“DA LI SAMOĆA BOLI?”

Ima nešto u sitnicama koje čovjeka tjeraju na razmišljanje u pola noći dok cjeli svijet spava,kada svijet utihne i osoba ostane sama sa svojim mislima između 4 hladna zida koja postaju svakim danom sve tijesnija i hladnija. Ima nešto u toj tišini koja boli više od hladnih suza koje nas probude iz sna,nešto ima u tim suzama što ih potakne da krenu same od sebe.
Kažu ljudi da je dobro izbaciti sve iz sebe, bilo to preko suza ili preko bijesa. Ali šta ako to ne uspijemo izbaciti preko suza i bijesa? Ako nam je to nešto toliko drago da ne želimo izbaciti iz sebe jer se bojimo da će pasti u zaborav. Teško je živjeti bez osobe koja je još jučer bila vaš cijeli svijet a sada se sav svijet srušio u samo jednom potezu,od samo jedne riječi. Teško je legnuti u krevet u kojem nema onog tijela koje vas je noću grlilo i svako jutro budilo,teška je svaka sekunda razmišljajući o toj osobi : da li joj je bolje bez vas,da li je sretnija sad,da li sad ima sve što s vama nije imala. Al opet si složite u glavi rečenicu “ako je on sretan/sretna i ja sam radi njega/nje. Ali opet lažete sami sebe da ste sretni. Ne treba glumiti niti sreću niti tugu. Treba biti onakav kako se osjećate u tom trenu. Ako vam se plače,plačite. Ako vam se pjeva,pjevajte na sav glas. Bitno je da sve izbacite iz sebe,sve ono što vas koči.

Da li samoća boli? Da,boli, i to nije najobičnija bol,to je ona bol koje svi bojimo da je ne osjetimo u životu. Ponekad nismo ni svjesni na prvu te boli jer je ta bol podmukla lisica. To je ona bol koja ubija psihički,koja ubija svaki dan po malo,radi rez po rez u našem srcu.Samoća je vražja bolest. Teško je biti sam ,buditi se sam,ići u krevet sam. Rođeni smo da imamo osobu u životu na koju se možemo osloniti,koju možemo noću zagrliti u snu i osjetiti njegove/njezine otkucaje srca pod našom rukom. Ja sam ostala bez dvije najvažnije osobe u svom životu. Jedna za drugom su otišle. I kad vam se nešto takvo dogodi nije vam svejedno. U tom trenu vam život gubi svaki smisao,sve ono što ste planirali pada u vodu a to je najteže,kad morate ponovo sve gradit ali ovaj puta sami. Kad gledam nisam sama,imam roditelje,brata,prijatelje i nisam sama. Ali u srcu sam sama jer nemam svog sina i svog zaručnika. Oni su bili moj cijeli svijet za koji sam živjela i disala i sa njima mi je život imao smisla.
A sada sam tu sa vama i djelim svoju samoću sa vama,ljudima koje ni ne poznajem ,niti vi poznajete mene,nadajući se da nisam jedina koju samoća boli.

2015-12-13 17.24.33.png

 

“LJEPOTICA I ZVIJER”

” ŽIVOT JE SVAKOME DAO DA BIRA SVOJ PUT. JA SAM SVOJ PUT PRONAŠLA, A ONO SE ZOVE LJUBAV “

Barem sam tako mislila dok nisam u njegovim očima vidjela gladnu zvijer,željnu za udarcima,krvlju i riječima koje nisam ni sanjala da bi mogle izaći iz ustiju čovjeka kojeg volim.Ali nikad nije kasno da se čovjek razočara, zar ne ?

Ljubav je jedna jako zajebana stvar s kojom nikad ne znaš kakve će ti karte otvorit,možda ne istog trena ali kad tad vidimo značenje tih karata. A do tada, tko živ tko mrtav. Ljubav u stvarnome svijetu nije kao iz bajke koju su nam roditelji čitali prije spavanja.  U ovome našem svijetu rijetko koja ljubav doživi sretan kraj.
Koliko puta Vam se znalo dogodit da Vas prijateljica upozorava na čovjeka u kojeg ste zaljubljene , koliko puta ste u sebi pomislili da je ljubomorna na Vas i da se njoj svidja Vaš muškarac? U tom trenu smo spremni prije izgubiti prijateljicu nego dečka. Nije to licemjerje nego obrana svog teritorija. Nevjerojatno na šta nas je ljubav sve spremna nagovorit. Ali,što kada se prijateljičine riječi obistine? Šta učiniti kada vidite da ste vi pogriješili i da Vam je prijateljica bila u pravu i da je htjela sve najbolje za Vas?

