“OPROSTI IM OČE,NE ZNAJU ŠTA ČINE”

Ovaj post želim započet tako da Vas zamolim jednu stvar a ona glasi : uzmite komad papira i napravite crtu po sredini,u jedan stupac napišite DJELA a u drugi NEDJELA.

U stupce napišite svaku svaku Vašu pozitivnu/negativnu misao,djelo ili nedjelo koje ste nekome učinili.
Ali molit ću Vas da budete iskreni prema samima sebi.
 
S ovim postom sam jako dugo odugovlačila jer nikad nisam bila 100% sigurna u njega (ili u sebe samu).
I sad dok ga pišem jako sam nervozna i nesigurna(toliko o mojoj hrabrosti).
Od kada smo se posljedni put čitali moram Vam priznat da mi se dosta toga lošeg dogodilo i trebala mi je pauza.
Ovaj post je trebao ići van na Uskrs ali ipak sam odustala (opet).
No da napokon krenem sa poantom ovog posta i zašto ga pišem.
 
U zadnje vrijeme sam se dosta povukla u sebe i sa strane promatram ovaj svijet i ljude koji se svakim danom sve manje mogu nazvati ljudima.
I gadi mi se sve više ono što gledam i što udišem isti zrak kao i oni.
Oprostite mi unaprijed ali gade mi se ljudi koji žive za zlo. Svakim danom sve više gledamo kako na zemlji nastaje pakao i kako ljudi uništavaju svijet,ljude,nevina bića.Ljudi koji su postali živi zombiji i uzimaju tuđe živote bez ičije dozvole,bez straha od Boga.
 
KO STE VI DA SI DAJETE ZA PRAVO DA NEKOME ODUZIMATE ŽIVOT KOJI MU JE PODARIO BOG?KO STE VI DA GLUMITE BOGA I RADITE ONO ŠTO MISLITE DA JE DOBRO ZA VAS,ZA DRUGE? KO STE VI DA SE IŽIVLJAVATE NA NEVINIM  BIĆIMA KOJI IMAJU VIŠE LJUBAVI U SEBI OD VAS SAMIH?KO VAM DAJE ZA PRAVO DA NEKOME NANOSITE ZLO? KO STE VI DA SIJETE ZLO PO ZEMLJI UMJESTO LJUBAVI? OPROSTITE MI, ALI VI NISTE LJUDI VI STE GLASNICI SOTONE.
 
Isus je umro našom krivicom jer smo ga izdali.Radi nas je razapet na križu i umirao u najgorim mukama čovječanstva.Ubili smo ga jer mu nismo vjerovali,jer nismo vjerovali u dobro,u ljubav.
Isus nam je dao izbor da sami odaberemo u šta ćemo vjerovat. I na kraju smo mi izgubili ne znajući što smo učinili. Kao što govori sam naslov ovog posta “OPROSTI IM OČE NE ZNAJU ŠTO ČINE”
 
No, ja duboko u sebi vjerujem da nikad nije kasno da otvorimo oči i srce Bogu, da mu se pokajemo za sve naše grijehe.
Ispričat ću Vam jednu priču koju je sa mnom podijelio jedan čovjek:
 
Jedne noći dok se vozio kroz šumu u jednom trenu iz šume ispred auta mi je skočilo nešto nalik na srnu ali sa ljudskom glavom i zmijskim jezikom, stalo mi nasred ceste i nije se htjelo maknuti nego me  samo gledalo u oči. Trepnuo sam par puta, stvorenje je i dalje stajalo na cesti i odjednom se zaletjelo u auto. Izletio sam iz auta, pogledao na haubu, no nije nikakvog udubljenja bilo od udarca na mome autu a nije bilo ni stvorenja. Pogledao sam u šumu,po cesti, no nigdje nikakvog traga od tog stvorenja. Udahnuo sam par puta sjeo u auto i krenuo prema hotelu.
Kad sam došao u hotel,istuširao sam se i legnuo. Nisam oka mogao sklopiti od razmišljanja što je ono stvorenje bilo i gdje je samo odjednom nestalo.
Iduće jutro sam se probudio i kad sam se okrenuo imao sam šta vidjet,ono isto stvorenje koje mi je sinoć izletjelo na cestu je sjedilo na mome krevetu i gledalo me..Naglo sam skočio iz kreveta i zazvao Boga i stvorenje je nestalo.
Cjeli dan sam šetao po gradu sa osjećajem tereta,srama,poniznosti,samog sebe sam se sramio,dok ispred mene se nije pojavila Crkva. Imao sam potrebu ući u Crkvu jer sam osjećao da ću tamo biti zaštićen. Kleknuo sam ispred križa i na to izašao svećenik i rekao sam “Oče mogu li se ispovijediti?”
Kada sam Ocu sve ispričao rekao mi je “Sine,dotaknuo si dno života i ono što s čime si se sreo je bio sotona. To ti je bio znak da izabereš svoj put. Put Boga ili put sotone”
Može li čovjek pobjediti zlo?
Iz priče koju sam Vam ispričala možemo zaključiti da možemo pobjediti zlo.
Samo ako želimo to dubinom srca i čistom vjerom u Boga.Bog sve vidi i sve zna. Bog nas je stavio na test života da vidi kako ćemo odgovorit na njega.
Zato kada Vam se događaju loše stvari u životu, to je test od Boga i gleda kako ćete se nositi s tim teretom. Odavno sam naučila da u životu sve što mi se loše dogodilo nije bez razloga. 
Znate kako kažu “Za svako zlo neko dobro”
Često znam sama sebe uhvatit kako pitam Boga “Zašto Bože dozvoljavaš zlo na Zemlji?”
Vjerujem da je Bog odustao se borit s onima koji ne vjeruju u Njega i više se posvetio onima koji Boga prihvaćaju. Jer kakav bi raj bio da Bog uzima one koji ne vjeruju u Njega? Kakav bi  pakao bio da su u njemu dobri ljudi?

