PRESTANI SE OBJAŠNJAVATI.

Koliko puta ste se uhvatili da ste se objašnjavali nekome tko vam je nitko i ništa? Ali ono prokletstvo u vama ne dozvoljava ostat dužno nikome. Jer kad bi nekome prešutjeli u vama bi šaputao onaj glas “kaj mu/joj nisi poklopio gubec”,” kaj mu/joj nisi pokazao gdje mu je mjesto”

Kako sam rodila, postala sam jako osjetljiva na ljude koji mi se miješaju u roditeljstvo. Tako sam jednom išla sinu kupiti body i samo kaj sam ušla u dućan napao me gazda “da on mene vidi svaki dan s bebom u šetnji i da zašto moje dijete nema kapicu” (bio je 8 mj). Prvo sam duboko udahnula i u sebi snimala scenarije koje ću napravit a oni su bili: a) okreni se i više nikad se ne vraćaj u taj dućan, b) jebi mu sve po spisku i baci mu body u glavu, c) samo se nasmij, uzmi body i izađi iz dućana. Ja sam izabrala c).

Putujući doma si razmišljam šta si sve ljudi dozvoljavaju. Miješaju se u tuđi život bez pardona, još se usude biti drsko “pametni”. Odavno sam shvatila da se ne vrijedi spuštati na nečiji toliko niski nivo. Ako tebe nisu naučili odgoju kao dijete a sad si već bik, onda nemam više o čemu pisati. S godinama sam  naučila biti pametnija od takvih, ima poslovica koja sve govori ” šutnja je zlato”. Jer ulazak u rasprave s “pametnjakovićima” ti može uništiti predivan dan, radi koga? Zar je netko tko te ne poznaje vrijedan tvojih živaca, i da se upustiš u rasprave samo bi premetali iz šupljeg u prazno.

Da bismo se prestali objašnjavati drugima, moramo se prvo prestati objašnjavati sebi samima. Jer sve kreće od naših misli i brzog jezika.  Ako već drugi nemaju poštovanja prema sebi i drugima, onda ga bar ti imaj prema sebi samom. Uvijek će postojati ljudi koji će prije vidjeti smeće pred tuđim vratima nego pred svojima. Jer im je to u krvi, misle da su bez greške, mane. A takvi ljudi rade najveće mane i greške svakim korakom.  Takve ljude zaobilazim na veliko. Ne kažem sad da sam ja sad savršena i bez grešaka ali ako i napravim grešku pokušavam je ispraviti. Ljudi smo, svatko od nas je rođen da griješi ali nije rođen da zadire u tuđi život. Jedino kome se moramo objašnjavati je Bog,on nas je stvorio i njemu smo dužni svoja objašnjenja.

“ U tebi su tri čovjeka: Jedan, kakav bi želio biti. Drugi, kakav misliš da jesi. I treći, kakav si zaista.”

 

P.S. Ako vam se svidio ovaj text idite na moju: FB stranicu

 

U SVAKOJ DJEVOJCI KRIJE SE PARIŽANKA!

Ovaj post će biti posvećen knjizi “KAKO BITI PARIŽANKA” koja je dugo stajala na mom popisu za čitanje i moram priznat progutala sam je u jednom danu. Čim se radi o Parizu znala sam da me neće razočarat i nije. Još sam više shvatila zašto toliko volim Pariz i njegov francuski jezik. Iz knjige sam izvukla crtice koje mene čine Parižankom, nadam se da čete uživat i odlučiti pročitati knjigu. 🙂

 

• NETKO JOJ PRIČA ALI ONA NEĆE ZAPAMTITI NIŠTA OD ONOGA ŠTO JOJ SE PRIČA.

–Moram priznati da sam ovo totalno ja, jer sam oduvijek u nekom svom svijetu i uopće ne slušam druge kad mi pričaju, vrtim neki svoj film u glavi iako sam prisutna tijelom ali duhom nisam.

• NE ŽELI RAZGOVARATI NI S KIME I ZATVARA SE U SOBU DOK NE PADNE NOĆ.

