PROMOCIJA KNJIGE “SAMO SVOJA”

samo_svoja_cijela3-640x926Nisam mogla propustiti  “Noć knjige” i promociju u knjižnici Prečko jedne predivne žene koju već dugo vremena pratim i čitam. Ona je urednica portala femina.hr , Zora Bjelousov. 🙂 FB_IMG_1524571436480

Tko je Zora Bjelousov?

Zora je dugogodišnja novinarka, kolumnistica te blogerica koja je izdala svoju prvu knjigu,zbirku kolumni pod nazivom “Samo svoja”. Zora je samo svoja već 10 godina i vrlo uspješno pliva u ovim vodama. Diplomirala je  na FPZG-u, a kasnije se oblikovala kroz ženske Lifestyle medije poput magazina Elle, Gala style, Cosmopolitan. Zora isto tako piše za magazin ljepotaizdravlje.hr

FB_IMG_1524571443407Ako ste čitali knjigu ili pratite njene kolumne vidjet ćete da je Zora jedno od lica modernog feminizma. Zora je pravi primjer kako žena MOŽE BITI SVE ONO ŠTO ŽELI. Bila mi je velika čast doći na njenu promociju knjige i zagrlit ŽENU čiji primjer bi sve trebale pratiti, jer Zora je dokazala da ŽENE mogu sve! Imamo tu “moć” slobode odlučivanja o svome životu. Možemo biti uspješne, majke ,domaćice a uz sve to imati i karijeru. A Zora je  to uspjela. Uspjela je napisati i izdati knjigu i imati iza sebe ljude koji je u svemu podržavaju. Zoru ne zanima što drugi misle, govore ili očekuju, jer da je zanima sigurno danas ne bi bila tu gdje je. FB_IMG_1524571446757

Cijelu promociju Zorine knjige su popratili kutjevo.com,sa prefinim rose vinom, kolače su spremili slatkisvijet.com,a  za poklone se pobrinuo avon.hrFB_IMG_1524571490868Zora je za mene SUPERŽENA koja mi je otvorila oči svojom knjigom i neizmjerno sam zahvalna na sinoćnjoj promociji gdje se osjetila energija zvana “Samo svoja”. Draga moja Zora,od srca ti hvala na predivnoj večeri i želim ti još puno tako uspješnih promocija tvoje prve “bebe”. Ostani uvijek takva- jednostavna, nasmijana, nježna, snažna, i vesela. Volim te neizmjerno !davA svima koji nisu pročitali knjigu “Samo svoja” Zore Bjelousov toplo preporučam da je naručite i pročitate, jer vjerujte nećete požaliti 🙂 Knjigu možete naručiti preko maila: knjiga@femina.hr po cjeni od 60 kn! bty

Ako vam se svidio ovaj text ,

Moja FB stranica:KristinaČikor

 

 

“MUŠKARAC IZ BAJKE”

U ovoj temi ću pisati o mom  muškarcu iz mašte…Dvije riječi: NICK CARTER! (Za one koji ne znaju tko je on ukucajte samo Backstreet Boys! ) Da veliki sam njihov fan ali to je sad manje bitno..

Ono na što vam želim skrenut pažnju je to da se pitate dali smo mi zaista toliko bizarne i zastrašujuće kad su u pitanju muškarci? Zar smo zaista zamislile svog muškarca u glavi i takvoga tražimo u stvarnom svijetu? Definitivno patimo do klasičnog kompleksa Pepeljuge!! Zašto se mučimo u “staklenoj cipelici” umjesto da ih zamijenimo cipelicama koje bi i mogle obući?

Svi dobro znate knjigu i film “Romeo i Julija” e sad zamislite ovu verziju: Julija popije otrov jer joj se Romeo nije svidio i kad ga Romeo popije, Julija se probudi i ponaša se kao da nije ubila Romea koji ju je zaista volio, ali njoj to ništa ne znači kad se njoj Romeo nije sviđao i nikad ga nije ni voljela!!! Jeli shvaćate poantu?? Jeli vidite tko je tu hladnokrvan i nema osjećaja za ljubav? ŽENA! Šta mi zaista očekujemo od muškaraca? Šta mora imat jedan muškarac da mu ne tražimo mane? Da ga ne skeniramo od glave do pete već na prvoj kavi? Skeniramo, proučavamo, kalkuliramo, ne shvaćajući da si same skraćujemo sreću na duge staze!! I tako idemo od muškarca do muškarca i baš na svakom nalazimo mane!! Nevjerovatno! Zar smo zaista toliko razočarane u same sebe, zar zaista mislimo da možemo imati boljeg muškarca od prethodnog? Najžalosnije je to što živimo u svijetu u kojem mislimo ” Ovu ribu bacit ću natrag i pronaći drugu”. Ne shvaćajući da ta riba možda nikad neće ugrist baš vaš štap! I ostat ćeš sama i usamljena sa 40 tragajući za nekim a nitko te više neće primijetit! Jer prošla baba s kolačima.

