se zapitali da li u nečemu griješim?
Koliko puta ste iz ljutnje ili tuge uzeli alkohol i mislili da će sve proći jednom čašom dobrog vina?
Koliko puta ste sami sebi rekli da nećete više ni suze prolit a opet ste prolili?
Dragi moji to je ljubav..a ljubav je smrt za naša srca i osjećaje.

Zašto svaki put kada nas netko povrijedi kažemo “nikad više” i držimo se te uzrećice neko vrijeme ali opet pokleknemo nakon što nas srce u grudima sjebe i kada pokušamo naći izlaz već smo duboko u govnima od osjećaja. I tu kreće ona sva “ljepota” ljubavi.
Kada vas počinje kupovat poklonima,lijepim riječima,otvaranjem vrata od auta,a vama se bljuje jer ste to već prošli ali srce vas nagovara da mu date jednu šansu. Naučila sam da ljubomori nije mjesto u vezi. Jer ljubomora otvara ona vrata koja nitko ne želi da ih otvori, vrata prekida.
Ali ljubomora i otvara pozitivna vrata. Ljubomora postoji kao test u ljubavi,da vidimo koliko nas partner voli ili mi njega. Što se tiče granice u ljubomori okusila sam je i ne želim ni jednoj osobi da joj partner ili partnerica pređe tu granicu jer danas nebi pisala ovaj blog da nisam sve zaustavila na vrijeme.
Ne povjerenje je najgadnija stvar u vezi,Ali ono nedolazi bzv,ono nam otvara oči da bolje gledamo na detalje u odnosu.Ni jedna veza nije savršena,ni jedna veza ne prođe bez svađa ili sumnji.
Do ne povjerenja dolazi najčešće jer ne pričamo s parterom o svojim osjećajima,ne otvaramo se jedno drugome nego sve držimo u sebi jer se bojimo da ne dođe do svađe, a ovako sami sebe izjedamo i sebi stvaramo još gore filmove u glavi od realnosti onakve kakva je i kada više ne možemo to držat u sebi tu nastaje ljubomora i ljubomorni ispadi i tu počinju prekidi i mirenja koja nekad i ne završe mirenjem. Stoga moramo vezu ući otvorenog srca i kada dođemo sa partnerom/partnericom na temu o bivšim ljubavima moramo biti otvoreni,jer svaka laž će kad tad izaći na vidjelo u vezi. Osim toga o čemu imamo lagati o bivšim ljubavima ? Možda da ne povrijedimo patnerovo mišljenje da je on bolji od bivšeg,da nisi bolji nebi sigurno bila u vezi s tobom.

Jeste se ponekad zapitali do koje granice volite svog muža/ženu? Da li bi svom partneru/partnerici prešli preko dizanja ruke na Vas? Da li bi prešli preko laži?
Da li bi prešli preko prevare?Da li volite svogmuškarca/ženu toliko da ćete preći preko svojih granica kojih ste se držali čitav život?

Za mene veza nije mučenje mene same niti mog partnera. Ako vam ne ide u vezi bolje prekinuti svu tu farsu i okrenut se novom životu nego jedno drugo mučiti i gurati nešto što i sami znate da još dugo neće moći ići.Uvijek postoji izlaz od loših stvari u vezi. Zar ćemo nekoga toliko voljet i trpit njegove/njezine ludosti da smo spremni ići radi njega/nje u ludnicu? Mislim da to nema nikakvog smisla.
Ako ne ide razgovorom i čistom glavom,onda će ići utapanjem u alkoholu. Iskrena da vam budem nikad nisam baš voljela imati pijanog muškarca pored sebe,ili da digne ruku na mene u alkoholiziranom stanju.Alokohol u vezi/ braku ne riješava stvari ono ih samo pogoršava. Pijana glava ne zna šta radi dok je drugi dan trijezna glava shvatila što je napravila. Većina danas traži utjehu u alkoholu jer im je alkohol jedino riješenje,isto tako misle i za utjehu u drugoj ženi,ali poslije im bude krivo i žele oprost. A iskrena da budem ni žene nisu ništa bolje od muškaraca šta se tiče alkohola i prevare.Čemu alkohol i prevara kad ima 100 puta boljih načina za ubijanje tuge.
Ljubav je smrt za nasa srca.  I tu počinju ono pitanje u čemu griješimo da ne možemo nijednu vezu održat živom? Koliko ste puta bili u vezi i koji su razlozi bili prekida? Jeste se kada to zapitali,jeste kada uzeli papir i zapisivali mane i vrline bivsih i uspoređivali ih sa svojim manama i vrlinama?
Ja u svakoj vezi uvijek krećem od sebe,ono što ne želim da se meni učini u vezi ja neću učiniti njemu, jer ga volim i poštujem i naći ćemo skupa izlaz iz ljubavne krize ma kakva god ona bila.
Jer jedna je ljubav i jedna je duša koja je stvorena za nas. Čemu varanje ako u toj jednoj osobi imamo sve što smo tražili u bivšim vezama i nismo pronašli,pa zar ćemo tako lako odustati radi jedne svađe?

c10b916503b0a363c40162988eba3948