Koliko ima žena na svijetu koje trpe nasilje od svog muškarca radi kojeg stavljamo ruku u vatru ne znajući da ćemo se opeći?Jedna od njih sam i ja.Ali samo jedno pitanje mi je prolazilo kroz glavu u tim trenucima, čime žena zasluži da muškarac digne ruku na nju? Da li može biti izlika to što smo slabiji spol,nježniji,željne ljubavi,da li može biti izlika to što tražimo malo pažnje nakon napornog dana? Dok je muškima uvijek ista izlika “kurva si”. Žena i da je kurva i najgora osoba na svijetu nijedan muškarac NE SMIJE DIGNUT RUKU NA ŽENU. Ne postoji izlika za dizanje ruke na ženu..Oduvijek se je bilo lakše potući sa slabijim od sebe.. Ali kad tad i slab čovjek postane jak. Dok ovo pišem prisjećam se tog dana kada sam vidjela drugo lice svog zaručnika,ono lice koje nikad nisam mislila da krije…Lice zvijeri  kojeg se i dan danas plašim. Ali čudne smo mi žene,ma koliko god da nas muškarac povrijedi opet mu se vratimo,malo bolesno zar ne? Znam sad ćete reći “tako ti treba kad si glupa”. U tom trenu zaboravimo sve lijepo i prisjećamo se prijateljičinih riječi “nije on za tebe,zaboravi ga”. Bila si u pravu i oprosti što te nisam poslušala kada sam trebala. Svaki put kad se pogledam u ogledalo vidim svoje unakaženo lice puno masnica i zabijenih usnica..Krvi sto mi šiklja iz usta. Nema te noći koja me ne probudi iz te noćne more moleći se da to više nikad ne doživim…

 

“MOŽE NAM SE JER SMO…ŽENE”

Tako mala riječ, sastavljena od  samo 4 slova a toliko nemira krije u sebi. Ponekad se zapitam da li nam ima kraja, ponekad smo poput vjetra,nikad ne znaš u kojem ćemo smjeru zapuhati a kada se smirimo uvijek iza nas ostaje trag,onaj koji je muškarcima neodoljiv. Mi žene smo ponekad previše žene,previše smo lijepe za muške oči,previše pametne za muški mozak,i previše snažne da i poslije najjače oluje i dalje stojimo čvrsto na nogama.Svaka žena ima ženu iza sebe koja ju je takvom učinila,nama ne treba kruna da bi se osjećale kao kraljice,mi smo rođenjem postale kraljice. Kraljica ima one oči  koje ti čitaju dušu pri samom pogledu,ona živi u svijetu koji je poznat samo kraljicama poput nje. Kraljicu prate zvijezde i osvjetljavaju joj put pod nogama. U kraljicu je romantika usađena,samo je potreban kralj da je probudi u njoj. Kraljica je ona žena koja ima hiljadu i jednu masku na licu ali ispod svih tih maski nosi onu pravu,masku ŽENE. 
Mi smo te koje stvaramo porodicu i držimo sve konce u rukama,mi smo te koje donosimo ljubav,opraštanje,suosjećanje u muški svijet. Žena mora biti pravi bič za svog muškarca,za svoju djecu,prijatelje i čitav svijet. Mi žene možemo biti u isto vrijeme i andjeo i vrag. Možemo plakati danima,noćima a opet ćemo izaći sa osmijehom na licu među svijet.Možemo se praviti fine a iza leđa ćemo nekome zagorčat život a da toga nije ni svjestan. Jer smo žene.Volimo se dotjerati za muške poglede samo da nam njihove oči podignu ego na višu razinu. Volimo muškarcima tražiti bolne točne i udariti kada su najslabiji, jer smo žene. Svaka žena bi trebala poslušati djevojčicu u sebi i upustiti se u avature kojima ćemo se smijati kada budemo pred 50om se gledali u ogledalo a u očima ćemo vidjeti sebe u mlađim danima i reći samoj sebi “a jesam bila luda”. Žena treba biti luda i početi se smijati iz sveg glasa ujutro čim otvori oči. Žena je rođena da osjeti život pod svojim nogama. Stvorene smo da nosimo visoke pete i trpimo bol. Žena si ako osjetiš bol koju ti nanosi ljepota . Žena u sebi mora imati ljepotu koja će zraćiti iz nje i sakriti svu ljepotu odjeće na njoj,đabe sva odjeća na ženi ako žena ne zrači iznutra,iz duše.Budi onakva kakvom se nijedna ne usudi biti. Mogu nam muškarci pričat bajke ali mi smo kraljice za njihov svijet,to ćemo i ostat..