Možda mi ne bi bile toliko izbirljive da s nama ne upravlja EGO! Koliko smo zaista spremne ići daleko u procjenjivanje muškarca? Ako u bajci možemo “uzeti sve” šta to znači “uzeti sve” u stvarnom životu? Muškarac nije dionica u koju ti trebaš ulagati.  U ljubavi nema mjesta Egu i zato toliko procjenjujemo muškarce! Čim prije shvatimo da je pravi muškarac samo ILUZIJA iz naše mašte, prije ćemo početi  prihvaćati muškarce onakvima kakvi oni zaista jesu!Dali uopće postoji “Gospodin Dovoljno Dobri” za nas? Postoji, ali samo u bajci, na našu žalost.. stoga sto se prije spustimo na zemlju i zatvorimo vrata egu, možda nam i dođe taj naš muškarac iz snova a mi moramo proraditi na tome da ga odmah ne skeniramo u bacimo u isti koš sa onima koje smo otpisali radi njihovih mana jer možda su baš njegove mane ono što trebamo, da ga zavolimo sretno se udamo i imamo djecu. Jer kako nekome možete biti istinski partner ako sami niste u potpunosti ostvareni kako osoba? Neće nikada ni biti ostvareni kao osoba sve dok tražite dlaku u jajetu!

Nedavno sam gledala operu u kojoj se radi o jednoj princezi koja je mogla imati sve samo da je znala šutjeti. Jer to smo mi žene. Možda bi stvarno imale sve samo da ponekad zatvorimo usta i prepustimo se onome što slijedi! Jer nikad ne znaš iza kojeg oblaka će zasjati sunce 🙂 Eto toliko od mene ..do idućeg texta … :* FB STRANICA bacite like ako vam se svidio ovaj text:)

image

 

 

 

“TI ĆEŠ BITI DOBRA MAMA”

 

Nikad nisam ni sanjala da ću ikad zavoljet djecu ali i to se dogodilo, kad je moja sestrična ostala trudna, gledajući nju kako drži svoje srce u rukama, samo mi je prošlo kroz glavu “želim biti mama”. tada mi je sve to izgledalo “piece of cake” i da je cijeli posao samo nahranit bebu i promijeniti pelenu. No malo je taj “piece of cake” pao u vodu.

Kad sam ostala trudna drugi put nije bilo sretnije osobe od mene, uživala sam u svih 9 mjeseci trudnoće. Od odlazaka doktoru, prvog ultrazvuka i slušanja bebinog srca, prvog ritanja do saznavanja spola. Kad je doktor rekao “Nosite dečka” suze su krenule same od sebe i samo sam rekla “Bože hvala ti”. S trudnoćom je naravno sve bilo u redu, ali opet se javljao taj strah koji sam proživjela u prvoj trudnoći koja je prekinuta u 22 tjednu radi bakterije. Ja sam osoba koja vjeruje u Boga i koja nije nikad prestala vjerovat da će se moj sin meni vratiti. I vratio se. Nema goreg gubitka nego kad majka izgubi najljepši dio sebe, svoje dijete. Ali naučila sam na najgori način da nikad ne treba gubit vjeru u Boga, i da za sve što vam se dogodi u životu Bog ima razlog zašto je to tako moralo biti!

Došao je i taj dan (11.07.) kad sam za svega sat vremena primila svog sina prvi put u ruke, nije bilo suza, nije bilo plakanja.. Bilo je samo izjednačenog kucanja srca, mog i sinovog. Bila sam potpuno smirena i napokon ispunjena znajući da sam postala mama predivnom dečkiću plave kose i plavih očiju.Gledajući sina kako iz dana u dan sve više napreduje samo od dojenja zahvalna sam Bogu što imam mlijeka i što je zdrav. Ali brate mili šta grčevi rade od njega a i od mene, nema šta sve nisam kupila, čaj od komorača, kapi jedne, druge, treće, pa koštice od trešanja-sve mogu bacit u smeće ne pomaže ništa, tj lažem pomaže-PUNO LJUBAVI, NOŠENJA I MASAŽE, oš’ po danu oš’ po noći. Kad vidim kako ga boli dođe mi da plačem skupa sa njim (nisam jednom plakala!). Već od jada nisam znala šta bi pa sam išla na hitnu, pa kad su mi rekli da moram pazit kaj jedem još sam više pala u tugu znajući da su mu ti grčevi od mene 😦 ali i kad sam pazila kaj jedem i dalje se grčilo dijete (tko tu koga??) Dijete grčeve mora proći, jeli vi sve ili pazili kaj jedete, neće vas grčevi izbjeći. Samo što su kod nekoga jači kod nekoga slabiji.