 

“ŽIVOT SE SVODI NA PAR STVARI “

 

Prije svega da vam čestitam Novu 2021. godinu. I unaprijed se ispričavam što me nije bilo dugo vremena, prošla 2020.godina je bila sve samo ne godina dobrog (bar meni). Ali ova godina nosi novih 365 dana tako da idemo ući u nju sa novim textom i početi je ispisivati sa dobrim i pozitivnim stvarima. 

U ovom textu vam želim reći ono što sam osobno naučila i što mi je očitalo dobru lekciju,a to je da UVIJEK MOŽE GORE! 

Dopustite životu da se okreće oko vas ali si ne dozvolite da se vi okrećete s životom. Ne dozvolite si životarenje,neka život živi za vas a ne vi za njega! Naučite iz svakog pada stvoriti uspon,neka vam ljubav bude dovoljna nagrada za život,neka to bude ljubav prema sebi samima,ljudima koji vas okružuju,glazbi,knjigama,putovanju. Udahnite svaki dašak svog života jer zapamtite bitni ste VI a ne ono što je oko vas! Nećete upoznati radost života,sve dok bude mržnje prema istome. Nemojte živjeti da biste mogli naučili voljeti,volite da biste mogli naučiti živjeti!

                       “KAKVA JE VAŠA SVIJEST TAKAV JE VAŠ ŽIVOT”!

Naučite NE ŽURITI  kroz život,jer vrijeme su samo brojevi,a vaše zdravlje i tijelo će vam jednog dana isporučiti račun. Tokom života moramo shvatiti da smo mi cjelina a drugi oko nas okolina! Mi smo ta cjelina koja ce se raspasti a nitko od okoline nam neće pružiti ruku. Prestani živjeti u uvjerenju da se moraš svidjeti svima oko sebe. Kroz život moramo naučiti odlučiti kako ćemo reagirati na situacije oko nas,da li ćemo se sakriti ispod kamena ili ćemo pokazati srednji prst. Budite sami sebi autoritet jer tako ćete izgraditi samopouzdanje! Uvijek moramo krenut od nas samih. 

“DA BI POSTAO PAMETAN, NE TREBAŠ FAKULTET-TREBAŠ ŽIVOT”!

Prestanite biti ono što vam drugi nameću,sebe pretvori u nekoga tko ti ne smeta,pruži si šansu jer je zaslužuješ. Zaslužuješ priliku za životom.Ne zatvarajte se u 4 zida zbog straha,osuđivanja.Uklonite okove koji vas guše,oslobodite se i poletite prema svome cilju. Jer cilj je samo jedan,ŽIVJETI PUNIM PLUĆIMA. 

Ako Vam se svidio ovaj text slobodno komentirajte i podržite me na mojoj  stranici : FB

DO IDUĆEG PISANJA,VOLI VAS KRISS :*

BLOGGG

“SIGURNOST JE U TEBI”

Prije svega da vam za želim sve najljepše u novoj 2020-oj godini u kojoj vam želim puno sreće, zdravlja, ljubavi, uspjeha, smijeha, ispunjenih želja.

Ova godina nam donosi čak 366 stranica!

Da vas pitam; kako ste krenuli u 2020-u?

Da li ste ponijeli prošlost sa sobom ili ste je ostavili tamo gdje joj je i mjesto?

Šta ste obećali sami sebi kad je kucnula ponoć?

  • Da ćete početi vježbati?
  • Početi štedjeti?
  • Dopustiti sebi da se zaljubite?
  • Naći bolji posao?

Od svega što je na vašem popisu, u šta ste najviše sigurni?

A jeste si obećali da ćete ove godine biti više SIGURNIJI U SEBE?