–Ja sam odavno samački tip osobe i ne volim baš razgovore, bolje mi je uz knjigu ili smišljati nove teme za blog, jednostavno volim mir i samoću koju mi noć pruža.

• SHVAČATI SE PREVIŠE OZBILJNO.

-Općenito sam ozbiljna osoba i sve oko sebe shvaćam ozbiljno jer mi se ne da imati lažan osmijeh. Valjda to dođe s godinama i naučenim stvarima u životu.

• SVIMA KAŽE DOBAR DAN,ALI NI S KIME NE ŽELI RAZGOVARATI.

-Naučena sam da moram pozdravljat ali ako nemamo zajedničkih tema nećeš od mene izvući ni riječ, budi sretan ako dobiješ i pozdrav.

• SVIJESNA JE SVOJIH MANA KOJE JOJ UPROPAŠTAVAJU ŽIVOT.

–Moje mane su moje prijateljice i s godinama postala sam ponosna na svoje mane jer me čine drugačijom ali isto tako zbog njih i puno toga me koštalo u životu, a one su dobrota i iskrenost. Al ja se držim one “u svakom zlu neko dobro” tako da ih ni  ne smatram manama nego vrlinama.

• ČESTO SE ŽIVCIRA NA LJUDE NA BICIKLIMA.

–Jao, nema mi ništa gore od ljudi na biciklima, kad idem gradom pa odjednom samo projuri pored mene, najgore je što sam općenito plašljiva pa si možete zamislit kad počnem vrištat kad tak netko projuri pored mene. Ili kad se ja moram njima micat a imaju svoju stranu ceste. Uffff…

• MNOGO JE KNJIGA NA POLICI JEDNE PARIŽANKE.

-Znači OVISNA sam o knjigama preko 2 tisuće knjiga sam do sada pročitala a da ne pričam koliko sam novaca potrošila na knjige. Volim razne tematike knjiga, od ljubavnih, paranormalnih, horor, pa sve do raznih priručnika. Volim knjige koje me kada ih pročitam ponovo privlače da ih pročitam. Vjerujem da će i moje dijete zavoljet knjige.

• PARIŽANKA KOJA U SLUČAJU SVAĐE RJEŠAVA SVE U KREVETU UMJESTO RAZGOVOROM.

–Kao što sam rekla u početku ne volim razgovarat jer razgovor  može stvoriti samo još goru svađu i otvoriti još više pitanja. Zašto komplicirat kad se može sve lako riješiti.  😉

• ZAUSTAVLJENO VRIJEME.

–Volim kad mi dan prođe mirno, pustim mozak na pašu i uživam u knjizi ili blogovima, dok me opija miris Irisha, mobitel je u drugoj prostoriji a u pozadini svira glazba. Volim to zaustavljeno vrijeme samo za sebe u kadi punoj pjene sa mirisnim svijećama koje me podsjeća koliko je dobro to što sam žena.

• OPTIMISTIČAN POGLED NA LJUBAV.

-Ljubav je ta za koju živim, ali doslovno, koliko god me netko povrijedio(a bilo ih je) ne odustajem od sretnog završetka. Ljubav me je naučila da nije potrebno imati nekoga da bi bila sretna. Ljubav te nauči da voliš, ali sebe.

• ZALJUBLJENA U LJUBAV.

–Volim taj osjećaj ljubavi koji imam za nekoga, volim kada mi prorade leptirići u trbuhu pa počnem svoje osjećaje pisati na papiru, ljubav prema nekome za mene znači vjernost. Ljubav je onaj osmijeh koji mi se pojavi u kutu usana kad pomislim na osobu koja ima moju drugu polovicu srca.

• SAVJETI MAJKE.

-Za svaku moju situaciju moja majka je bila u pravu, uvijek je došlo na njeno i onda slušam “jesam ti rekla”. Nema bolje utjehe od majke i njenih zagrljaja punih ljubavi. Jedna je majka i njeni savjeti prate nas kroz čitav život.