Zaista uživam u majčinstvu. I ne dopuštam nikome da mi se miješa sa svojim savjetima.Svaka majka zna šta je najbolje za njeno dijete pa tako i ja. U majčinstvu je najbolje slušati svoje srce i instinkte i sve će biti u redu. Nikad nisam ni pomislila da ti dijete može promijeniti pogled na život, ali s prvim ritanjem shvatila sam da nikad više neću biti sama u životu, uvijek će me pratit moje srce koje sam nosila 9 mjeseci ispod grudi. To malo srce koje je puno ljubavi i života, toliko nevino da bi ga najradije stavila u stakleno zvono samo da ga ovaj okrutni svijet nikad ne dotakne svojim  prljavim rukama. Znam da sam tek na početku majčinstva i da nemam pojma koji me strah čeka ali dat ću svaki dio sebe da ga zaštitim.Biti samohrana majka je najteži posao svake majke, podignuti dijete da izraste u dobrog, odgovornog, čovjeka. Samohrana majka mora biti i majka i otac. Znam da je težak put pred mnom  i da ću još mnogo suza liti ali ih moje dijete neće imati kad vidjeti jer ću pred njim biti mama koja je snažna, puna ljubavi jer će odrasti uz smijeh, igru, priče za laku noć, poljupce, maženje. Najvažnije je da dijete ne pati i ne osjeća vašu tugu i ne vidi vaše suze. Ne sramim se što sam samohrana majka  naprotiv ponosim se time jer znam da ću biti dobra majka svome sinu koji je to i zaslužio!PicsArt_07-30-11.56.28

 

P.S. Ako vam se svidio ovaj tekst, slobodno ostavite komentar ili posjetite moju FB stranicu “KRISS ČIKOR” i stisnite LIKE 😉

 

 

U SVAKOJ DJEVOJCI KRIJE SE PARIŽANKA!

Ovaj post će biti posvećen knjizi “KAKO BITI PARIŽANKA” koja je dugo stajala na mom popisu za čitanje i moram priznat progutala sam je u jednom danu. Čim se radi o Parizu znala sam da me neće razočarat i nije. Još sam više shvatila zašto toliko volim Pariz i njegov francuski jezik. Iz knjige sam izvukla crtice koje mene čine Parižankom, nadam se da čete uživat i odlučiti pročitati knjigu. 🙂

 

  • NETKO JOJ PRIČA ALI ONA NEĆE ZAPAMTITI NIŠTA OD ONOGA ŠTO JOJ SE PRIČA.

Moram priznati da sam ovo totalno ja, jer sam oduvijek u nekom svom svijetu i uopće ne slušam druge kad mi pričaju, vrtim neki svoj film u glavi iako sam prisutna tijelom ali duhom nisam.

  • NE ŽELI RAZGOVARATI NI S KIME I ZATVARA SE U SOBU DOK NE PADNE NOĆ.

Ja sam odavno samački tip osobe i ne volim baš razgovore, bolje mi je uz knjigu ili smišljati nove teme za blog, jednostavno volim mir i samoću koju mi noć pruža.

  • SHVAČATI SE PREVIŠE OZBILJNO.

-Općenito sam ozbiljna osoba i sve oko sebe shvaćam ozbiljno jer mi se ne da imati lažan osmijeh. Valjda to dođe s godinama i naučenim stvarima u životu.

  • SVIMA KAŽE DOBAR DAN,ALI NI S KIME NE ŽELI RAZGOVARATI.

-Naučena sam da moram pozdravljat ali ako nemamo zajedničkih tema nećeš od mene izvući ni riječ, budi sretan ako dobiješ i pozdrav.

  • SVIJESNA JE SVOJIH MANA KOJE JOJ UPROPAŠTAVAJU ŽIVOT.

