U ovoj temi ću pisati o mom muškarcu iz mašte…Dvije riječi: NICK CARTER! (Za one koji ne znaju tko je on ukucajte samo Backstreet Boys! ) Da veliki sam njihov fan ali to je sad manje bitno..
Ono na što vam želim skrenut pažnju je to da se pitate dali smo mi zaista toliko bizarne i zastrašujuće kad su u pitanju muškarci? Zar smo zaista zamislile svog muškarca u glavi i takvoga tražimo u stvarnom svijetu? Definitivno patimo do klasičnog kompleksa Pepeljuge!! Zašto se mučimo u “staklenoj cipelici” umjesto da ih zamijenimo cipelicama koje bi i mogle obući?
Svi dobro znate knjigu i film “Romeo i Julija” e sad zamislite ovu verziju: Julija popije otrov jer joj se Romeo nije svidio i kad ga Romeo popije, Julija se probudi i ponaša se kao da nije ubila Romea koji ju je zaista volio, ali njoj to ništa ne znači kad se njoj Romeo nije sviđao i nikad ga nije ni voljela!!! Jeli shvaćate poantu?? Jeli vidite tko je tu hladnokrvan i nema osjećaja za ljubav? ŽENA! Šta mi zaista očekujemo od muškaraca? Šta mora imat jedan muškarac da mu ne tražimo mane? Da ga ne skeniramo od glave do pete već na prvoj kavi? Skeniramo, proučavamo, kalkuliramo, ne shvaćajući da si same skraćujemo sreću na duge staze!! I tako idemo od muškarca do muškarca i baš na svakom nalazimo mane!! Nevjerovatno! Zar smo zaista toliko razočarane u same sebe, zar zaista mislimo da možemo imati boljeg muškarca od prethodnog? Najžalosnije je to što živimo u svijetu u kojem mislimo ” Ovu ribu bacit ću natrag i pronaći drugu”. Ne shvaćajući da ta riba možda nikad neće ugrist baš vaš štap! I ostat ćeš sama i usamljena sa 40 tragajući za nekim a nitko te više neće primijetit! Jer prošla baba s kolačima.
Možda mi ne bi bile toliko izbirljive da s nama ne upravlja EGO! Koliko smo zaista spremne ići daleko u procjenjivanje muškarca? Ako u bajci možemo “uzeti sve” šta to znači “uzeti sve” u stvarnom životu? Muškarac nije dionica u koju ti trebaš ulagati. U ljubavi nema mjesta Egu i zato toliko procjenjujemo muškarce! Čim prije shvatimo da je pravi muškarac samo ILUZIJA iz naše mašte, prije ćemo početi prihvaćati muškarce onakvima kakvi oni zaista jesu!Dali uopće postoji “Gospodin Dovoljno Dobri” za nas? Postoji, ali samo u bajci, na našu žalost.. stoga sto se prije spustimo na zemlju i zatvorimo vrata egu, možda nam i dođe taj naš muškarac iz snova a mi moramo proraditi na tome da ga odmah ne skeniramo u bacimo u isti koš sa onima koje smo otpisali radi njihovih mana jer možda su baš njegove mane ono što trebamo, da ga zavolimo sretno se udamo i imamo djecu. Jer kako nekome možete biti istinski partner ako sami niste u potpunosti ostvareni kako osoba? Neće nikada ni biti ostvareni kao osoba sve dok tražite dlaku u jajetu!
Nedavno sam gledala operu u kojoj se radi o jednoj princezi koja je mogla imati sve samo da je znala šutjeti. Jer to smo mi žene. Možda bi stvarno imale sve samo da ponekad zatvorimo usta i prepustimo se onome što slijedi! Jer nikad ne znaš iza kojeg oblaka će zasjati sunce 🙂 Eto toliko od mene ..do idućeg texta … :* FB STRANICA bacite like ako vam se svidio ovaj text:)
Kristina Čikor 