APEL ZA POMOĆ! PRIČA O RADOJCI GRGIĆ!

Jučer sam dobila jednu jako tužnu priču od djevojke iz Livna u inbox koju mi je teško napisat a da ne ispustim suzu,jer ako išta ne volim onda definitivno ne volim ovako tužne priče. 

“Ovako, zovem Radojka Grgić imam 25 godina rođena sam 28.09.1991. Sa dvije i pol godine sam imala rak na oku, u svojih 25 godina sam išla na 19 operacija i kemoterapija, problem nisu doktori već to što ja tražim posao kojeg za mene nema jer sam invalid i ovdje u Livnu gdje živim “invalidi” nemaju prvo ni na što, jer nas smatraju nesposobnima za rad. Gdje god sam otišla na razgovor za posao odgovor je bio uvijek isti: “Da nisam sposobna za taj posao” čak sam par puta išla gradonačelniku i nije me htio primiti. I mi invalidi imamo pravo na svoj zarađeni novac, jer ja od posla ne bježim,točnije ja bježim za poslom. U mom gradu ja sam jedina osoba koja ima rak na oku i cijeli svoj život sam ismijavana i ponižavana,nikome ne želim takvo grozno iskustvo. Završila sam redovnu školu za kuhara i polagala za frizerku i imam želju si položit za medicinu. U slobodno vrijeme volontiram u jednoj udruzi koja se bavi djecom sa smetnjama u razvoju,isto tako se bavim izradom anđela i srca koje bi prodavala po 7 kn ili u markama marku i pol. Od tog novca bi si pokušala uplatit radni staž jer mi trebaju samo 2 godine da bi mogla dobit mirovinu. Trenutno u mojoj obitelji radi samo moja majka i braća kada ih netko zovne za posao koji isto vole raditi kao i ja. Moj otac je teško bolestan, imao je moždani i srčani pa njegovu mirovinu dajemo za njegove lijekove. Svi u obitelji smo radišni i volimo raditi i voljela bih kada bi dobila posao bilo kakav jer mi je prijeko potreban. Pisala sam ti jer ŽELIM da se moja priča čuje i da se nas invalide prestane diskriminirati.Stoga HVALA TI što si me saslušala i što ćeš napisati priču o meni.FB_IMG_1493898044564[1]

 Kada sam pročitala njenu priču sama sebi sam rekla “wow,djevojka je zmaj!” Pišući njenu priču sama sebe sam se posramila.I zato bih voljela da se njena priča čuje i da se djevojci nađe posao bilo kakav samo da djevojka može dobit mirovinu! JER JU JE ZASLUŽILA! Isto tako bih voljela njenom pričom potaknuti vas da razmislite o sebi i da ne kukate nad sobom i svojim životom jer ne znate kakav je nečiji život sve dok ne pročitate ovakvu priču ! Nikad neću prestati vjerovati da negdje postoje dobri ljudi koji će pomoći ovoj djevojci iz koje isijava takva toplina i ljubav i želja za životom.Ona je za mene HEROJ! Volim taj osjećaj da nekome mogu pomoći i da netko u meni vidi utjehu! To je ono što mi daje nadu za gledanjem u bolje sutra! Stoga pomozimo djevojci i javite joj se na FB:  RADOJKA GRGIĆ 20170504_140030[1].jpg

Ako vam se svidjela ova priča navratite do moje FB stranice : KRISS ČIKOR gdje vas čeka još više textova! Do idučeg pisanja 😉