Koliko ste sigurni u sebe da ćete bar pola ciljeva ostvariti s popisa?

Da vas malo ohrabrim, ne postoji osoba koja je 100% sigurna u sebe!

E sada dolazi ono famozno pitanje,

KAKO POSTATI SIGURAN U SEBE ? ŠTA JE ZA VAS SIGURNOST?

Sigurnost je jedan dio nas koji nas često zna prevariti i za koji mislimo da je nismo dostojni.

Ali zato moramo naći ono što volimo i tu ljubav pretvoriti u sigurnost!

Moramo imati nekakav cilj u životu što želimo i tog cilja se držati sve dok ne ostvarimo taj cilj, iako ćemo do tog cilja doći padajući pa ponovo se dižući i tako neprestano, ali ne smijemo posustati.

Ako niste sigurni u sebe i dopuštate drugima da ruše vašu sigurnost nikad nećete doći do željenog rezultata.

Evo dat ću vam svoj vlastiti primjer,

ja sam bila osoba koja je od malih nogu bila ne sigurna u sebe ali je imala ciljeve, a oni su bili: pjevanje i pisanje.

Pjevanje je moja prva ljubav a pisanje druga.

U osnovnoj sam išla na zbor i nastupala gdje god je trebalo, kad sam krenula u srednju prijavila sam se na show “Hrvatska traži zvijezdu”.

Sve je bilo dobro dok nisam stala pred žiri,20 kamera, svijetla od kojih ne vidiš ništa. I šta se dogodilo: NESIGURNOST! Nisam mogla riječ zucnuti. Znate zašto? Jer sam u glavi imala riječi od ljudi koji su me uvjerili da nemam glas za pjevanje, da neću proći ni prvi krug…

I tako je i bilo, njihove riječi su pobijedile moju nesigurnost!

Danas još uvijek nemam sigurnost da stanem pred kameru ali zato doma pjevam za sebe i svoju dušu jer pjevanje mi čisti negativne misli i digne mi raspoloženje. Možda jednom i snimim video 😉

Moj drugi cilj je pisanje.

Pisanje mi je pročistilo dušu, naučilo me je opraštati ljudima koji su me povrijedili. Pišem oko 5 godina, imam svoj blog i jako sam sretna na sebe jer sam sama sebi dokazala da ipak vrijedim.

Pisanje sam otkrila u srednjoj školi i tu me profesorica jako hvalila,prvo što sam počela pisat su bile pjesme. Imam ih i danas na USB-u.

Onda je krenulo s blogom.

Sve to što ja volim je moja SIGURNOST i kada mi netko kaže da ja u tome nisam dobra ili da neki moj tekst je glupost, meni je klimava sigurnost.

Ali sam naučila se boriti a takvim ljudima, dovoljno je samo da budem još bolja u onome što me ispunjava, čini sretnom i mirnijom.

ZAŠTO TRAŽIMO SIGURNOST U DRUGIMA?

Zato jer tražimo nesvjesno nečije odobrenje za ono što volimo.

Jer nismo sigurni u sebe i mislimo da će nam taj netko pomoći i na kraju se ispostavi da nam je samo uništio snove.

Što smo više nesigurni u sebe to više ti ljudi pobjeđuju u našim ciljevima.

Oni su pobjednici naših poraza, oni su naše noćne more kojih se moramo riješiti da bi mogli ponovo disati i krenuti u stvaranje naše SIGURNOSTI, stoga nemojte zaboraviti da je pred vama 366 dana novih stranica čiste SIGURNOSTI!

One iste sigurnosti koju ste izgubili ali ona nije izgubila Vas, samo joj morate ponovo otvoriti vrata!

Ako Vam se svidio ovaj tekst slobodno bacite like na moju fb stranicu 

Do idućeg pisanja, voli vas Kriss 🙂wireless-safety

NE DOZVOLI SI DA BUDEŠ NA ČEKANJU!

Jeste se kada zapitali “Šta ja imam od čekanja?”

Kad malo vrtite to pitanje po glavi shvatite koliko toga ste propustili u životu radi čekanja.

Čekamo bolji posao,

čekamo da odrastemo,

čekamo nečije isprike,

čekamo da dođemo pameti,

čekamo nekog drugog da dođe pameti,

čekamo da prestane kiša,

čekamo ljeto,

čekamo novu ljubav,

čekamo novu priliku,

Čekamo…čekamo…čekamo (tik tak, tik tak) dok sat otkucava mi ne shvaćamo da gubimo sebe, vrijeme, dostojanstvo.. Jer smo pre zaokupljeni čekanjem!

Čekajući nešto ili nekoga u nama se stvara bijes koji loše utječe na nas i onda stradavamo mi sami ili ljudi oko nas. Nismo rođeni da čekamo, rođeni smo da reagiramo odmah i sad. Ili jesi ili nisi ! Neki dok su tako čekali nisu ništa dočekali osim svoje smrti!