                                                 “Mi žene smo stvorene da ostavimo trag iza sebe “   

images.jpg     
 

 

“VUK DLAKU MIJENJA,ALI ĆUD NIKADA”

Dok kiša na mome prozoru stvara predivnu melodiju ja sam u toplome krevetu sa laptopom, suncem i oblacima u svojoj glavi. Moglo bi se reći da sam na “7 nebu” bar dok pišem ovaj text.
Neki dan sam čula poslovicu koja mi je dala ideju za ovaj text,o čemu se radi saznat ćete ako nastavite čitati.

Dakle vjerujem da nema osobe na ovom svijetu koja nije doživjela prevaru u vezi,braku.Ma koliko god mi glumili sreću i savršenstvo pred drugima uvijek kada ostanemo sami u četiri zida postajemo svjesni naše boli i istine u ljubavi. Meni nema ništa goreg od muškarca koji sjedi na dvije stolice. I moram priznat nisam jednom bila prevarena,ali isto tako sam znala unaprijed prekinut vezu kada sam vidjela na muškarcu da sam sebe jede jer zna šta je učinio i umjesto da mi prizna ja sam njemu priznala njegovu istinu i ostavila ga.Mislim da ga je to manje boljelo nego da mi se ispričavao i govorio gluposti tipa “nisam htio al dogodilo se.” Samo jedno pitanje me cijelo vrijeme mučilo u tim vezama “ZAŠTO TO MUŠKARCI ČINE?”  Očito iz dosade koju steknu u toj vezi i žele okusit novo meso, osjetiti novi ženski miris. Ali vjerujem da u tom trenutku prevare muškarci nisu svijesni da sami sebi čine zlo ne nama ženama. U toj prevari traže žene koje varaju,svoje supruge ili djevojke koje ih vjerno čekaju doma spremaju kuću,završavaju ručak ili večeru samo da bi “GOSPODIN DOBRI” bio sretan i da nebi gunđao kad dođe doma ali pospremili mi kuću ili ne oni će opet gunđat jer su shvatili da više nisu sa ljubavnicom i počne mobitel stavljat na vibraciju,odlazi u drugu sobu pričat ili odg na porukice svoje ljubavnice,odjednom postaju jako nervozni u vašoj blizini. Shvatila sam da muškarci se boje biti povrijeđeni od nas žena pa im je lakše imat ljubavnice i nas žene povrijediti,ili su toliko puta bili povrijeđeni pa misle da je svaka žena ista njegova bivša pa nam radi sve ono što je ona njemu radila.Muškarci varaju bila veza dobra ili ne, kako mi volimo reći više razmišljaju glavom među nogama nego glavom na ramenima. Od nas muškarci očekuju da budemo njihove sluškinje i da ih dvorimo i da smo im uvijek na raspolaganju kad im trebamo ali što se tiče naših ženskih potreba i osjećaja oni će sve učinit sve će vam kupit samo da ga ni slučajno ne pitate “ljubavi dali me varaš ili dali me voliš” jer pri samom tom pitanju sumnjaju da vi nešto znate i zato će vas iznenada odvest u shopping samo da zaboravite tu temu “ljubavnica”.

Ali u toj cijeloj priči smo mi žene najzanimljivije. U vezi najbolje upoznaš svoju bolju polovicu i svaku njegovu vrlinu i manu. Kada vidimo da se u našu vezu ušuljala ta “zmija otrovnica”  same sebe jedemo i same sebe živciramo i počnemo svaki njegov pokret,poziv, poruku pratit ko trn u oku, mi žene ćemo najprije dobro ispitat teren i pogledati u svaku rupu prije nego počnemo sa svađom. Ali nećemo prekinut vezu ako same sebe ne uvjerimo da smo bile u pravu. Gurat ćemo taj svoj dobro isplanirani plan do kraja pa makar bilo krvi ali kad tad će doći na naše.Kad dođe svađa na red i počnemo svom muškarcu iznosit istinu koja će ga više boljet nego nas same jer smo ga prokužili u njegovoj “tajnoj avaturici” tada muškarac okreće priču i svu svoju avaturicu svaljuje na nas sa optužbama da mi njega varamo i i da ga lažemo jer se muškarci tako brane kada su krivi. Muškarci su rađe spremni prekinut vezu u kojoj ga je djevojka otkrila nego da prizna istinu,ah taj muški ego.