• TRUDNOĆA.

–Uživam u trudnoći i još malo me dijeli do dana kada ću ugledati svog sinčića. Nema ljepšeg osjećaja kod žene nego kad je trudna i kad shvati da će donijet plod ljubavi na svijet. Jedino bogatstvo na ovom svijetu su naša djeca.

• ROMANTIČNA DUŠA.

–Volim romantiku isto tako volim kad mi je romantika uzvraćena. Ljubav nije samo seks, ljubav je puno više od toga. Ne mora biti Valentinovo da se dokaže ljubav osobi koju voliš. Romantika je ta koja budi ljubav.

• ONAJ KOJI JE POBJEGAO.

–Svaka od nas je jednom imala takvog muškarca, u isto vrijeme je lijep, zločest, ženskar. Godi ti kad druge žene uzdišu za njim, ali on samo vidi tebe, obasipa te riječima, poklonima. Pričate o zajedničkom životu, djeci, kučići, ali ono nešto nedostaje, ono što te plaši a to je što te ne voli. Dobit ćeš njegov prsten ali te nikad neće oženiti. Ti si mu samo lutka dok te se ne zasiti. I onda kada ga prokužiš onda nestane bez riječi. A ti patiš za njim i kriviš sebe ne shvaćajući da nije greška u tebi nego u njemu, jer mu je to u krvi!

• SVAŠTARIJA.

–Svaka od nas ima taj jedan kutak u kojem je totalni nered, nered koji nam budi uspomene, sjećanja, nered koji krase raznorazni citati, slike, karte sa koncerata. Kutak koji samo mi razumijemo, kutak koji govori da smo prava Parižanka 🙂

Eto, nadam se da ste uživali u ovom postu.. Do idučeg čitanja, vaša Kriss 🙂

TKO JE KRISS ČIKOR?

Još malo i sat će otkucati ponoć a meni neće san na oči pa rekoh idem malo rasteretiti misli prije spavanja.U današnjem postu ću vam govorit o sebi,da me bolje upoznate i da znate tko stoji iza textova koje čitate! Pa krenimo..

• Zovem se Kristina Čikor,rođena 07.02.1991 u Zagrebu.
• Završila sam Ugostiteljsko turističko učilište,smjer slastičar.
• Vodenjak sam po horoskopu što znači da sam veliki sanjar.      
• Obožavam životinje,glazbu,knjige,šetnje,pisanje.
• Vjerujem u horoskop,snove, ljubav.   

Kada sam imala 6 godina odselila sam se iz jednog kvarta na drugi  gdje sam i odrasla, upisala se u osnovnu školu.U školu sam krenula sam 7 godina jer sam bila velika tatina maza. Moji osnovnoškolski dani prolaze sa psima lutalicama koje sam dovodila doma i brinula se o njima(samo da se ne moram primit knjige). Zamislite moju mamu kada me vidjela okruženom sa 10 pasa lutalica a ja u sredini. Tu se već spoznaje moja ljubav prema životinjama. Kako smo se odselili mama nije htjela psa u stanu ali opet je popustila i nabavili mi psa. Do sada sam imala 3 psa i jednu posavsku kobilu Brenu.

Sa 5 godina sam se zaljubila u grupu Backstreet Boys i postala njihov najveći fan,sjećam se kad mi je mama kupila za rođendan majicu sa njihovom slikom i njihovu kazetu “Black & Blue”,od tada sam sanjala da će doći u Zagreb sa svojim autobusom i vjerovala sam u njega sve dok  se taj san nije ostvario 2009. Dan danas imam sve njihove članke,intervjue,postere,sličice,cde-e. Koncert je prošao u suzama i plakanjem za Nickom i gubitkom glasa.Bilo je PREDIVNO!