Moje mane su moje prijateljice i s godinama postala sam ponosna na svoje mane jer me čine drugačijom ali isto tako zbog njih i puno toga me koštalo u životu, a one su dobrota i iskrenost. Al ja se držim one “u svakom zlu neko dobro” tako da ih ni  ne smatram manama nego vrlinama.

  • ČESTO SE ŽIVCIRA NA LJUDE NA BICIKLIMA.

Jao, nema mi ništa gore od ljudi na biciklima, kad idem gradom pa odjednom samo projuri pored mene, najgore je što sam općenito plašljiva pa si možete zamislit kad počnem vrištat kad tak netko projuri pored mene. Ili kad se ja moram njima micat a imaju svoju stranu ceste. Uffff…

  • MNOGO JE KNJIGA NA POLICI JEDNE PARIŽANKE.

-Znači OVISNA sam o knjigama preko 2 tisuće knjiga sam do sada pročitala a da ne pričam koliko sam novaca potrošila na knjige. Volim razne tematike knjiga, od ljubavnih, paranormalnih, horor, pa sve do raznih priručnika. Volim knjige koje me kada ih pročitam ponovo privlače da ih pročitam. Vjerujem da će i moje dijete zavoljet knjige.

  • PARIŽANKA KOJA U SLUČAJU SVAĐE RJEŠAVA SVE U KREVETU UMJESTO RAZGOVOROM.

Kao što sam rekla u početku ne volim razgovarat jer razgovor  može stvoriti samo još goru svađu i otvoriti još više pitanja. Zašto komplicirat kad se može sve lako riješiti.  😉

  • ZAUSTAVLJENO VRIJEME.

Volim kad mi dan prođe mirno, pustim mozak na pašu i uživam u knjizi ili blogovima, dok me opija miris Irisha, mobitel je u drugoj prostoriji a u pozadini svira glazba. Volim to zaustavljeno vrijeme samo za sebe u kadi punoj pjene sa mirisnim svijećama koje me podsjeća koliko je dobro to što sam žena.

  • OPTIMISTIČAN POGLED NA LJUBAV.

-Ljubav je ta za koju živim, ali doslovno, koliko god me netko povrijedio(a bilo ih je) ne odustajem od sretnog završetka. Ljubav me je naučila da nije potrebno imati nekoga da bi bila sretna. Ljubav te nauči da voliš, ali sebe.

  • ZALJUBLJENA U LJUBAV.

Volim taj osjećaj ljubavi koji imam za nekoga, volim kada mi prorade leptirići u trbuhu pa počnem svoje osjećaje pisati na papiru, ljubav prema nekome za mene znači vjernost. Ljubav je onaj osmijeh koji mi se pojavi u kutu usana kad pomislim na osobu koja ima moju drugu polovicu srca.

  • SAVJETI MAJKE.

-Za svaku moju situaciju moja majka je bila u pravu, uvijek je došlo na njeno i onda slušam “jesam ti rekla”. Nema bolje utjehe od majke i njenih zagrljaja punih ljubavi. Jedna je majka i njeni savjeti prate nas kroz čitav život.

  • TRUDNOĆA.

Uživam u trudnoći i još malo me dijeli do dana kada ću ugledati svog sinčića. Nema ljepšeg osjećaja kod žene nego kad je trudna i kad shvati da će donijet plod ljubavi na svijet. Jedino bogatstvo na ovom svijetu su naša djeca.

  • ROMANTIČNA DUŠA.

Volim romantiku isto tako volim kad mi je romantika uzvraćena. Ljubav nije samo seks, ljubav je puno više od toga. Ne mora biti Valentinovo da se dokaže ljubav osobi koju voliš. Romantika je ta koja budi ljubav.

  • ONAJ KOJI JE POBJEGAO.

Svaka od nas je jednom imala takvog muškarca, u isto vrijeme je lijep, zločest, ženskar. Godi ti kad druge žene uzdišu za njim, ali on samo vidi tebe, obasipa te riječima, poklonima. Pričate o zajedničkom životu, djeci, kučići, ali ono nešto nedostaje, ono što te plaši a to je što te ne voli. Dobit ćeš njegov prsten ali te nikad neće oženiti. Ti si mu samo lutka dok te se ne zasiti. I onda kada ga prokužiš onda nestane bez riječi. A ti patiš za njim i kriviš sebe ne shvaćajući da nije greška u tebi nego u njemu, jer mu je to u krvi!

  • SVAŠTARIJA.