Ali šta kada i prekinu vezu? Prođe nekoliko dana, izađu van sa društvom i drugi dan se probude u stvarnosti i tada shvate da su bili u krivu i odjebu svoju “voljenu ljubavnicu” radi vas i počnu one poruke tipa “oprosti ljubavi,bio sam glup,nisam znao šta sam imao pored sebe”,dok mi žene smo dalje ljute, isplakat ćemo se jedan-dva dana i ko da ništa nije bilo ali nećemo krenut dalje jer znamo da će nas kad tad moliti da mu se vratimo. Mada kada mu i vratimo ga tada stavljamo pod povećalo kojeg on nije svjestan. Mi žene kada nas jednom muškarac prevari promjenimo svoje osjećaje koji postanu više hladniji jer smo više opreznije.
Jednim krivim potezom muškarci gube sve kod djevojke,njeno srce,njen osmijeh,njen sjaj u očima,nju samu. Ali mi djevojke nećemo biti takve kuje i vratit mu istom mjerom jer oni nisu toga vrijedni,nisu vrijedni našeg truda da nađemo boljeg od njega što ga i nebi toliko boljelo i zato bolje nam je biti sa njim i biti prava kuja prema njemu što će ga više boljet jer će shvatit da su to oni sami učinili od nas. E pa dušo sta si skuhao to ćeš i jesti.Dobar ti tek,no vjeruj da neče nimalo biti dobar okus.

“LJUBAV JE KAO ŠAHOVSKA PLOČA NA KOJOJ JEDNIM POTEZOM GUBIŠ SVE!”
ljepotica.si_3.png

 

“VELIKI ČOVJEK-VELIKE GREŠKE”

Nije istina da sam jaka. Razbijem se na hiljadu komadića,samo sam naučila da ne pravim buku.

Svi smo mi imali loše trenutke u životu,svi smo se bar jednom sakrili u svoja 4 zida i pustili bolu da izađe kroz suze. Mada nam ni to ponekad nije dovoljno. Kada je najbolje tražiti oprost i od koga?
Koliko često ste tražili oprost iako vi niste bili krivi a osjećali ste krivnju radi drugog ? Koliko puta ste pristali na promjene samog sebe da bi pokušali sačuvati prijateljstvo,ljubav,obitelj?
Nema na šta niste pristali a opet vam je vraćeno istom mjerom,bolom,suzama.I tako se cjelo vrijeme vrtimo u krug. Koliko god nas netko povrijedi opet ga ne želimo izgubiti u životu znajući da nas opet može povrijediti,mada se nadamo da će se ta osoba promjeniti.To samo pokazuje koliko smo ponekad zaista veliki covjek i velikog srca.Ponekad se ponosimo samima sobom zbog toga,iako nas mnogi gaze ne dopuštamo da vide našu bol. Koliko često smo bili povrijeđeni i opet smo rekli OPROSTI bez obzira bili krivi ili ne.
Ja osobno ne volim princip ‘pamti pa vrati’. Nikad nisam bila osvetoljubivi tip,Onaj gore sve vidi i pamti. Koliko puta sam bila povrijeđena ali nikad nisam nikome htjela vratit istom mjerom,ne zato jer sam slabija nego nisam htjela imat posla s takvima-manjima od sebe. Koliko puta sam pružila mali prst a oni bi mi uzeli cijelu ruku. Ali opet nisam pokazivala svoju bol pred njihovim očima jer znam da bi se sladili. A što više takvim ljudima pokažeš svoju bol to se oni više slade. I teže ih je maknuti iz vlastitog života. Prijateljstvo/ljubav je dvosjekli mač. Nikad ne znaš kada ćeš se porezat na njegovu oštricu.

Ja sam ništa.Samo ljuštura.Nemam srce.

Ma koliko god rane bile teške one nakon nekog vremena zacijele,ali kada zacijele tada sami sebi postajemo netko koga ne poznajemo kada se pogledamo u ogledalo.Dok se tako gledamo u ogledalo u zjenicama svojih očiju više ne vidimo svoj lik nego crninu koja je odraz naše duše. Tada sami sebi dajemo obečanje da više nikad nećemo ponoviti istu grešku 2 puta,biti isti čovjek kojeg su svi gazili i iskorištavali našu dobrotu. Tada postajemo poput njih. Hladni bez osjećaja za opraštanjem.Hodamo među njima ne znajući da nismo prijetnja njima nego samima sebi. Koliko god nas pokušavaju povrijedit ne vide našu slabost jer se skrivamo iza maske hladnoće.
Koliko god nam je teško disati pod tom maskom i skrivati našu bol u sebi molimo da isti ti ljudi vide u nama svoje vlastite greške,želimo da se pronađu u nama samima. I tada se pitamo ‘zašto ljudi više uživaju u tuđoj nesreći nego u sreći?’, ‘zašto toliko volimo nanositi drugima bol?’ Zar nam tuđa nesreća više daje sreće od same sreće? Gdje je nestala dobrota u ljudima,gdje su nestale one 4 riječi što su nas učili učitelji u školama ? HVALA-IZVOLI-MOLIM-OPROSTI.
Velike greške čine čovjeka pametnijim,ali samo onog covjeka koji ima srce i dušu. Takav čovjek je za mene veliki čovjek.