U osnovnoj školi sam se upisala u zbor i išla do kraja školovanja.Obožavam pjevati od malih nogu,san mi je bio da postanem pjevačica.U osnovnoj školi sam počela slušati cajke,kada sam dobila internet počela sam skidati glazbu koje je preraslo u ne spavanje i 48satno skidanje glazbe dok mi mama nije poludjela i ugasila internet.Kada je ugasila internet ja sam našla novu zanimaciju-pisanje pjesama,imam oko 100injak pjesama od ljubavnih do underground. Onda me je prošla i za time brzo volja i kad sam krenula u srednju školu primila me želja da budem fotomodel.Već onda sam imala oko 1000 svojih slika i svi su mi govorili da bi trebala se baviti fotomodelingom ali nisam još bila spremna za takav korak.Pa sam se vratila pjevanju,prijavila sam se u show ” Hrvatska trazi zvijezdu” ali nisam prošla dalje jer me trema ubila.Pa sam pjevanje ostavila po strani i pjevala među svoja 4 zida. Kada sam počela raditi našla sam fotografa da napravimo par fotki.I išlo mi je uspješno i sviđalo mi se.Sa svakim završenim snimanje sam imala nove ideje za iduće snimanje.Tko voli takvo nešto lijepo je iskustvo.No i meni je i to dosadilo,pa sam odustala.

Velika sam ljubiteljica knjiga i časopisa “Cosmopolitan” u kojem sam dva puta izabrana za pismo mjeseca “Moja mala čestitka” i “Božićni Cosmo”.Od knjiga volim sve čitati ali najviše sam privržena ljubavnim i paranormalnim knjigama.Do sada sam pročitala više od 300 knjiga a za čitanje čeka jedno 50 knjiga.Kada sam počela čitati knjige nešto me potaknulo da i sama počnem pisat i tako sam se odlučila za pisanje bloga koji postoji već 2 godine.

Svoj prvi blog sam otvorila pod nazivom “crvenokosa blogerica” ali mi je brzo dosadio i odlučila sam promjeniti naziv i izgled. Svi textovi su prebačeni na ovaj blog “KrissCikor”. Volim pisanje i pratit druge blogove.Sigurno se pitate od kuda baš naziv ” Krisscikor”,taj nadimak mi je dao jedan pop pjevač iz Srbije čije ime krasi moje lijevo rame.Ako ne znate tko je on, ukucajte na youtube “Arindy”.On me zvao Kriss i ostala sam Kriss. Velika sam ljubiteljica tetovaža i u planu mi je napravit bar još 10 tetovaža.

Velika sam obožavateljica Bobana Rajovića i općenito te vrste glazbe.Ekipa me zove “hodajući jukebox” jer znam svaku moguću pjesmu.Od stranih do cajki. Da ,glazba mi je najdraža droga. Isto tako sam se slikala sa mnogim poznatim pjevačima. Od Bobana do Ivana Zaka,Deana Pelića( autor knjige “Njegova strana priče”),Olje Karleuše,Sejo Kalačem,Amirom Kazičem Leom,u čijem spotu smo završili ja i moj sadašnji dečko za pjesmu “U dobrim rukama”,Domagojem Vidom (hrvatski nogometaš),Sašom Kovačevićem.

Eto mislim da smo došli do kraja posta. Nadam se da ste uživali i da ste naučili nešto iz ovog posta,a to je da NIKAD NE ODUSTAJETE OD SVOJIH SNOVA,JER SE ONI OSTVARUJU!

P.S. Ako vam se sviđao ovaj text ili neki od prethodnih, idite na moju FB stranicu “KrissČikor” i bacite lajk,komentar i budite u toku… Vaša KRISS :*

 

“NE VJERUJ LJUDIMA,VEĆ ČUDIMA”