Svaka od nas ima taj jedan kutak u kojem je totalni nered, nered koji nam budi uspomene, sjećanja, nered koji krase raznorazni citati, slike, karte sa koncerata. Kutak koji samo mi razumijemo, kutak koji govori da smo prava Parižanka 🙂

Eto, nadam se da ste uživali u ovom postu.. Do idučeg čitanja, vaša Kriss 🙂kako-biti-parizanka-naslovnica-521x790-1

“DAN ŽENA-8.MART”

Bilo je to na Valentinovo 2015. godine kada sam odlučila otvorit svoj blog. Dan kada sam očekivala njegovu čestitku,poziv,poklon kao izvinjenje koje ni dan danas nisam dobila. Izvinjenje koje očito nikad neću dobiti,ali dobila sam nešto mnogo vrijednije. Dobila sam sebe. Sebe koja je sama sebi lupila šamar i rekla ” dosta je bilo,pokreni se”. I tako sam uzela laptop i riječi su počele same od sebe teći. Nisam čak ni razmišljala o čemu da pišem. Samo sam pisala, a kako sam pisala osjećala sam se sve više slobodnijom i svojom. Kada sam pisala svoj prvi text uopće mi nije bilo bitno da li će se kome svidjeti moje pisanje,moj pogled na ljubav,život.Bitno mi je bilo da sam zavoljela pisanje radi slobode koja mi je bila i preko potrebna. Eto moj blog postoji već 2 godine jako sam ponosna na svoje textove,jer sam dala sebe u svakom textu,i svaki taj text je dio onoga što sam osobno prošla. Eto danas je Dan žena,pa da najprije čestitam svim ženama njihov dan.Danas je dan kada trebate biti najsretnije,najljepše,bez obzira jel imate muškarca ili nemate. Danas zaboravite muškarce i budite ono što vi želite biti,radite ono što vi želite..Budite ono što najbolje znate biti,budite ŽENA,MAJKA,KRALJICA!

Moj najljepši dar danas za Dan žena je bilo ritanje mog sina u jutarnjim satima..Trudna sam već 4 i pol mj i ne mogu opisat koliko uživam u trudnoći.Uživam na svakom ultrazvuku kada vidim svoje malo biće kako se igra u mom trbuhu,dok ga doktorica lovi po ekranu jer se skriva, Moj mali anđeo.Moj Gabriel! Jedva čekam trenutak kada ću ga primit u ruke,kako ću ga gledati kako odrasta,kako će me zvati mama.Jednostavno nema ljepšeg osjećaja.Moram priznat da me zato nije ni bilo na blogu 2 mj, a i nisam imala inspiracije. 

Dok nisam imala inspiracije razmišljala sam o promjeni bloga,izgledu,nazivu,novim temama.I eto baš sam danas napravila i novi blog,stavila stare textove,odmah napisala i novi text,ovaj koji upravo čitate.Što se tiče mog viđenja 8 marta ili ti Dana žena,moram priznat meni je to bezveze.Zašto? Zato jer muškarac mora ženi 365 dana pokazivat da je voli,misliti na nju,a ne samo taj jedan dan. Ipak je žena ta koja svaki dan i kuha,pere,pegla,brine o djeci,drži 3 ćoška u kući.Lijepo je dobiti poklon od svog muškarca ali zar se žena treba osjećati posebno samo jedan dan u godini ? Naravno da NE! Ljubav se mora pokazivati svaki dan,svaku sekundu.To isto vrijedi i za žene.Ako s jedne strane ima ljubavi a s druge nema,onda da me izvinete jebeš takvu ljubav.Ljubav je za dvoje a ne za jedno.Eto,za 5 minuta će kucnuti ponoć, i sutra se vračamo starim navikama.Dosta smo slavile,dobivale poklone,bile najbolje i najljepše djevojke,žene,majke,Do idućeg 8.marta.

pretty roses 9, long thin plain flowers 5, plain paper wrap triangular:

“ŠTA SAM DANAS DOBRO UČINILA ZA SEBE?”

Jel znate onaj osećaj kada vam dođe da sve poželite baciti i odgoditi na neko vrijeme jer vam je dosta svega? Kojoj ženi nije došao taj trenutak,mi žene smo takve. Mirne pred drugima ali kada nam je fitilj pri kraju bolje da nema nijednog muškarca pored nas.Svaka žena čeka trenutak kada će pobjeći sa posla,od kućanskih poslova i otići negdje na kavu ili negdje u prirodu i opustiti se sa svojim mislima. Koliko puta ste uzele papir i počele pisat svoje minuse i pluseve za sve što ste do sada napravile pozitivno za sebe? Koliko puta ste u glavi okretale svoje stranice života i poželjele popraviti greške,bilo da je to bila veza ili neka izrečena riječ za koju niste mislile ozbiljno.