Osveta te tjera da sam sebi činiš zlo.

U današnje vrijeme se ne isplati osvećivati jer time ništa ne dobivamo a ni ne gubimo. Jer oni koji su nas povrijedili izgubili su sami sebe ne znajući da su izgubili i nas.Čovjek često zaluta krivim putem i na tom putu ostane jer se izgubio i ne nalazi drugi put ili ga ne želi naći. Često nas krivi putevi vode ka dobrom cilju samo ako ga želimo naći. Došlo je takvo vrijeme da ljudi češće moraju imati otvorene oči jer na svakom uglu se nalazi osoba koja ti se želi osvetit bilo to osveta iz ljubavi ili zbog neke bezlezne stvari. Duša osvetnika je pohlepna i gladna osvete i što joj više dajemo to je ona još više gladnija,ne znajući da nas iscpljuje. Oko sebe stvaramo svijet gdje samo postojimo mi i naša osveta.Danas više ne postoji dobar prijatelj,iskrena ljubav, sve se to svelo na prijateljstvo iz koristi ili ljubav iz koristi .Večinom je to ona loša korist. Iz osvete nekome. Ova priča ima dvije strane,samo je pitanje koju ćemo mi odabrati?

84714f8162ea5f51e26aee5ff28d1fd1.jpg

 

“AH TA (NE)SLATKA LJUBAV”

Koliko puta ste od sebe napravili budalu radi voljene osobe,radi ljubavi prema njemu?
Koliko puta ste se zapitali da li u nečemu griješim?
Koliko puta ste iz ljutnje ili tuge uzeli alkohol i mislili da će sve proći jednom čašom dobrog vina?
Koliko puta ste sami sebi rekli da nećete više ni suze prolit a opet ste prolili?
Dragi moji to je ljubav..a ljubav je smrt za naša srca i osjećaje.

Zašto svaki put kada nas netko povrijedi kažemo “nikad više” i držimo se te uzrećice neko vrijeme ali opet pokleknemo nakon što nas srce u grudima sjebe i kada pokušamo naći izlaz već smo duboko u govnima od osjećaja. I tu kreće ona sva “ljepota” ljubavi.
Kada vas počinje kupovat poklonima,lijepim riječima,otvaranjem vrata od auta,a vama se bljuje jer ste to već prošli ali srce vas nagovara da mu date jednu šansu. Naučila sam da ljubomori nije mjesto u vezi. Jer ljubomora otvara ona vrata koja nitko ne želi da ih otvori, vrata prekida.
Ali ljubomora i otvara pozitivna vrata. Ljubomora postoji kao test u ljubavi,da vidimo koliko nas partner voli ili mi njega. Što se tiče granice u ljubomori okusila sam je i ne želim ni jednoj osobi da joj partner ili partnerica pređe tu granicu jer danas nebi pisala ovaj blog da nisam sve zaustavila na vrijeme.
Ne povjerenje je najgadnija stvar u vezi,Ali ono nedolazi bzv,ono nam otvara oči da bolje gledamo na detalje u odnosu.Ni jedna veza nije savršena,ni jedna veza ne prođe bez svađa ili sumnji.
Do ne povjerenja dolazi najčešće jer ne pričamo s parterom o svojim osjećajima,ne otvaramo se jedno drugome nego sve držimo u sebi jer se bojimo da ne dođe do svađe, a ovako sami sebe izjedamo i sebi stvaramo još gore filmove u glavi od realnosti onakve kakva je i kada više ne možemo to držat u sebi tu nastaje ljubomora i ljubomorni ispadi i tu počinju prekidi i mirenja koja nekad i ne završe mirenjem. Stoga moramo vezu ući otvorenog srca i kada dođemo sa partnerom/partnericom na temu o bivšim ljubavima moramo biti otvoreni,jer svaka laž će kad tad izaći na vidjelo u vezi. Osim toga o čemu imamo lagati o bivšim ljubavima ? Možda da ne povrijedimo patnerovo mišljenje da je on bolji od bivšeg,da nisi bolji nebi sigurno bila u vezi s tobom.