“Ljudi su danas prolazni.Dođu i odu.Ostave onaj neizbrisivi trag da su nekada bili tu. Ali sve što nam ostave je oblak prašine.Bilo da izgubimo voljenu osobu,prijatelja,svaki gubitak isto boli.Ljudi su postali sebični,nije ih briga za tuđe osjećaje.Znam po sebi i ja sam nekada bila takva i to dugo godina,baš zato jer sam osjetila gubitak.Trebale su godine i godine da se vratim u svoje “staro tijelo”. Ali primjetila sam da je gubitak taj koji nas čini jakima.Toliko jakima da u početku nismo ni svjesni svoje snage.Postajemo poput fenixa,dižemo se iz pepela i nastavljamo tamo gdje smo stali.Kao da ništa nije bilo.Kao da te osobe koje smo izgubili nikada nisu postojale,bolje da kažem osobe koje su nas izgubile.Jer mi nismo zapravo ništa izgubili. Izgubili smo lažnu sliku o ljudima koji su bili u našim životima. Sliku koja je izgubila svoje značenje,svoju čaroliju. U takvim situacijama bitno je da nađete sebe,da shvatite da život nije stao ako ste izgubili nekoga,jer život vas čeka,da se probudite,da skinete taj povez s očiju i ponovo se rodite.

Ako vas ljudi ne vole,život vas voli.Život vas treba da ga udišete,da mu se osmjehnete da s njim krenete ruku pod ruku,jer život je čudo, a to čudo ste vi! Ne dopustite sebi da gledate kako vam život prolazi pred očima,prolazite i vi s njim.Udahnite novi dan,dopustite suncu da vam umije lice,dopustite sebi da opet volite. Istražujte ono što vam život pruža, osluhnite čuda oko vas. Na vama je samo da vjerujete. Vjerujte u sebe.Sami sebi postanite centar svijeta.

Jednom sam napisala “Ljude je lako procitati ako prvo pročitate sebe” i potpuno stojim iza te rečenice.U životu uvijek treba krenuti od sebe a tek onda od drugih. Zašto vi ne biste bili ti koji će  sami sebi otvoriti oči i uputili  se na pravi put? Zašto zatvarati vrata životu kad vam je stalno pred očima? Zašto biste sami sebe ubijali pitanjima na koja nikada nećete dobiti odgovor,ne zato jer niste zaslužili odgovor nego ti odgovori nisu vas dostojni. Sami napišite sretan kraj u svojoj bajci.Živite kao u bajci.Budite ona princeza koja je tražila jedan dan slobodno i živite čudo od života.Dopustite da vas ruka života vodi,dopustite da vam otvori sva vrata čuda koje postoje. Dopustite sebi samima da postojite.Neka ostane upečatljiv trag iza vas. Ne dopustite sebi da se smatrate manje važnima.Budite najbolja verzija života koji je pred vama!  Naučite živjeti u sadašnjosti,naučite cijeniti naučene lekcije,budite sppremni za svaki idući korak,slušajte svoj unutarnji glas i dopustite čudu da se dogodi.

                                                             S ljubavlju,Kriss :*

 

“DAN ŽENA-8.MART”

Bilo je to na Valentinovo 2015. godine kada sam odlučila otvorit svoj blog. Dan kada sam očekivala njegovu čestitku,poziv,poklon kao izvinjenje koje ni dan danas nisam dobila. Izvinjenje koje očito nikad neću dobiti,ali dobila sam nešto mnogo vrijednije. Dobila sam sebe. Sebe koja je sama sebi lupila šamar i rekla ” dosta je bilo,pokreni se”. I tako sam uzela laptop i riječi su počele same od sebe teći. Nisam čak ni razmišljala o čemu da pišem. Samo sam pisala, a kako sam pisala osjećala sam se sve više slobodnijom i svojom. Kada sam pisala svoj prvi text uopće mi nije bilo bitno da li će se kome svidjeti moje pisanje,moj pogled na ljubav,život.Bitno mi je bilo da sam zavoljela pisanje radi slobode koja mi je bila i preko potrebna. Eto moj blog postoji već 2 godine jako sam ponosna na svoje textove,jer sam dala sebe u svakom textu,i svaki taj text je dio onoga što sam osobno prošla. Eto danas je Dan žena,pa da najprije čestitam svim ženama njihov dan.Danas je dan kada trebate biti najsretnije,najljepše,bez obzira jel imate muškarca ili nemate. Danas zaboravite muškarce i budite ono što vi želite biti,radite ono što vi želite..Budite ono što najbolje znate biti,budite ŽENA,MAJKA,KRALJICA!

