Pitam se dali je zaista moguće biti sretan?
Sve probleme pretvoriti u sreću ?
Tko je izmislio probleme ? Mi ili život ?
Koliko puta vam se dogodilo da vam je sreća pobjegla za dlaku?
Koliko imamo hrabrosti pustit sve konce u životu i reći “neka ide do kad ide? I zaista uživat u životu ? Jesmo li spremni toliko riskirat? Šta uopće riskiramo?
Prije par mjeseci sam počela pratiti Anu Bučević ( motivacijski govornik) slušajući je samo mi je došla misao u glavu “Ovo je boljelo”. Znate šta me to boljelo? Rekla mi je ono što si ja ne mogu već dugo reći ,a to je ISTINA!
Istina da sam JA ta koja sama sebi radi probleme i čini život nesretnim! Istina da sam ja ta koja uvijek krivi druge za sve a ja se radim nevinom. Istina je ta da sam prema samoj sebi ne iskrena i da se zbog toga ne mogu budit sretna i da ne mogu gledat svoj odraz u ogledalo a da ne vidim u sebi ljutnju, bijes, ogorčenost, frustriranost koji se talože već godinama u meni.
Kad život nekoga previše puta spusti na zemlju a on je pomislio da je naučio letjeti onda dobiješ osobu poput mene! Ali ne brinite nisam još odustala, bar dok ne vidim svijetlo na kraju tunela.. 😉
Slušajući Anu sam se zapitala “da li mogu promijeniti pogled na život i svoju glavu?” Jer sve što nam se događa u životu bilo ono sretno ili tužno, sve što smo stvorili u glavi, to nam je život i ostvario. Ali Ponekad i životu treba pokazat pravi prst!
Možemo li više biti skeptični u životu nego što to trenutno jesmo?
Skeptični smo prema ljubavi, prijateljstvu, poslu, ljudima koji nas okružuju, a najviše smo skeptični prema nama samima. I zato svaki put sve više padamo i tonemo sve dok ne dođemo do dna i onda tražimo ono malo zrno nade.
Ali zar onda nije kasno?
Čovjek nikad ne smije otići toliko daleko da se ne može vratit!
Uvijek postoji put za povratak, samo ga je teže naći nakon nereda koji smo napravili tokom života.
Glavno pitanje je dali smo i kada smo spremni za promjenu u životu? Kada smo spremni pustit sreću u život? Kada smo spremni na promjenu koju ćemo pokušavati “održavati” na životu? Da li smo spremni pustit ono što nas je godinama gušilo, ono što nas je činilo “sigurnim” a u stvari nam je štetilo?
Ja se iskreno bojim bilo kakve promjene u svome životu jer sam previše zaglibila i sad kad bi mi netko pružio slamku spasa ja mu ne bi vjerovala da mi pruža slamku spasa jer ne vjerujem sebi a najmanje tom nekome tko mi želi dobro!
To je moja glava, moje misli… I taj klik želim promijeniti, taj klik želim promijeniti u pozitivno. Dosta mi je negativnih misli, ljudi, negativnog gledanja kroz život! Jer bit ću snažnija ako kažem NE !
Znam da promjena ne može doći preko noći, da je pred mnom težak put i puno testova ali spremna sam krenut živjet kako sam zaslužila a to je SRETNO! Svi smo mi zaslužili živjeti sretno i napokon smoći snagu reći negativnim mislima STOP! Samo ako vi tako želite, jer sve kreće od nas samih! Jer DOBAR ŽIVOT JE NA SVAKOJ STRANICI DOBAR! To je od danas moj moto! 🙂
Nadam se da vam se svidio ovaj text i da ćete podijelitisvoje mišljenje sa mnom..Do idučeg pisaanja..ljubi vas vaša Kriss :*
Moja FB stranica:KrissČikor
Kristina Čikor 