Jeste se ponekad zapitali do koje granice volite svog muža/ženu? Da li bi svom partneru/partnerici prešli preko dizanja ruke na Vas? Da li bi prešli preko laži?
Da li bi prešli preko prevare?Da li volite svogmuškarca/ženu toliko da ćete preći preko svojih granica kojih ste se držali čitav život?

Za mene veza nije mučenje mene same niti mog partnera. Ako vam ne ide u vezi bolje prekinuti svu tu farsu i okrenut se novom životu nego jedno drugo mučiti i gurati nešto što i sami znate da još dugo neće moći ići.Uvijek postoji izlaz od loših stvari u vezi. Zar ćemo nekoga toliko voljet i trpit njegove/njezine ludosti da smo spremni ići radi njega/nje u ludnicu? Mislim da to nema nikakvog smisla.
Ako ne ide razgovorom i čistom glavom,onda će ići utapanjem u alkoholu. Iskrena da vam budem nikad nisam baš voljela imati pijanog muškarca pored sebe,ili da digne ruku na mene u alkoholiziranom stanju.Alokohol u vezi/ braku ne riješava stvari ono ih samo pogoršava. Pijana glava ne zna šta radi dok je drugi dan trijezna glava shvatila što je napravila. Većina danas traži utjehu u alkoholu jer im je alkohol jedino riješenje,isto tako misle i za utjehu u drugoj ženi,ali poslije im bude krivo i žele oprost. A iskrena da budem ni žene nisu ništa bolje od muškaraca šta se tiče alkohola i prevare.Čemu alkohol i prevara kad ima 100 puta boljih načina za ubijanje tuge.
Ljubav je smrt za nasa srca.  I tu počinju ono pitanje u čemu griješimo da ne možemo nijednu vezu održat živom? Koliko ste puta bili u vezi i koji su razlozi bili prekida? Jeste se kada to zapitali,jeste kada uzeli papir i zapisivali mane i vrline bivsih i uspoređivali ih sa svojim manama i vrlinama?
Ja u svakoj vezi uvijek krećem od sebe,ono što ne želim da se meni učini u vezi ja neću učiniti njemu, jer ga volim i poštujem i naći ćemo skupa izlaz iz ljubavne krize ma kakva god ona bila.
Jer jedna je ljubav i jedna je duša koja je stvorena za nas. Čemu varanje ako u toj jednoj osobi imamo sve što smo tražili u bivšim vezama i nismo pronašli,pa zar ćemo tako lako odustati radi jedne svađe?

c10b916503b0a363c40162988eba3948

“JEDNOSTAVNOST”

Nekako sam oduvijek voljela jednostavnost kod ljudi.Jer sam i ja jednostavna.
Dosta mi je život kompliciran,stoga mi ne trebaju komplicirani ljudi.
Jednostavni ljudi žive u svom svijetu i gledaju svoja posla,dok komplicirani gledaju tuđa posla.
Jednostavan čovjek uzme knjigu i odluta u drugi svijet da se odmori od stvarnosti,dok kompliciran čovjek od jednostavne stvari napravi kompliciranu stvar.
Često nam je potrebno da se maknemo od stvarnosti i odlutamo mislima negdje gdje nas nitko ne zna ili gdje nas nitko neće pronaći.
Jednostavna djevojka će se jednostavno našminkat i obući,dok će komplicirana djevojka na sebe stavit 1 kg šminke i mislit će da je najljepša. Šta nam znači to prekrivanje šminkom ili pretvaranje u nešto što nismo? Mnogi ljudi bolje funkcioniraju ako im je život kompliciran,bolje se snalaze u svom neredu od života.
Život nas je sve razvrstao onako kako je mislio da ćemo se najbolje u tome snaći. Nikad nisam ni voljela kompliciranost. Previše je teška i umara me.
Volim ljude koje je jednostavno pročitati.
Većina danas krije pravo lice pod maskom,ali šta kada padne ta maska sa lica?
Onda postanu komplicirani jer su ljuti na sebe i na čitav svijet. Živimo u svijetu u kojem je prevladao internet i ljudi se skrivaju iza lažnih profila i slika. Ne razumijem čemu to skrivanje iza tudje maske,čega se ljudi toliko boje ako su se vec odlučili prijavit na internet,nisu mi jasni kada počnu vrijeđati i omalovazavat druge koji su iskreni i otvoreni za razliku od njih. To su za mene komplicirani ljudi koji žele postići mržnju koja je u njima samima pa žele mržnju prenijeti na druge. Zar smo toliko komplicirani da ne vidimo vlastitu kompliciranost?
Ne volim ljude sa dva lica,plaše me. Ne volim negativnost oko sebe.Ne volim kada me drugi guše svojom negativnošću.
Tko ne bi volio jednostavnost?
Jednostavni ljudi vole i uživaju u životu,znaju šta znači riječ život i jednostavnost.
Uživaju u svemu što im život pruža. Nema ničega ljepšeg od jednostavne duše.
Jednostavnost se krije u našim svakodnevnim mislima koje oblikuju našu stvarnost.
Jednostavni ljudi će pročitat knjigu i pronaći na svakoj drugoj stranici pouku ili nešto što će ih potaknuti na razmišljanje.
Jednostavni ljudi će ti reći istinu onakvu kakva je,neće je zamotat u papir kao komplicirani ljudi.
Zato uvijek pokušajte u najtežim trenucima biti jednostavni.Ne_postoji_veli__ina_gdje_ne_postoji_jednostavnost_1364646213