Moj najljepši dar danas za Dan žena je bilo ritanje mog sina u jutarnjim satima..Trudna sam već 4 i pol mj i ne mogu opisat koliko uživam u trudnoći.Uživam na svakom ultrazvuku kada vidim svoje malo biće kako se igra u mom trbuhu,dok ga doktorica lovi po ekranu jer se skriva, Moj mali anđeo.Moj Gabriel! Jedva čekam trenutak kada ću ga primit u ruke,kako ću ga gledati kako odrasta,kako će me zvati mama.Jednostavno nema ljepšeg osjećaja.Moram priznat da me zato nije ni bilo na blogu 2 mj, a i nisam imala inspiracije. 

Dok nisam imala inspiracije razmišljala sam o promjeni bloga,izgledu,nazivu,novim temama.I eto baš sam danas napravila i novi blog,stavila stare textove,odmah napisala i novi text,ovaj koji upravo čitate.Što se tiče mog viđenja 8 marta ili ti Dana žena,moram priznat meni je to bezveze.Zašto? Zato jer muškarac mora ženi 365 dana pokazivat da je voli,misliti na nju,a ne samo taj jedan dan. Ipak je žena ta koja svaki dan i kuha,pere,pegla,brine o djeci,drži 3 ćoška u kući.Lijepo je dobiti poklon od svog muškarca ali zar se žena treba osjećati posebno samo jedan dan u godini ? Naravno da NE! Ljubav se mora pokazivati svaki dan,svaku sekundu.To isto vrijedi i za žene.Ako s jedne strane ima ljubavi a s druge nema,onda da me izvinete jebeš takvu ljubav.Ljubav je za dvoje a ne za jedno.Eto,za 5 minuta će kucnuti ponoć, i sutra se vračamo starim navikama.Dosta smo slavile,dobivale poklone,bile najbolje i najljepše djevojke,žene,majke,Do idućeg 8.marta.

“ČEMU TRUD AKO BRZO ODUSTANEMO?”

Tko od nas nema snove koje smo si još kao klinci zadali i rekli da kada odrastemo da ćemo ih ostvarit? Svi mi imamo neku želju koja nam je toliko draga srcu da ne damo ni jednu ružnu riječ na nju. Ali uvijek su postojali oni ljudi koji če učiniti sve da nas natjeraju da odustanemo od svojih snova,oni ljudi koji nisu uspjeli ostvarit svoje snove pa se iskaljuju na drugima kojima je stalo do svojih vlastitih,oni ljudi koji ne znaju ništa drugo nego omaložavat tuđe snove i želje,oni ljudi koji nas žele odvesti sa sobom na dno dok smo mi u oblacima.

Takve ljude moramo maknuti od sebe ako želimo postići svoje snove. Takvi ljudi nam namjerno stoje na putu da vide koliko smo slabi,oni nam dođu kao test u životu. U takvim situacijama moramo sami sebe pitati ‘Koliko nam je toliko stalo do snova da ćemo dopustiti nekome da nam ih uništi,da nam uništi trud,našu volju za borbom da postignemo nešto više? Ako nam je stalo više do tuđeg mišljenja i odustanemo od snova time nečemo ništa postići,a najmanje ćemo postići naš željeni cilj.Tada padamo u crno područje kada počnemo razmišljati kao i ti ljudi,da nismo dovoljno dobri,počnemo sumnjati u sebe same i u naše kvalitete i tu nestaje naša sigurnost.

Kada imamo takve neke želje ili snove prvo što moramo napravit je staviti svoj san na 1.mjesto,moramo sami sebi dokazati da nam se trud isplatio za taj san.