Već duže vrijeme stavljam ovaj text na čekanje jer mi ne zvuči na papiru kako mi zvuči u glavi. Zar nije smiješno, jedan običan text stavljam na čekanje?? Koliko sam onda toga u životu stavila na čekanje ?!?!? Iskreno, ne želim ni znati!

Da bi prestali čekati nešto u životu, najprije moramo naučiti sami sebe cijeniti. A kako to postignuti? Tako da počnemo učiti na svojim vlastitim greškama! Tako da iskoristimo danu priliku istog momenta, bez razmišljanja o strahu, neuspjehu i dokažemo sami sebi da vrijedimo više od čekanja! Kada naučimo cijeniti sebe i svoje vrijeme, onda ćemo imati veće šanse za postignućem i pozitivnim rezultatom!

Jer prilike se ne događaju vama, već se vi događate prilici!

A šta je s osobama koje nas stavljaju na čekanje?

Vjerujem da ste se svi susreli s tom osobom u svom životu kojoj ste “rezervni plan” svako od nas ima bar 1 osobu koja nas ima za svog malog pijuna u svojoj igrici i barata s nama kako hoće! Tu smo krivi opet mi! Jer to dozvoljavamo, jer vjerujemo u “dobrotu” u ljudima! Tu opet pokazujemo sami sebi da ne vrijedimo, da naše vrijeme, mišljenje nije važno. Važnija je ta osoba koja nas je stavila na čekanje radi “važnijih” stvari. Koja stvar može biti važnija od ljudskih osjećaja?

cekanje

Osobe koje koriste druge za rezervu su manipulatori,  osobe bez osjećaja za druge, hladne ubojice…

U životu moramo imati svoj stav, jer ako nemamo svoj vlastiti, netko drugi će odrediti naš stav! Samo se pitaj jedno pitanje, koliko sama sebe cijenim, toliko ću nekome dopustit da me stavi na čekanje!

 

Nadam se da vam se svidio ovaj text i slobodno ostavite svoje mišljenje 🙂

Moj FB PAGE

 

 

 

“MUŠKARAC IZ BAJKE”

U ovoj temi ću pisati o mom  muškarcu iz mašte…Dvije riječi: NICK CARTER! (Za one koji ne znaju tko je on ukucajte samo Backstreet Boys! ) Da veliki sam njihov fan ali to je sad manje bitno..

Ono na što vam želim skrenut pažnju je to da se pitate dali smo mi zaista toliko bizarne i zastrašujuće kad su u pitanju muškarci? Zar smo zaista zamislile svog muškarca u glavi i takvoga tražimo u stvarnom svijetu? Definitivno patimo do klasičnog kompleksa Pepeljuge!! Zašto se mučimo u “staklenoj cipelici” umjesto da ih zamijenimo cipelicama koje bi i mogle obući?

Svi dobro znate knjigu i film “Romeo i Julija” e sad zamislite ovu verziju: Julija popije otrov jer joj se Romeo nije svidio i kad ga Romeo popije, Julija se probudi i ponaša se kao da nije ubila Romea koji ju je zaista volio, ali njoj to ništa ne znači kad se njoj Romeo nije sviđao i nikad ga nije ni voljela!!! Jeli shvaćate poantu?? Jeli vidite tko je tu hladnokrvan i nema osjećaja za ljubav? ŽENA! Šta mi zaista očekujemo od muškaraca? Šta mora imat jedan muškarac da mu ne tražimo mane? Da ga ne skeniramo od glave do pete već na prvoj kavi? Skeniramo, proučavamo, kalkuliramo, ne shvaćajući da si same skraćujemo sreću na duge staze!! I tako idemo od muškarca do muškarca i baš na svakom nalazimo mane!! Nevjerovatno! Zar smo zaista toliko razočarane u same sebe, zar zaista mislimo da možemo imati boljeg muškarca od prethodnog? Najžalosnije je to što živimo u svijetu u kojem mislimo ” Ovu ribu bacit ću natrag i pronaći drugu”. Ne shvaćajući da ta riba možda nikad neće ugrist baš vaš štap! I ostat ćeš sama i usamljena sa 40 tragajući za nekim a nitko te više neće primijetit! Jer prošla baba s kolačima.