“GDJE JE NESTALA LJUBAV?”

Tko se sjeća prvih ljubavi? Prvih leptirića u trbuhu? Prvog poljubac?

Prvog pravog izrečenog ” volim te”
Prvog slomljenog srca,prvih suza?
 
Svi smo mi imali prvu ljubav i nikad nismo poželjeli da joj dođe kraj,maštali o starost sa njom/njim,ali kako odrastamo vidimo da ljubav nije onakva kakvu su nam predstavljali naši roditelji,sa sretnim završetkom. Prva ljubav je početak u naše ostale ljubavi. Iza svake ljubavi dolazi nova ljubav,novi poljubci,novi dodiri,nove svađe,nova mirenja,novo vođenje ljubavi. I tako u krug. 
Ljubav je ponekad teška a ponekad nas odvede na 7 nebo.
Koliko puta vam se dogodilo u vezi da niste noćima mogli zaspati pored voljene osobe,ne zato jer vam se ne da spavat nego ste jednostavno imali potrebu gledati svoju ljubav cjelu noć i slušali je kako diše,pokrivali je kada bi se on/ona otkrila? Koliko puta ste pustili u noćima suze pored nje/njega,ne zato jer ste tužni ili jer ste se Posvađali, nego od sreće jer znate da imate pored sebe osobu o kakvoj ste oduvijek sanjali i maštali, o vašem princu na bijelom konju,jer jednostavno znate u srcu da je on/ona onaj pravi i sami sebi obećajete da ćete se svim silama truditi da je ne pustite u druge ruke. 
To je prava i iskrena ljubav za mene!
Onaj tko je osjetio takvu ljubav shvatit će da ljubav ne gleda 
,izgled,novčanik,dobar auto,godine.
 
Svatko gleda na ljubav na svoj način,ali znamo svi da postoji samo jedan i onaj pravi način gledanja. A to je kroz naša srca i osjećaje. 
 
Sjećam se dan danas rečenice od svoje prijateljice ” zavedi i odjebi” to je njen način gledanja na ljubav. 
Malo sam bila ljuta na nju jer ne gleda ljubav kao na nešto lijepo nego vise na način za iskorištavanje tudjih osjećaja. Ali kad gledam sve  više je takvih djevojaka koje samo gledaju na muškarce kao potrošnu robu,da imaju dobar auto,pun novčanik,ali kad dodje vrijeme za sex onda odjebu dečka jer je to njima ispod časti.. Da baš …
Problem je što takve djevojke nemaju čast niti svoje ja. I dan danas se pitam šta one imaju od toga što su našle “majmuna” da im plaćaju pića,da ih voze u dobrim autima. Ne vidim tu neko posebno zadovoljstvo.
 
Shvaćam da nisu svima veze bile idealne pa ni meni ali opet nisam radila od muškaraca budale i vrtila ih po svom điru,uvijek sam im dala šansu i naravno oni bi je ujebali,što mi nimalo nije žao,jer sam pored svih svojih veza napokon pronašla muškarca svog života. Jer u svakoj vezi naučiš nešto novo o ljubavi.
A ja sam o ljubavi naučila sve sa pravim muškarcem. 
Sad shvaćam pravu definiciju ljubavi! blogger-image-318777579.jpg

“GDJE JE SNAGA KADA NAM JE NAJPOTREBNIJA?”