Danas dok sam gledala po ovom blogu.hr primjetila sam da je mnogo ljudi odustalo od svojih blogova,zašto? jer njihove blogove nitko nije doživljavao ni 5%. Zar ću zato odustat od svog bloga jer me nitko ne doživljava? Neću i baš zato ću pisat jer imam tema i imam želju pisat svoj blog i iznosit svoja mišljenja.Ne radi drugih nego radi sebe. Čemu trud i snovi ako brzo oustajemo od njih, a to samo pokazuje koliko brzo odustajemo od sebe samih i koliko smo nesigurni u sami sebe. Trud se uvijek isplati bilo prije ili kasnije. Zar bi pjevači trebali prestati biti pjevači ako imaju nekolicinu ljudi koja ne voli njihove pjesme,zar bi trebali prestat se bavit pjevanjem ako im je netko poslao poruku ili napisao ružan komentar,naravno da ne. I tu pokuzuju da im je više stalo do svojih snova i karijere nego do nekolicine ljudi koja ih ne voli.Ljudi su takvi,nekome zavide jer nemaju ono što netko drugi ima a to je trud,volja,želja i san.

“MOŽE NAM SE JER SMO…ŽENE”

Tako mala riječ, sastavljena od  samo 4 slova a toliko nemira krije u sebi. Ponekad se zapitam da li nam ima kraja, ponekad smo poput vjetra,nikad ne znaš u kojem ćemo smjeru zapuhati a kada se smirimo uvijek iza nas ostaje trag,onaj koji je muškarcima neodoljiv. Mi žene smo ponekad previše žene,previše smo lijepe za muške oči,previše pametne za muški mozak,i previše snažne da i poslije najjače oluje i dalje stojimo čvrsto na nogama.Svaka žena ima ženu iza sebe koja ju je takvom učinila,nama ne treba kruna da bi se osjećale kao kraljice,mi smo rođenjem postale kraljice. Kraljica ima one oči  koje ti čitaju dušu pri samom pogledu,ona živi u svijetu koji je poznat samo kraljicama poput nje. Kraljicu prate zvijezde i osvjetljavaju joj put pod nogama. U kraljicu je romantika usađena,samo je potreban kralj da je probudi u njoj. Kraljica je ona žena koja ima hiljadu i jednu masku na licu ali ispod svih tih maski nosi onu pravu,masku ŽENE. 
Mi smo te koje stvaramo porodicu i držimo sve konce u rukama,mi smo te koje donosimo ljubav,opraštanje,suosjećanje u muški svijet. Žena mora biti pravi bič za svog muškarca,za svoju djecu,prijatelje i čitav svijet. Mi žene možemo biti u isto vrijeme i andjeo i vrag. Možemo plakati danima,noćima a opet ćemo izaći sa osmijehom na licu među svijet.Možemo se praviti fine a iza leđa ćemo nekome zagorčat život a da toga nije ni svjestan. Jer smo žene.Volimo se dotjerati za muške poglede samo da nam njihove oči podignu ego na višu razinu. Volimo muškarcima tražiti bolne točne i udariti kada su najslabiji, jer smo žene. Svaka žena bi trebala poslušati djevojčicu u sebi i upustiti se u avature kojima ćemo se smijati kada budemo pred 50om se gledali u ogledalo a u očima ćemo vidjeti sebe u mlađim danima i reći samoj sebi “a jesam bila luda”. Žena treba biti luda i početi se smijati iz sveg glasa ujutro čim otvori oči. Žena je rođena da osjeti život pod svojim nogama. Stvorene smo da nosimo visoke pete i trpimo bol. Žena si ako osjetiš bol koju ti nanosi ljepota . Žena u sebi mora imati ljepotu koja će zraćiti iz nje i sakriti svu ljepotu odjeće na njoj,đabe sva odjeća na ženi ako žena ne zrači iznutra,iz duše.Budi onakva kakvom se nijedna ne usudi biti. Mogu nam muškarci pričat bajke ali mi smo kraljice za njihov svijet,to ćemo i ostat..

                                                 “Mi žene smo stvorene da ostavimo trag iza sebe “