Možda mi ne bi bile toliko izbirljive da s nama ne upravlja EGO! Koliko smo zaista spremne ići daleko u procjenjivanje muškarca? Ako u bajci možemo “uzeti sve” šta to znači “uzeti sve” u stvarnom životu? Muškarac nije dionica u koju ti trebaš ulagati.  U ljubavi nema mjesta Egu i zato toliko procjenjujemo muškarce! Čim prije shvatimo da je pravi muškarac samo ILUZIJA iz naše mašte, prije ćemo početi  prihvaćati muškarce onakvima kakvi oni zaista jesu!Dali uopće postoji “Gospodin Dovoljno Dobri” za nas? Postoji, ali samo u bajci, na našu žalost.. stoga sto se prije spustimo na zemlju i zatvorimo vrata egu, možda nam i dođe taj naš muškarac iz snova a mi moramo proraditi na tome da ga odmah ne skeniramo u bacimo u isti koš sa onima koje smo otpisali radi njihovih mana jer možda su baš njegove mane ono što trebamo, da ga zavolimo sretno se udamo i imamo djecu. Jer kako nekome možete biti istinski partner ako sami niste u potpunosti ostvareni kako osoba? Neće nikada ni biti ostvareni kao osoba sve dok tražite dlaku u jajetu!

Nedavno sam gledala operu u kojoj se radi o jednoj princezi koja je mogla imati sve samo da je znala šutjeti. Jer to smo mi žene. Možda bi stvarno imale sve samo da ponekad zatvorimo usta i prepustimo se onome što slijedi! Jer nikad ne znaš iza kojeg oblaka će zasjati sunce 🙂 Eto toliko od mene ..do idućeg texta … :* FB STRANICA bacite like ako vam se svidio ovaj text:)

image

 

 

 

“ŠTO ŽELIM U 2018OJ”?

Dok većina slavi Novu godinu ja sam 2018. dočekala u pidžami pišući ovaj tekst. Gledam kroz prozor vatromet, dok mi u mislima jedno pitanje “što želim u 2018oj? Ne želim ništa za sebe, želim za ovaj svijet.. Više ljubavi i smijeha, više radosti i zagrljaja. Želim da se svakome noćas u ponoć ostvari želja koju želite.  Ne ulazite u 2018u sa tugom, suzama, bijesom, pohlepom, mržnjom. To sve ostavite u 2017oj. Bacite u ponoć osmijeh poljubite vama dragu osobu, podijelite radost sa svima oko vas.  Pred vama je nova prazna knjiga sa 365 listova koji čekaju vaše nove snove, želje, uspjehe, prijatelje, poslove, ljubavi. Otvarajte sva vrata koja se nađu pred vama i postanite bolji nego što se bili u 2017oj. U ponoć oprostite drugima ali oprostite i sebi. Otvorite svoja srca i pustite ga da zaigra. Probudite dijete u sebi. Igrajte se s kartama života koje vam se otvore, budite pametniji od njega. Čitajte, ulažite u sebe, vjerujte u sebe. Opustite se, pustite neka vas  Onaj gore  vodi u ovoj 2018oj. Neka vam On unese mir i ljubav u ovu godinu.

A što se tiče mojih želja, nemam ih jer sve što sam htjela sam poljubila u ponoć i na tome se najviše zahvaljujem 2017oj!

Evo je..

Samo što nije…

5,4,3,2,1 SRETNA NOVA GODINA !

Uživajte 🙂

Ako vam se svidio ovaj tekst,idite na moju FB stranicu maxresdefault

 

PRESTANI SE OBJAŠNJAVATI.

Koliko puta ste se uhvatili da ste se objašnjavali nekome tko vam je nitko i ništa? Ali ono prokletstvo u vama ne dozvoljava ostat dužno nikome. Jer kad bi nekome prešutjeli u vama bi šaputao onaj glas “kaj mu/joj nisi poklopio gubec”,” kaj mu/joj nisi pokazao gdje mu je mjesto”

Kako sam rodila, postala sam jako osjetljiva na ljude koji mi se miješaju u roditeljstvo. Tako sam jednom išla sinu kupiti body i samo kaj sam ušla u dućan napao me gazda “da on mene vidi svaki dan s bebom u šetnji i da zašto moje dijete nema kapicu” (bio je 8 mj). Prvo sam duboko udahnula i u sebi snimala scenarije koje ću napravit a oni su bili: a) okreni se i više nikad se ne vraćaj u taj dućan, b) jebi mu sve po spisku i baci mu body u glavu, c) samo se nasmij, uzmi body i izađi iz dućana. Ja sam izabrala c).

Putujući doma si razmišljam šta si sve ljudi dozvoljavaju. Miješaju se u tuđi život bez pardona, još se usude biti drsko “pametni”. Odavno sam shvatila da se ne vrijedi spuštati na nečiji toliko niski nivo. Ako tebe nisu naučili odgoju kao dijete a sad si već bik, onda nemam više o čemu pisati. S godinama sam  naučila biti pametnija od takvih, ima poslovica koja sve govori ” šutnja je zlato”. Jer ulazak u rasprave s “pametnjakovićima” ti može uništiti predivan dan, radi koga? Zar je netko tko te ne poznaje vrijedan tvojih živaca, i da se upustiš u rasprave samo bi premetali iz šupljeg u prazno.