Koliko puta vam se dogodilo da pri samom ustajanju iz kreveta shvatite da vam dan neće proći najbolje?
Počnete piti kavu,ona kava koju godinama pijete nema onaj svoj okus, krenete na posao upadnete u najveću gužvu,šef na poslu cijelo radno vrijeme ima pik na vas. Tada poželite da se niste ni ustali niti započeli dan. Ponekad toliko izgubimo volju u životu da pomišljamo na najgore scenarije,ali tada nam se javi glas u glavi koji nas odmakne od takvih scenarija,jer ništa nije toliko grozno da se ne može popraviti. Mnogi ljudi nakon lošeg dana traže snagu u različitim stvarima.
Ali ponekad ni to ne pomaže jer se previše usredotočimo na loše situacije u danu i samo razbijamo glavu sa suvišnim pitanjima.

Zašto ono čemu se najviše nadamo i veselimo uvijek padne u vodu?

Život ima previše smicalica za nas da bih ih mi sve pohvatali ili da bi mogli životu pokazat srednji prst i reći *e,ovaj put me nisi sjebao*
Iako smo mu uspijeli *pročitat misli* opet će nas kad tad sjebat i opet će nam se život smijat,dok ćemo mi biti ljuti na sebe ili na cjeli svijet.
Ljutnja nam ništa ne pomaže,ona dodje i ode,ali opet nam ostavi pitanja kojima razbijamo glavu. I tako se vrtimo iz dana u dan u krug i uvijek se nađemo na početku.Kao da ništa nismo postigli u životu. Iako u tom trenutku ljutnje ni ne znamo da smo postigli ono najvažnije u životu,pouku,koja nam je tako dobro zamotana u najruzniji papir da nećemo obračat pozornost na taj papir. Iako ćemo kad tad strgati taj papir i suočit se sa poukom koju nam je život spremio.

Koliko puta vam se dogodilo da ste pomislili da ste dotakli dno dna?
Svaki put kada vas je život sjebao. Ali vi ste opet ugledali svjetlost na kraju tunela,to je snaga. Ona je u svima nama samo je moramo pustiti da dopre do nas i da nam pokaže pravi put.
Snaga uvijek dodje onda kada nam je najteže.Ona je poput anđela čuvara samo je moramo pronaći u sebi.dobro-dolazi-vitfitlab-sreca-potencijal-zdravlje-uspjeh-001-2014.jpg

“ZA SVE POSTOJI PRVI PUT”

Pa tako i za pisanje svojih misli i osjećaja. Dugo vremena mi je trebalo da otvorim svoj laptop i počnem pisat. I evo danas sam napokon napravila taj prvi korak.
Svi dobro znamo da su prvi koraci teški za učinit,bilo to za pisanje,za ljubav,za nešto što nama puno znači a opet u nama vlada taj strah kako će tko reagirat,kako ćemo krenuti,a da znamo da nismo pogriješili.
Rođeni smo da griješimo i da na tim greškama učimo. Kako je najbolje predstavit ono što želiš podjeliti sa svijetom,podjeliti sa ljudima o kojima ništa ne znaš a da te ne smatraju ludom,ako ne napravimo taj prvi korak.

Ali kad gledaš svatko od nas nosi tu ludost u sebi i ona nas tjera na to da krenemo sa prvim korakom. Jer sa mjesta ne možeš napraviti ono što si naumio. Možeš samo još više dobivati ideja,tema ali neće se ono samo napraviti ili napisati.
Svaki dan je dan nečeg novog,novih ideja,novih lica,novih ljubavi,novih suza,novih prijateljstava,ali isto tako možemo cjeli dan ostati u krevetu i gledat televiziju i propustiti ono što je dan pripremio za nas.
Svatko je od nas različit i drugačije gleda na svijet oko sebe. Svatko ima drugačije mišljenje o ljubavi,prijateljstvu.
Tako i ja, zato sam se odlučila za pisanje ovog bloga.

Svatko sam sebi stvara sudbinu,da li dobru ili lošu.Svatko sam sebi bira karte na koje će igrat,svatko bira svoj put kojim će krenuti.Svatko od nas ima izbor u životu.Život nam je dao izbora a na nama je da ga što bolje iskoristimo.
Samo moramo pronaći ono svoje unutarnje “ja” i odlučiti kojim putem želimo krenuti u životu. Kada malo bolje pogledamo čitav život nam se sastoji od mnogih puteva samo moramo odabrati onaj pravi.
Ponekad je teško odabrati pravi put ali ako ne pokušamo nikad nećemo znati da li je taj put pravi ili nije.
Na greškama se uči,ali isto tako svaka ta greška u našem životu ima svoju poruku.Zato budite zahvalni na tim greškama ma koliko god vas one boljele ili ne..1037702701025635374s600xn0