Eto baš zato sam ja počela pisat ovaj blog,jer sam otkrila da uvijek kada sjedem u kafić ili se zatvorim u svoja 4 zida, misli mi počnu roštat po glavi i uvijek dobijem neku inspiraciju za pisati.

Oduvijek sam imala komad papira pri ruci i uvijek sam se vratila doma sa papirom ispunjenim riječima,mislima.

I mi žene moramo imati svoj kutak mira,bilo da je to čitanje knjige,kava sa prijateljicama,nismo samo stvorene za kuću. Mnoge žene misle da ako se udaju da moraju zaboravit svoj stari život,svoje snove,želje,misle da im je zabranjeno uživati životu jer imaju obaveze. Šta kada ispunite sve svoje obaveze za taj dan? Zar niste zaslužile da se počastite dobrim shoppingom,da pustite svoju najdražu pjesmu i zaplešete kao malo dijete. Žena je ptica kojoj je potrebna sloboda za letom. Ako muškarci mogu imati svoje rituale u braku mogu i njihove žene. Mnogi brakovi zato i završe prekidom,jer se ne poštuju partnerove želje,ne sluša se ono što im partner želi reći.

Žena iako je nježna,dobra,voljena opet se mora osječati kao žena a ne kao sluškinja.

Stoga žene ruke u papir i krenite pisati svoje minuse i te minuse pretvorite u pluseve.

“BUDI SVOJA U OVOM SVIJETU LUDILA”

Ali ja se odmah u startu ograđujem od svih vas i kažem da nisam kao vi. Nisam niti ću ikada biti,jer ne želim i ne odgovara mi. Drugačija sam jer ja tako želim jer mi to drugačije odgovara.

Ja sam osoba koja nikad nema mira i osoba koju sve zanima.Osoba sam koja ide za svojim snovima,koji me još nikad nisu prevarili (za razliku od ljudi).
Jer da sam slušala druge oko sebe nikad ne bi pokrenula svoj blog,ne bi upisala pole dance. Kada sam odlučila pokrenut svoj blog rekla sam samoj sebi da ću biti 100% iskrena,što u današnje vrijeme nije dobro ali ja opet idem protiv vjetra. Svaki moj text koji ste pročitali ili ćete tek pročitat znajte da je napisan iz mog osobnog iskustva i iz mog pogleda. A vjerujem da drugačije gledam od večine vas. Nisam osoba koja ide tamo gdje idu svi,ja sam više od onih koja sama stvara svoj put pa makar nikad ne došla do cilja makar taj cilj ne postoji,ja ću ga sama stvoriti.
Govorili su mi “nije ti dobro biti toliko otvorena na blogu,ipak te čitaju ljudi koji te ne poznaju”
I neka me čitaju ,neka shvate da nije dobro glumiti i biti netko tko nisi. Zar je toliko teško biti TI?
Zar je toliko teško se izdvojiti iz mase? Ja vam kažem da nije. Imam 25 godina i prošla sam pun kufer toga i sa sigurnošću mogu stat i reći nekome da nije u pravu jer znam da nije u pravu. Ja sam dugi niz godina bila jako povučena u sebe rijetko kome sam se otvorila. Jer sam se bojala ljudi,njihovih osuda,pogleda,ismijavanja..Ali kako sam odrastala shvatila sam kakva želim biti i danas vidim da sam uspjela u svom planu.Volim sebe takvu kakva jesam kome smeta ne mora me ni pogledati a kamoli pozdravit.Naučila sam se sama boriti sa vjetrenjačama. Stanite malo i promotrite svijet oko sebe,šta vidite? Jel vidite sebe u tim ljudima? Jel vidite kako se pretvaramo jedni u druge? Ljudi,naučite biti svoji i imati svoj pogled na svijet,stanite i odvojite se od mase,imajte svoje mišljenje. Kopiramo jedni druge,oćeš po glazbi,politici,modi,glumi.Zašto?Čemu to? Zar smo toliko ljubomorni i želimo tuđu slavu preko nečijih leđa? Skinite maske iza kojih se skrivate i budite ono za što ste rođeni,budite VI,JEDNI JEDINSTVENI.


                                          P.S.DOPUSTITE SVIJETU DA VAS UPOZNA!!file.jpg