Da bismo se prestali objašnjavati drugima, moramo se prvo prestati objašnjavati sebi samima. Jer sve kreće od naših misli i brzog jezika.  Ako već drugi nemaju poštovanja prema sebi i drugima, onda ga bar ti imaj prema sebi samom. Uvijek će postojati ljudi koji će prije vidjeti smeće pred tuđim vratima nego pred svojima. Jer im je to u krvi, misle da su bez greške, mane. A takvi ljudi rade najveće mane i greške svakim korakom.  Takve ljude zaobilazim na veliko. Ne kažem sad da sam ja sad savršena i bez grešaka ali ako i napravim grešku pokušavam je ispraviti. Ljudi smo, svatko od nas je rođen da griješi ali nije rođen da zadire u tuđi život. Jedino kome se moramo objašnjavati je Bog,on nas je stvorio i njemu smo dužni svoja objašnjenja.

U tebi su tri čovjeka: Jedan, kakav bi želio biti. Drugi, kakav misliš da jesi. I treći, kakav si zaista.”

images

 

P.S. Ako vam se svidio ovaj text idite na moju: FB stranicu

 

“TI ĆEŠ BITI DOBRA MAMA”

 

Nikad nisam ni sanjala da ću ikad zavoljet djecu ali i to se dogodilo, kad je moja sestrična ostala trudna, gledajući nju kako drži svoje srce u rukama, samo mi je prošlo kroz glavu “želim biti mama”. tada mi je sve to izgledalo “piece of cake” i da je cijeli posao samo nahranit bebu i promijeniti pelenu. No malo je taj “piece of cake” pao u vodu.

Kad sam ostala trudna drugi put nije bilo sretnije osobe od mene, uživala sam u svih 9 mjeseci trudnoće. Od odlazaka doktoru, prvog ultrazvuka i slušanja bebinog srca, prvog ritanja do saznavanja spola. Kad je doktor rekao “Nosite dečka” suze su krenule same od sebe i samo sam rekla “Bože hvala ti”. S trudnoćom je naravno sve bilo u redu, ali opet se javljao taj strah koji sam proživjela u prvoj trudnoći koja je prekinuta u 22 tjednu radi bakterije. Ja sam osoba koja vjeruje u Boga i koja nije nikad prestala vjerovat da će se moj sin meni vratiti. I vratio se. Nema goreg gubitka nego kad majka izgubi najljepši dio sebe, svoje dijete. Ali naučila sam na najgori način da nikad ne treba gubit vjeru u Boga, i da za sve što vam se dogodi u životu Bog ima razlog zašto je to tako moralo biti!

Došao je i taj dan (11.07.) kad sam za svega sat vremena primila svog sina prvi put u ruke, nije bilo suza, nije bilo plakanja.. Bilo je samo izjednačenog kucanja srca, mog i sinovog. Bila sam potpuno smirena i napokon ispunjena znajući da sam postala mama predivnom dečkiću plave kose i plavih očiju.Gledajući sina kako iz dana u dan sve više napreduje samo od dojenja zahvalna sam Bogu što imam mlijeka i što je zdrav. Ali brate mili šta grčevi rade od njega a i od mene, nema šta sve nisam kupila, čaj od komorača, kapi jedne, druge, treće, pa koštice od trešanja-sve mogu bacit u smeće ne pomaže ništa, tj lažem pomaže-PUNO LJUBAVI, NOŠENJA I MASAŽE, oš’ po danu oš’ po noći. Kad vidim kako ga boli dođe mi da plačem skupa sa njim (nisam jednom plakala!). Već od jada nisam znala šta bi pa sam išla na hitnu, pa kad su mi rekli da moram pazit kaj jedem još sam više pala u tugu znajući da su mu ti grčevi od mene 😦 ali i kad sam pazila kaj jedem i dalje se grčilo dijete (tko tu koga??) Dijete grčeve mora proći, jeli vi sve ili pazili kaj jedete, neće vas grčevi izbjeći. Samo što su kod nekoga jači kod nekoga slabiji.

Zaista uživam u majčinstvu. I ne dopuštam nikome da mi se miješa sa svojim savjetima.Svaka majka zna šta je najbolje za njeno dijete pa tako i ja. U majčinstvu je najbolje slušati svoje srce i instinkte i sve će biti u redu. Nikad nisam ni pomislila da ti dijete može promijeniti pogled na život, ali s prvim ritanjem shvatila sam da nikad više neću biti sama u životu, uvijek će me pratit moje srce koje sam nosila 9 mjeseci ispod grudi. To malo srce koje je puno ljubavi i života, toliko nevino da bi ga najradije stavila u stakleno zvono samo da ga ovaj okrutni svijet nikad ne dotakne svojim  prljavim rukama. Znam da sam tek na početku majčinstva i da nemam pojma koji me strah čeka ali dat ću svaki dio sebe da ga zaštitim.Biti samohrana majka je najteži posao svake majke, podignuti dijete da izraste u dobrog, odgovornog, čovjeka. Samohrana majka mora biti i majka i otac. Znam da je težak put pred mnom  i da ću još mnogo suza liti ali ih moje dijete neće imati kad vidjeti jer ću pred njim biti mama koja je snažna, puna ljubavi jer će odrasti uz smijeh, igru, priče za laku noć, poljupce, maženje. Najvažnije je da dijete ne pati i ne osjeća vašu tugu i ne vidi vaše suze. Ne sramim se što sam samohrana majka  naprotiv ponosim se time jer znam da ću biti dobra majka svome sinu koji je to i zaslužio!PicsArt_07-30-11.56.28

