“AH TA (NE)SLATKA LJUBAV”

Koliko puta ste od sebe napravili budalu radi voljene osobe,radi ljubavi prema njemu?
Koliko puta ste se zapitali da li u nečemu griješim?
Koliko puta ste iz ljutnje ili tuge uzeli alkohol i mislili da će sve proći jednom čašom dobrog vina?
Koliko puta ste sami sebi rekli da nećete više ni suze prolit a opet ste prolili?
Dragi moji to je ljubav..a ljubav je smrt za naša srca i osjećaje.

Zašto svaki put kada nas netko povrijedi kažemo “nikad više” i držimo se te uzrećice neko vrijeme ali opet pokleknemo nakon što nas srce u grudima sjebe i kada pokušamo naći izlaz već smo duboko u govnima od osjećaja. I tu kreće ona sva “ljepota” ljubavi.
Kada vas počinje kupovat poklonima,lijepim riječima,otvaranjem vrata od auta,a vama se bljuje jer ste to već prošli ali srce vas nagovara da mu date jednu šansu. Naučila sam da ljubomori nije mjesto u vezi. Jer ljubomora otvara ona vrata koja nitko ne želi da ih otvori, vrata prekida.
Ali ljubomora i otvara pozitivna vrata. Ljubomora postoji kao test u ljubavi,da vidimo koliko nas partner voli ili mi njega. Što se tiče granice u ljubomori okusila sam je i ne želim ni jednoj osobi da joj partner ili partnerica pređe tu granicu jer danas nebi pisala ovaj blog da nisam sve zaustavila na vrijeme.
Ne povjerenje je najgadnija stvar u vezi,Ali ono nedolazi bzv,ono nam otvara oči da bolje gledamo na detalje u odnosu.Ni jedna veza nije savršena,ni jedna veza ne prođe bez svađa ili sumnji.
Do ne povjerenja dolazi najčešće jer ne pričamo s parterom o svojim osjećajima,ne otvaramo se jedno drugome nego sve držimo u sebi jer se bojimo da ne dođe do svađe, a ovako sami sebe izjedamo i sebi stvaramo još gore filmove u glavi od realnosti onakve kakva je i kada više ne možemo to držat u sebi tu nastaje ljubomora i ljubomorni ispadi i tu počinju prekidi i mirenja koja nekad i ne završe mirenjem. Stoga moramo vezu ući otvorenog srca i kada dođemo sa partnerom/partnericom na temu o bivšim ljubavima moramo biti otvoreni,jer svaka laž će kad tad izaći na vidjelo u vezi. Osim toga o čemu imamo lagati o bivšim ljubavima ? Možda da ne povrijedimo patnerovo mišljenje da je on bolji od bivšeg,da nisi bolji nebi sigurno bila u vezi s tobom.

Jeste se ponekad zapitali do koje granice volite svog muža/ženu? Da li bi svom partneru/partnerici prešli preko dizanja ruke na Vas? Da li bi prešli preko laži?
Da li bi prešli preko prevare?Da li volite svogmuškarca/ženu toliko da ćete preći preko svojih granica kojih ste se držali čitav život?