 

P.S. Ako vam se svidio ovaj tekst, slobodno ostavite komentar ili posjetite moju FB stranicu “KRISS ČIKOR” i stisnite LIKE 😉

 

 

“ON JE BIO NETKO,A SAD SAM SPALA NA NEŠTO”

“NETKO”

Koliko ste se puta vratili unazad shvativši da ste prošli sito i rešeto u vezama ali samo jedna veza je na vas ostavila dubok ožiljak? A ta veza je bila s nekim tko vam je bio netko i shvaćate da se te veze vrijedi sjećati i pamtit trenutke s tom osobom. Jer takve osobe i veze se događaju samo jednom u životu. U što sam se uvjerila i sama jer sam bila imala tog nekog tko me držao kao kap vode na dlanu, taj netko koji je ispunjavao svaku moju želju i potrebu. Uz tog nekog se uozbiljite i gledate na život drugim očima. Uz tog nekog se poželite skrasit u vaše malo ljubavno gnijezdo i u njemu stvarati vašu zajedničku budućnost. Zbog tog nekog ne želite odustati od ljubavi. Sa tim nekim svaki dan vam ima smisao. Nema dana da vas ne iznenadi poklonom ili da se svaki dan budite s ružom na jastuku ili da vam donosi doručak u krevet. Taj netko se brine o vama kada ste bolesni. Osjećate se kao princeza i zahvalni ste Bogu što ste napokon sretni i što ste našli onog “pravog”. Ali sve to traje par mjeseci, pola godine. Onda taj netko skine svoju masku i požalite dan kad ste postali slijepi i niste vidjeli njegovo pravo lice. Lice kojem nikad niste bili na prvom mjestu, lice koje je sve to dobro debelo odglumilo samo da bi si malo vrijeme skratio, lice koje diže ruku na vas jer ste mu postali dosadni i jer vas se zasitio. A vi? Skrivate masnice s naočalama i puderom, noću ne spavate jer vam se hiljadu pitanja vrti po glavi: “šta mu je sad došlo, da li sam stvarno toliko loša da sam zaslužila šamare, šta se dogodilo, šta ga je promijenilo?” ONA, ona ga je promijenila, ona koja je bolja od tebe, ona koja ga ne poznaje, ona koja će isto pasti na darove, lijepe riječi, putovanja. Ali ona će isto tako proći kao i ti, i kao što je isto tako prošla ona prije mene, tebe. A taj netko će ići kroz život bez kazne i ostavljat žene s ožiljcima, žene koje će se bojat svakog muškarca i koje će mrzit svakog muškarca zbog tog NEKOG kome su vjerovale i kome su dale najintimniji dio sebe!

“NEŠTO”

Sigurno ste bili u vezi koja nije vodila nigdje, niste imali ni početak ni kraj jer ste u sredini i ne vidite nikakvog pomaka u vezi. Koliko god se vi trudili oko osobe do koje vam je stalo ta osoba uopće ne cijeni ono što činite za nju, vama je važan svaki mjesec a njemu je to najobičniji dan, ako vam kupi ružu a da ga vi ne morate podsjećati koji je datum, mislite da mu je stalo do vas ali nije, on je kupio tu ružu tek toliko da ne mora slušat vaše gunđanje kako je “zaboravio” vaš dan . I tako iz dana u dan vi i dalje čekate nekakav pomak u vezi ali nema ga. Uporno hoćete podići vezu na veći nivo pričajući o zarukama, svadbi, djeci ali njega ne dotiču te teme jer “zašto se žuriti”, ” zašto si navalila”, jer njega šta god pitali on ne želi razgovarat o vašoj vezi jer njemu je sve u redu u vašoj vezi. Onda vi ispadate ti koji stvarate “probleme” jer vam ništa ne valja a on ne vidi šta ne valja u vezi. Nije romantičan, ne vodi vas u izlaske, u kino, jer njemu je to sve glupo.. NE!  Nije njemu to glupo nego ne želi trošit novac na vas. Onda se jednog dana dogodi  trudnoća, vi sretni do neba i mislite si da će sad ići sve na bolje, jedva čekate mu reći radosnu vijest, a kad ono opet ste popušili. Vi sretni, a on kao da ste mu dali ručak, ni trunka osjećaja, sreće. Sad se već zabrinjavate s kakvim ste to čovjekom ušli u vezu? S bezosjećajnim gadom koji gleda samo sebe i koji gleda kako će njemu biti dobro. I tako prolaze mjeseci vaše trudnoće, vi mu kažete da imate pregled kod doktora, on kaže da  ne može ići s vama jer ima VAŽNIJIH stvari za obavljat!?!?!? I tu počnete polako pucati pod šavovima, u vezu počinje ulaziti nervoza, šutnja, svađa. I opet sve svaljuje na vas, a vi ste se povukli i samo šutite,mislite na sebe i bebu da sve bude u redu.Polako otvarate oči i vidite da ste od samog početka veze sami u svemu i da od njega nemate nikakve pomoći. I polako se počnete udaljavat od njega i smatrat ga potpunim strancem koji nije vrijedan ni da pljunete na njega..E takve veze bole više od veze u kojoj vas netko tuče ili maltretira. Zato je bolje što prije izaći iz takve veze jer samo sebi škodite. Bolje da ste sami cijeli život ako treba nego da se mučite s budalom koja vas nije vrijedna..

P.S. Ako vam se svidio ovaj tekst,slobodno ostavite komentar ili stisnite like na mojoj FB stranici “KRISS ČIKOR”….Do idučeg pisanja.. :*

 

LUĐAČKA KOŠULJA

Volim svoj život i sve u njemu, sve ono što me čini sretnom i smirenom. Ali kad vidim ljude oko sebe ili na društvenim mrežama shvatim koliko smo otišli u k****! Vjerujem da svatko od Vas ima onaj moment kada pukne, kada pusti “zvijer” na slobodu pa se neko vrijeme osjeća bolje. Ja sam osoba koja ne voli negativne ljude i mržnju ,ali kad sam vidjela koliko ljudi mogu biti ZLI i uživati u TUĐOJ PATNJI poželim da stvarno dođe smak svijeta. Jer ljudi su si malo previše dopustili.Pitate se u čemu? U to da se miješaju u tuđe živote! Sami smo si krivi što se “hranimo” negativnim vijestima, ljudima. I tako će ostati dok se ne naučimo držat nos unutar svog života! Čekala sam se malo smire strasti oko djevojčice koja je snimila video o tome kako ju je dečko ostavio i to podijelila sa cijelim svijetom, da napišem par rečenica ljudima koju su joj pisali da se ubije i ostale komentare, samo ću vas pitati jedno: VAS DEČKO ILI DJEVOJKA NIKAD NIJE OSTAVILA? NIKAD NISTE IMALI 12 GODINA I BILI ZALJUBLJENI? NIKAD NISTE NAPISALI STATUS NA FB O PREKIDU I ČEKALI DA VAS SE NEKO JAVI DA MU SE IZJADATE? KAKO VAS NIJE SRAMOTA NEKOME REĆI DA SI ODUZME ŽIVOT JER SE ZALJUBIO I BIO OSTAVLJEN?? KAKO SE MOŽETE POGLEDATI U OGLEDALO NE IMAJUĆI NA UMU DA SI TA DJEVOJČICA OD SAMO 12 GODINA ZAISTA MOŽE ODUZET ŽIVOT JER JE VAMA BILO DOSADNO,JER GLUMITE BAJU PREKO TIPKOVNICE???  ZAŠTO TOLIKO ŽELITE SMRT NEKOME KOGA UOPĆE NE POZNAJETE?? ZAŠTO SE VI NISTE UBILI KADA VAS JE DEČKO ILI DJEVOJKA OSTAVILA?

Internet je ZLO! I samim time mi postajemo zli ni ne sluteći to! Danas je lakše napisati status na društvenoj mreži i izjadati se ljudima koji nas ne poznaju nego nekome koga poznajemo!! I baš zato što ne poznajemo ljude očekujemo neku mrvu ohrabrenja ili savjet, ne sluteći da možemo naići na ovo što se dogodilo djevojčici! Ponekad ni ne znamo koliko možemo kontrolirat svijet samo sa svojim mislima, ono sve što izgovorite na društvenim mrežama nekome to šteti vama samima. Dali se pitate tko Vas je naučio tako misliti? Vaši roditelji sigurno nisu, nego INTERNET! Svi koji se loše odnose prema drugima i sami su bili zlostavljani u djetinjstvu! Internet nas je napravio luđacima koji se više ne znaju kontrolirati.. Bolje bi Vam bilo da si nađete neku zanimaciju od koje ćete imati koristi nego čekati nečiji krivi korak!

I zapamtite jedno: VAŠA USTA SU ULAZNA VRATA NEČIJE NESREĆE!a2089ca0a814d64d0c4f7ac7af66ce1c