Za mene veza nije mučenje mene same niti mog partnera. Ako vam ne ide u vezi bolje prekinuti svu tu farsu i okrenut se novom životu nego jedno drugo mučiti i gurati nešto što i sami znate da još dugo neće moći ići.Uvijek postoji izlaz od loših stvari u vezi. Zar ćemo nekoga toliko voljet i trpit njegove/njezine ludosti da smo spremni ići radi njega/nje u ludnicu? Mislim da to nema nikakvog smisla.
Ako ne ide razgovorom i čistom glavom,onda će ići utapanjem u alkoholu. Iskrena da vam budem nikad nisam baš voljela imati pijanog muškarca pored sebe,ili da digne ruku na mene u alkoholiziranom stanju.Alokohol u vezi/ braku ne riješava stvari ono ih samo pogoršava. Pijana glava ne zna šta radi dok je drugi dan trijezna glava shvatila što je napravila. Većina danas traži utjehu u alkoholu jer im je alkohol jedino riješenje,isto tako misle i za utjehu u drugoj ženi,ali poslije im bude krivo i žele oprost. A iskrena da budem ni žene nisu ništa bolje od muškaraca šta se tiče alkohola i prevare.Čemu alkohol i prevara kad ima 100 puta boljih načina za ubijanje tuge.
Ljubav je smrt za nasa srca.  I tu počinju ono pitanje u čemu griješimo da ne možemo nijednu vezu održat živom? Koliko ste puta bili u vezi i koji su razlozi bili prekida? Jeste se kada to zapitali,jeste kada uzeli papir i zapisivali mane i vrline bivsih i uspoređivali ih sa svojim manama i vrlinama?
Ja u svakoj vezi uvijek krećem od sebe,ono što ne želim da se meni učini u vezi ja neću učiniti njemu, jer ga volim i poštujem i naći ćemo skupa izlaz iz ljubavne krize ma kakva god ona bila.
Jer jedna je ljubav i jedna je duša koja je stvorena za nas. Čemu varanje ako u toj jednoj osobi imamo sve što smo tražili u bivšim vezama i nismo pronašli,pa zar ćemo tako lako odustati radi jedne svađe?

“JEDNOSTAVNOST”

Nekako sam oduvijek voljela jednostavnost kod ljudi.Jer sam i ja jednostavna.
Dosta mi je život kompliciran,stoga mi ne trebaju komplicirani ljudi.
Jednostavni ljudi žive u svom svijetu i gledaju svoja posla,dok komplicirani gledaju tuđa posla.

Jednostavan čovjek uzme knjigu i odluta u drugi svijet da se odmori od stvarnosti,dok kompliciran čovjek od jednostavne stvari napravi kompliciranu stvar.
Često nam je potrebno da se maknemo od stvarnosti i odlutamo mislima negdje gdje nas nitko ne zna ili gdje nas nitko neće pronaći.

Jednostavna djevojka će se jednostavno našminkat i obući,dok će komplicirana djevojka na sebe stavit 1 kg šminke i mislit će da je najljepša. Šta nam znači to prekrivanje šminkom ili pretvaranje u nešto što nismo? Mnogi ljudi bolje funkcioniraju ako im je život kompliciran,bolje se snalaze u svom neredu od života.
Život nas je sve razvrstao onako kako je mislio da ćemo se najbolje u tome snaći. Nikad nisam ni voljela kompliciranost. Previše je teška i umara me.

Volim ljude koje je jednostavno pročitati.

Većina danas krije pravo lice pod maskom,ali šta kada padne ta maska sa lica?
Onda postanu komplicirani jer su ljuti na sebe i na čitav svijet. Živimo u svijetu u kojem je prevladao internet i ljudi se skrivaju iza lažnih profila i slika. Ne razumijem čemu to skrivanje iza tudje maske,čega se ljudi toliko boje ako su se vec odlučili prijavit na internet,nisu mi jasni kada počnu vrijeđati i omalovazavat druge koji su iskreni i otvoreni za razliku od njih. To su za mene komplicirani ljudi koji žele postići mržnju koja je u njima samima pa žele mržnju prenijeti na druge. Zar smo toliko komplicirani da ne vidimo vlastitu kompliciranost?

Ne volim ljude sa dva lica,plaše me. Ne volim negativnost oko sebe.Ne volim kada me drugi guše svojom negativnošću.

Tko ne bi volio jednostavnost?

Jednostavni ljudi vole i uživaju u životu,znaju šta znači riječ život i jednostavnost.
Uživaju u svemu što im život pruža. Nema ničega ljepšeg od jednostavne duše.

Jednostavnost se krije u našim svakodnevnim mislima koje oblikuju našu stvarnost.

Jednostavni ljudi će pročitat knjigu i pronaći na svakoj drugoj stranici pouku ili nešto što će ih potaknuti na razmišljanje.

Jednostavni ljudi će ti reći istinu onakvu kakva je,neće je zamotat u papir kao komplicirani ljudi.
Zato uvijek pokušajte u najtežim trenucima biti jednostavni.

“GDJE JE NESTALA LJUBAV?”

Tko se sjeća prvih ljubavi? Prvih leptirića u trbuhu? Prvog poljubac?

Prvog pravog izrečenog ” volim te”

Prvog slomljenog srca,prvih suza?

 

Svi smo mi imali prvu ljubav i nikad nismo poželjeli da joj dođe kraj,maštali o starost sa njom/njim,ali kako odrastamo vidimo da ljubav nije onakva kakvu su nam predstavljali naši roditelji,sa sretnim završetkom. Prva ljubav je početak u naše ostale ljubavi. Iza svake ljubavi dolazi nova ljubav,novi poljubci,novi dodiri,nove svađe,nova mirenja,novo vođenje ljubavi. I tako u krug. 

Ljubav je ponekad teška a ponekad nas odvede na 7 nebo.

Koliko puta vam se dogodilo u vezi da niste noćima mogli zaspati pored voljene osobe,ne zato jer vam se ne da spavat nego ste jednostavno imali potrebu gledati svoju ljubav cjelu noć i slušali je kako diše,pokrivali je kada bi se on/ona otkrila? Koliko puta ste pustili u noćima suze pored nje/njega,ne zato jer ste tužni ili jer ste se Posvađali, nego od sreće jer znate da imate pored sebe osobu o kakvoj ste oduvijek sanjali i maštali, o vašem princu na bijelom konju,jer jednostavno znate u srcu da je on/ona onaj pravi i sami sebi obećajete da ćete se svim silama truditi da je ne pustite u druge ruke. 

To je prava i iskrena ljubav za mene!

Onaj tko je osjetio takvu ljubav shvatit će da ljubav ne gleda 

,izgled,novčanik,dobar auto,godine.

 

Svatko gleda na ljubav na svoj način,ali znamo svi da postoji samo jedan i onaj pravi način gledanja. A to je kroz naša srca i osjećaje. 

 

Sjećam se dan danas rečenice od svoje prijateljice ” zavedi i odjebi” to je njen način gledanja na ljubav. 

Malo sam bila ljuta na nju jer ne gleda ljubav kao na nešto lijepo nego vise na način za iskorištavanje tudjih osjećaja. Ali kad gledam sve  više je takvih djevojaka koje samo gledaju na muškarce kao potrošnu robu,da imaju dobar auto,pun novčanik,ali kad dodje vrijeme za sex onda odjebu dečka jer je to njima ispod časti.. Da baš …

Problem je što takve djevojke nemaju čast niti svoje ja. I dan danas se pitam šta one imaju od toga što su našle “majmuna” da im plaćaju pića,da ih voze u dobrim autima. Ne vidim tu neko posebno zadovoljstvo.

 

Shvaćam da nisu svima veze bile idealne pa ni meni ali opet nisam radila od muškaraca budale i vrtila ih po svom điru,uvijek sam im dala šansu i naravno oni bi je ujebali,što mi nimalo nije žao,jer sam pored svih svojih veza napokon pronašla muškarca svog života. Jer u svakoj vezi naučiš nešto novo o ljubavi.

A ja sam o ljubavi naučila sve sa pravim muškarcem. 

Sad shvaćam pravu definiciju ljubavi! 

“GDJE JE SNAGA KADA NAM JE NAJPOTREBNIJA?”

Koliko puta vam se dogodilo da pri samom ustajanju iz kreveta shvatite da vam dan neće proći najbolje?
Počnete piti kavu,ona kava koju godinama pijete nema onaj svoj okus, krenete na posao upadnete u najveću gužvu,šef na poslu cijelo radno vrijeme ima pik na vas. Tada poželite da se niste ni ustali niti započeli dan. Ponekad toliko izgubimo volju u životu da pomišljamo na najgore scenarije,ali tada nam se javi glas u glavi koji nas odmakne od takvih scenarija,jer ništa nije toliko grozno da se ne može popraviti. Mnogi ljudi nakon lošeg dana traže snagu u različitim stvarima.
Ali ponekad ni to ne pomaže jer se previše usredotočimo na loše situacije u danu i samo razbijamo glavu sa suvišnim pitanjima.

Zašto ono čemu se najviše nadamo i veselimo uvijek padne u vodu?

Život ima previše smicalica za nas da bih ih mi sve pohvatali ili da bi mogli životu pokazat srednji prst i reći *e,ovaj put me nisi sjebao*
Iako smo mu uspijeli *pročitat misli* opet će nas kad tad sjebat i opet će nam se život smijat,dok ćemo mi biti ljuti na sebe ili na cjeli svijet.
Ljutnja nam ništa ne pomaže,ona dodje i ode,ali opet nam ostavi pitanja kojima razbijamo glavu. I tako se vrtimo iz dana u dan u krug i uvijek se nađemo na početku.Kao da ništa nismo postigli u životu. Iako u tom trenutku ljutnje ni ne znamo da smo postigli ono najvažnije u životu,pouku,koja nam je tako dobro zamotana u najruzniji papir da nećemo obračat pozornost na taj papir. Iako ćemo kad tad strgati taj papir i suočit se sa poukom koju nam je život spremio.

Koliko puta vam se dogodilo da ste pomislili da ste dotakli dno dna?
Svaki put kada vas je život sjebao. Ali vi ste opet ugledali svjetlost na kraju tunela,to je snaga. Ona je u svima nama samo je moramo pustiti da dopre do nas i da nam pokaže pravi put.
Snaga uvijek dodje onda kada nam je najteže.Ona je poput anđela čuvara samo je moramo pronaći u sebi.

“ZA SVE POSTOJI PRVI PUT”

Pa tako i za pisanje svojih misli i osjećaja. Dugo vremena mi je trebalo da otvorim svoj laptop i počnem pisat. I evo danas sam napokon napravila taj prvi korak.
Svi dobro znamo da su prvi koraci teški za učinit,bilo to za pisanje,za ljubav,za nešto što nama puno znači a opet u nama vlada taj strah kako će tko reagirat,kako ćemo krenuti,a da znamo da nismo pogriješili.
Rođeni smo da griješimo i da na tim greškama učimo. Kako je najbolje predstavit ono što želiš podjeliti sa svijetom,podjeliti sa ljudima o kojima ništa ne znaš a da te ne smatraju ludom,ako ne napravimo taj prvi korak.

Ali kad gledaš svatko od nas nosi tu ludost u sebi i ona nas tjera na to da krenemo sa prvim korakom. Jer sa mjesta ne možeš napraviti ono što si naumio. Možeš samo još više dobivati ideja,tema ali neće se ono samo napraviti ili napisati.
Svaki dan je dan nečeg novog,novih ideja,novih lica,novih ljubavi,novih suza,novih prijateljstava,ali isto tako možemo cjeli dan ostati u krevetu i gledat televiziju i propustiti ono što je dan pripremio za nas.
Svatko je od nas različit i drugačije gleda na svijet oko sebe. Svatko ima drugačije mišljenje o ljubavi,prijateljstvu.
Tako i ja, zato sam se odlučila za pisanje ovog bloga.

Svatko sam sebi stvara sudbinu,da li dobru ili lošu.Svatko sam sebi bira karte na koje će igrat,svatko bira svoj put kojim će krenuti.Svatko od nas ima izbor u životu.Život nam je dao izbora a na nama je da ga što bolje iskoristimo.
Samo moramo pronaći ono svoje unutarnje “ja” i odlučiti kojim putem želimo krenuti u životu. Kada malo bolje pogledamo čitav život nam se sastoji od mnogih puteva samo moramo odabrati onaj pravi.
Ponekad je teško odabrati pravi put ali ako ne pokušamo nikad nećemo znati da li je taj put pravi ili nije.
Na greškama se uči,ali isto tako svaka ta greška u našem životu ima svoju poruku.Zato budite zahvalni na tim greškama ma koliko god vas one boljele ili ne..